Festival hrvatske glazbe u Berlinu

24. rujan – 05. listopad 2008.

Umjetnici

24. rujan 2008., srijeda, 19.30 sati
Stiftung Neue Synagoge Berlin

TAMARA JURKIĆ SVIBEN, glasovir

Hrvatska pijanistica Tamara Jurkić Sviben (Pula, 1973.) diplomirala je u klasi akademika Jurice Muraia na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1995.godine, te je pri istoj ustanovi stekla magisterij umjetnosti 2006. godine u klasi red.prof. Vladimira Krpana. Koncertira kao solistica i komorna glazbenica od 1992. na mnogim hrvatskim festivalima, usredotočivši se na repertoar kraja 19. i početka 20. stoljeća. Međunarodni nastupi uslijedili su nakon dobivanja Rektorove nagrade 1995. godine za izvedbu Tri koncerta za dva klavira J. S. Bacha kao članica Klavirskog dua Muzičke akademije, s kojim isti program prezentira u velikoj dvorani palače UNESCO-a u Parizu (1995.). Slijede zapaženiji nastupi na Festivalu slavenske glazbe u Parizu, Konzervatoriju u Tergnieru (Francuska), Teen Murti Auditoriumu u New Delhiju (Indija), Festivalu "Two nights & Two days of modern music" u Odessi (Ukrajina), Zagrebačkom ljetnom festivalu, Osorskim večerima, Hvarskim ljetnim večerima, Histria festivalu, Večerima u Eufrazijani i Dubrovačkom ljetnom festivalu u domovini, te brojni koncerti u Portugalu, Grčkoj, Španjolskoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Ukrajini, Izraelu i Indiji.
Polazila je majstorske tečajeve Michaela Vosskresenskog (1990.) i Leva Naumova (1993.). Usavršavala se u klasi Monique Mercier na Ecole Normale de Musique de Paris 'Alfred Cortot' (1995./96.). Tijekom studija prof. Murai usadio joj je ljubav prema rijetko izvođenim hrvatskim skladateljima, što je ujedno postalo osnovnom niti vodiljom njezinog daljnjeg umjetničkog usavršavanja. Revalorizaciju hrvatskih skladatelja prve polovice 20. st. kojima poklanja posebnu pažnju, oblikovala je na način stavljanja istih u kontekst europske i američke glazbe toga perioda. Projekt je okrunjen izdavanjem njenog prvog CD-a 2006. godine za izdavačku kuću Croatia Records upravo s djelima hrvatskih i američkih skladatelja prve pol.20.st. Magistrirala je prvom javnom izvedbom Koncerta za klavir i orkestar hrvatske skladateljice Ivane Lang, 1. lipnja 2006. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u sklopu Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka. Iste godine priredila je prvu integralnu izvedbu četiri klavirske sonate hrvatskog skladatelja Božidara Kunca koje su u prosincu 2007. izdane na nosaču zvuka kao prvo integralno izdanje klavirskih sonata ovoga skladatelja, također u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Osim tonskih zabilježbi, potaknula je i tisak rukopisa dosad neizdanih sonata Božidara Kunca, što je rezultiralo izdanjima Prve i Treće sonate za klavir ovoga skladatelja, sa pijanističinim popratnim redaktorskim tekstovima u izdanju Muzičko informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb. Ljubav prema hrvatskoj glazbenoj baštini i pomalo zaboravljenim hrvatskim skladateljima, usmjerava njezin daljnji interes k istraživanju hrvatskih skladatelja židovskog podrijetla te njihovom doprinosu hrvatskoj kulturi i hrvatskoj glazbenoj baštini.
Polaznica je Interdisciplinarnog doktorskog studija Kroatologije pri Fakultetu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, te Hrvatske glazbene scene mladih.



29. rujan 2008., ponedjeljak, 19.30 sati
Schloss Charlottenburg, Große Orangerie

ZAGREBAČKI KVARTET
Goran Končar, I violina
Davor Philips, II violina
Hrvoje Philips, viola
Martin Jordan, violončelo


Zagrebački kvartet najstariji je hrvatski komorni ansambl. Godine 1919. utemeljili su ga Vaclav Huml, Ladislav Miranov, Milan Graf i Umberto Fabbri. Do konca prvog razdoblja djelovanja (1943.) u Kvartetu su djelovali mnogi istaknuti glazbenici među kojima i Dragutin Arany, Zlatko Topolski te Stjepan Šulek. Drugo razdoblje Zagrebačkog kvarteta počinje 1954. kada ga ponovno utemeljuju Josip Klima, Tomislav Šestak, Dušan Stranić i Zvonimir Pomykalo. Tijekom dotadašnja četiri desetljeća tog razdoblja, svoje umijeće u djelovanju Kvarteta ulažu još mnogi glazbenici, među ostalima i Zlatko Balija, Fred Kiefer, Josip Stojanović, Ivan Kuzmić, Đorđe i Marija Trkulja, Goran Bakrač, Ante Živković i drugi.
Kvartet nastupa na svim kontinentima u znamenitim koncertnim dvoranama poput Sidney Opera House, New York UN Concert Hall, Schauspielhaus Berlin, St. John's Smith Square u Londonu, Concertgebouw u Amsterdamu, Beethovenhaus u Bonnu i mnogim drugim. Brojni tonski zapisi, između ostalog preko 40 gramofonskih ploča, govore o bogatom repertoaru Zagrebačkog kvarteta, ali i o trajnoj skrbi za hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. Mnogi domaći i inozemni skladatelji, počevši već od 1920. godine, posvetili su svoja djela Zagrebačkom kvartetu.
Ansambl je nagrađen svim domaćim glazbenim nagradama, a 1994. primio je i nagradu «Granada Historica y Cultural», kojom su članovi Kvarteta proglašeni počasnim građanima Granade.


30. rujan 2008. utorak, 19.30 sati
Schwartzsche Villa

MATEO GRANIĆ, saksofon
KRISTINA BJELOPAVLOVIĆ, glasovir


Mateo Granić rođen u Vrgorcu. Glazbenu naobrazbu započinje sa 9 godina. Nakon završetka opće gimnazije u Šibeniku,upisuje Glazbenu Akademiju «Ino Mirković» u Lovranu, gdje studira klasični saksofon u klasi prof. Emila Seina te glazbenu teoriju i kompoziciju u klasi prof. Sanje Drakulić. Nakon godinu dana studija odlazi u Graz (Austrija) gdje u klasi prof. Petera Strauba upisuje studij klasičnog saksofona na Visokoj školi za glazbenu i scensku umjetnost, Graz. Drugu godinu studija klasičnog saksofona nastavlja na Sveučilištu za glazbenu i primjenjenu umjetnost u Beču, u klasi prof. Ota Vrhovnika. Tamo upisuje i studij glazbene pedagogije. 2001 godine sa pohvalom(summa cum laude) je diplomirao klasični saksofon, a 2002, također summa cum laude i glazbenu pedagogiju.
U Beču nastavlja i magisterijski studij oba smjera, te 2004 (ponovno summa cum laude) završava studij klasičnog saksofona, a 2005 i glazbene pedagogije, čime stiče titulu dvostrukog magistra umjetnosti (MMagistra Artium).
2006. godine odlazi u Njemačku gdje kao magistrant sa odličnim ocjenama i pohvalom uspijeva upisati najviši stupanj muzičkog instrumentalnog obrazovanja,«Konzertexamen» specijalizaciju, na Umjetničkom Sveučilištu u Berlinu, (smjer klasični saksofon) u klasi prof. Detlefa Bensmanna. Njegovo dvogodišnje usavršavanje financirala je prestižna njemačka organizacija DAAD. Kao solista u pratnji sveučilisnog komornog orkestra UdK Berlin, specijalizaciju zaključuje sa odličnim uspijehom
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada: Dr. Robert i Lina Thyll Dürr zaklada (Švicarska) - nagrada za izuzetno talentirane umjetnike; Viktor Bunzl zaklada (Beč) -nagrada za izvanredne uspjehe tijekom studija; «Tokyo Fondation» -nagrada uz preporuku profesorskog vijeća; Paul Hindemith društvo, Berlin. Nositelj je DAAD Stipendije, bio je više godina stipendist Ministarstva Republike Hrvatske, Austrijsko Ministarstvo Kulture i obrazovanja također ga je za izuzetne rezultate tokom studija nagradilo stipendijom, Oscar i Vera Ritter Zaklada iz Hamburga, a bio je i nositelj stipendije obrazovnog programa Vijeća Europe „Sokrates“ kao i od berlinske Akademije Umjetnosti Nastupao je diljem Hrvatske, Evrope i Svijeta.

Kristina Bjelopavlović (rođ.1983.) laureat je međunarodnih pijanističkih natjecanja u talijanskim gradovima Senigallia, Pietra Ligure, Pinerolo i Cortemilia, te je dobitnica 6 prvih nagrada na Hrvatskim državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe (među kojima je i apsolutna prva nagrade kao članica klavirskog dua na najtecanju komornih sastava). Za akademsku godinu 2002./03. dobitnica je «Rektorove nagrade» zagrebačke Muzičke akademije.
Od 1997.-2003. stipendistica je Grada Zagreba, a 2003. godine je diplomirala na zagrebačkoj Muzičkoj Akademiji u klasi profesorice Sretne Meštrović. Na istoj ustanovi upisuje poslijediplomski studij kod prof. Marine Ambokadze, a istovremeno se usavršava na domaćim i inozemnim seminarima kod uglednih klavirskih pedagoga (P. Fowke, P. Donohoe, A. Valdma, K. H. Kämmerling, E. Indjic, A. Ciccolini, N. Flores).
Eugen Indjić, pijanist i profesor na Akademiji u Parizu i Amsterdamu opisuje je kao «pijanisticu razvijene glazbene osobnosti, istančane tehnike i osobitog glazbenog senzibiliteta», a profesor bečkog Sveučilišta za glazbu Noel Flores u njoj vidi «...snažnu i vrlo zanimljivu glazbenu osobnost».
Uspješno je nastupala kao solistica uz ansambl Zagrebačkih solista, Zagrebačku filharmoniju, Dubrovački simfonijski orkestar i Orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca-Rijeka. Od 2004. ima status samostalnog umjetnika, te redovito snima za Hrvatski radio. Od nedavnih važnijih nastupa ističe se serija koncerata po Hrvatskoj (u listopadu 2007.) u sklopu akcije „Više glazbe, manje mina“- za razminiranje Hrvatske, kao i koncertna turneja po Japanu (Tokyo, Kawasaki, Osaka, Kobe, Kyoto, Akita itd.) u studenom i prosincu 2007.





1. listopad 2008., srijeda, 15. 00 sati
St. Hedwigs-Kathedrale

Mario Perestegi, (1971. Zagreb), orguljaš i pedagog. Diplomirao je orgulje (prof. Andrija Galun) i crkvenu glazbu. Tijekom studija crkvene glazbe orgulje studira kod prof. Anđelka Klobučara.
Postdiplomski studij orgulja završio je magistriravši s temom «Orguljaška sonata-simfonija u XX stoljeću» kod prof. Huberta Berganta na Ljubljanskoj akademiji za glasbo. Tijekom 1998 godine usavršavao se u interpretaciji francuske orguljaške glazbe u Parizu kod čuvene orguljašice Marie Claire-Alain.
1996. godine postaje honorarni predavač, 2002. docent za orgulje te 2007. izvanredni profesor za orgulje na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Na Institutu za crkvenu glazbe Katoličkog Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu predaje estetiku glazbe i organografiju.
Uz solističke koncerte, kojih je do sada održao preko 200, redovito nastupa i kao komorni glazbenik izvodeći koncerte sa pjevačima, trubljačima i trombonistima. Desetak puta je nastupio kao solist uz pratnju orkestra izvodeći koncerte za orgulje i orkestar (Händel, Haydn, Poulanc, Bossi).
Uz veliki broj koncerata koje izvodi u Hrvatskoj (Zagreb, Dubrovnik, Rijeka, Split, Zadar, Đakovo…) do sada je nastupio i u Sloveniji (Ljubljana, Maribor, Celje, Kranj…) te mnogim europskim gradovima: Paris, Olomouc, Brno, Riga, Rottenburg, Herfurd, Bratislava, Kremnica, Gdansk, Rim, Padova, Rimini, Trieste, Klagenfurt, Innsbruck, Beč, Salzburg, Bruxelles, Helsinky, Istambul te u Australiji (Sidney, Cannbera, Melbourne) i SAD-u (New York, Washington, Boston, Chicago, Wiliamsburg).
Na njegovim koncertnim programima posebno mjesto zauzimaju djela hrvatskih autora: Anđelka Klobučara, Krste Odaka, Borisa Papandopula, Josipa Magdića, Albe Vidakovića, Fortunata Pintarića te novonastala djela na njegovu inicijativu mladih hrvatskih skladatelja Ivana Skendera, Frane Đurovića, Kreše Seletkovića.




2. listopad 2008., četvrtak, 21.00 sati

b-flat Jazzclub

MATIJA DEDIĆ, glasovir
MLADEN BARAKOVIĆ, kontrabas
BORNA ŠERCAR, udaraljke



Klavirist i skladatelj Matija Dedić je rođen 2. ožujka 1973. u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i glazbenu školu. Diplomirao je na odjelu za jazz, Glazbene akademije u Grazu. Nastupao je s malim sastavima i orkestrima, te s glazbenicima kao što su Boško Petrović, Alvin Queen, Martin Drew, Marc Murphy, N.H.O. Pederson, Ron Ringwood i drugi. Traženi je studijski glazbenik. Djeluje kao solo klavirist i u suradnji s drugim glazbenicima raznih stilova. Stalni je član kvinteta Ladislava Fidrija i sastava New Tribe, kao i Boilers Quarteta s kojim je objavio kompakt diskove "Some Blues", "Abstract Lights" i "St. Miles Infirmary", u suradnji s Boškom Petrovićem, te Boilers All Starsa s kojim je snimio album "That's It". Godine 1998. utemeljio je vlastiti trio s kojim redovito nastupa i snima. Objavio je pet samostalnih albuma: "Octopussy", "Mr.K.K.", "Solo/Part 1", "Handwriting" i "Tempera". Višestruki je dobitnik nagrade Porin i nagrada Status HGU (Hrvatska glazbena unija) za najboljeg klavirista.

Kontrabasist Mladen Baraković je rođen 1950. u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i glazbenu školu. Istaknuti je jazz glazbenik i gost mnogih sastava. Bio je dugogodišnji član Big Banda HRT. Nastupao je s gotovo svim hrvatskim, ali i svjetskim glazbenicima poput Kaya Windinga, Ursule May, Michaela Urbaniaka, Georgija Garagnana, Pepina Principa, Csabe Desea, Rona Ringwooda i drugih. Iskusni je studijski glazbenik koji je snimio brojne albume. Stalni je član Boilers Quarteta s kojim je objavio kompakt diskove "Some Blues", "Abstract Lights" i "St. Miles Infirmary", u suradnji s Boškom Petrovićem, te Boilers All Starsa s kojim je snimio album "That's It". Višestruki je dobitnik nagrade Status HGU za najboljeg kontrabasista.

Bubnjar i udaraljkaš Borna Šercar (Zagreb, 1972.) diplomirao je u klasi Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zaposlen je u Big Bandu HRT-a, a honorarno djeluje u Simfonijskom orkestru HRT-a, Zagrebačkoj filharmoniji, Simfonijskom puhačkom orkestru Hrvatske vojske, Orkestru Hrvatskog narodnog kazališta i dr. Djeluje u više sastava koji se bave jazz glazbom: Spike Quartet, Dona Lee Quartet, Trio Ivana Kapeca, Zagreb Jazz Portrait, Il Gruppo Delle Azioni Progresive, Ladislav Fidri Quintet i Trio Matije Dedića. Surađivao je Michelom Legrandom, Miljenkom Prohaskom, Boškom Petrovićem, Josipom Lisac i dr. U suradnji s Ivanom Bilić i Božidarom Rebićem osnovao je udaraljkaški trio Boobnyar s kojim izvodi autorske kompozicije i klasične udaraljkaške skladbe. Zapaženi su njegovi nastupi na glazbenim staklenkama - flashophone - s gitaristom Antom Gelom diljem Europe i Južne Amerike. Dobitnik je nagrade Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza 1999. godine. Jazz.



5. listopad, 2008., nedjelja, 19.00 sati
Französiche Friedrichstadtkirche (Französischer Dom)

HRVATSKI KOMORNI OREKSTAR
BERISLAV ŠIPUŠ, dirigent
MONIKA LESKOVAR, violončelo
MOJCA RAMUŠĆAK STETENCU, violina


Hrvatski komorni orkestar osnovan je 1989. Svrha orkestra je uvesti mlade glazbenike u vrhunsko komorno sviranje. Po osnutku orkestra na njegovo čelo dolazi Kazushi Ono, a od sezone 1995/96 umjetničko vodstvo preuzima maestro Pavle Dešpalj. Uz standardni klasični repertoar za komorne orkestre, posebnost orkestra je gajenje i poticaj domaćim skladateljima, pa tako na svojim nastupima posebnu pozornost pridaje obilježavanju godišnjica naših velikana glazbene baštine. Ansamblom stalno dirigiraju dr Milan Horvat i ruski dirigent Nikolai Aleksejev. Hrvatski komorni orkestar izdao je i tri samostalna kompakt diska.


Skladatelj, dirigent i pedagog, Berislav Šipuš (Zagreb, 1958.), usporedo sa studijem povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirao je i diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1987., klasa prof. S. Horvata). U kompoziciji se usavršavao kod Gilberta Bosca u Udinama (1986.) te Francoisa Bernarda Machea i Iannisa Xenakisa u pariškom Elektronskom studiju UPIC (1987.). Dirigiranje je usavršavao kod V. Kranjčevića, Ž. Brkanovića, K. Šipuša i M. Horvata.
Od 1979. do 1982. stalni je pijanist-korepetitor Baleta HNK u Zagrebu, od 1987. do 1989. nastavnik je teorije glazbe na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, od 1988. do 1989. djeluje kao pijanist-korepetitor u Bermuda Civic Ballet, a od 1989. producent je u Koncertnoj dvorani V. Lisinskog. Iste godine započinje suradnju s Teatro alla Scala u Milanu, kao pijanist-korepetitor u Baletu (1989. - 1999.), dirigent orkestra u produkcijama Baleta (1997. - 1999.), pijanist-korepetitor i asistent dirigentima u Operi (1999. - 2002.). Istodobno je aktivan i u Zagrebu, osobito na Muzičkoj akademiji kao predavač teorijskih predmeta (1988. - 1989.), gdje 1998. postaje docent na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju, a 2005. izvanredni profesor. Dužnost producenta Muzičkog biennala Zagreb obnašao je 1987. i 1989. godine. Od 1997. godine njegov je umjetnički direktor. U razdoblju od 2001. do 2005. bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije. Ansambl «Cantus», jedan od nesumnjivo najboljih hrvatskih ansambala za suvremenu glazbu, kao i glazbu XX. stoljeća, vodi od utemeljenja 2001. Dirigentska aktivnost vodila ga je kroz Hrvatsku, Bugarsku, Albaniju, Njemačku i Italiju, a za svoje je skladbe dobio niz nacionalnih i inozemnih nagrada: Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu (1985.), Prva nagrada na 15. Međunarodnom natjecanju Muzičke omladine (Beograd, 1985.), Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a (1985.), Nagrada Muzičkog biennala Zagreb (1987.), Nagrada Festivala suvremene glazbe u Udinama (1987), Nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda (1988.), Nagrada Tribine muzičkog stvaralaštva Jugoslavije (1989), Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (1995.), Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2002.), Odličje Reda Viteza umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Republike Francuske (2004 )


Premda je zagrebačka violončelistica Monika Leskovar navršila tek 27 godina, o njoj se u Hrvatskoj čak i diljem svijeta već nekoliko godina sve češće govori, i to - izrijekom u superlativima! S punim pravom, jer osebujnu svirku Monike Leskovar odlikuje zbroj najviših umjetničkih kvaliteta: superiorna tehnička sprema i začudna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost njezinih interpretacija i naoko improvizacijsko nadahnuće trenutkom. U njezinu jednostavnome i vrlo logičnome muziciranju na očaravajući se način isprepliću djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analitička strastvenost duha, svojstvena same zrelim i velikim umjetnicima. Monika Leskovar završila je poslijediplomski studij u berlinskoj klasi znamenitog koncertanta i pedagoga Davida Geringasa te postala i njegov asistent na “Hanns Eisler” glazbenoj akademiji, a tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemačkoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih čelističkih natjecanja. Mnoštvu recitala i solističkih nastupa uz glasovite orkestre iz Münchena, Budimpešte, Moskve, Petrograda, Pariza i Praga. Monika je pridodala i blistavom nizu komornih koncerata na kojima se iskazala kao umjetnica i te kako dostojna suradnje s nekoliko najvećih glazbenika našega doba kao što su: skladatelj i violončelist Giovanni Sollima, Krzysztof Penderecki, skladateljica Sofia Gubaidulina, violinisti Gidon Kremer i Julian Rachlin, violisti Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, pijanisti Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joe. Monika Leskovar je također čest gost Zagrebačke filharmonije s kojom je među ostalima nastupila pod dirigentskim vodstvom sada već svjetski uglednog Kazushija Onoa, kao i karizmatičnog Valerija Gergijeva (Dvoräkov Koncert za violončelo i Rokoko varijacije P. I. Čajkovskog). Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku legendarnih guslača Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropoviča, Monika s radošću ističe da joj je najveće priznanje napuljsko violončelo Vincenzo Postiglione iz 1884, godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebačke filharmonije.
Prošle je godine za izdavačku kuću SONY BMG snimila sa skladatelejem, autorom i violončelistom Giovanni Sollimom, gostujućom glazbenom ikonom današnjice Patty Smith i orkestrom “Kaleidoskop” iz Berlina– CD album pod nazivom “We were trees”. Ona isto tako ne zaboravIja naglasiti da su joj najljepši i najdragocjeniji satovi pouke bili oni koje je dobivala u zagrebačkoj klasi profesorice Dobrile Berković-Magdalenić, gdje je kao šestogodišnja djevojčica prvi put zagrlila violončelo, i ne sluteći da je u tome zaigranom trenutku stekla suputnika za cijeli pivot...
Zlatko Mađar

Mojca Ramušćak Stetencu rođena je 1969. u Zagrebu. Glazbenu naobrazbu stiče u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u rodnom gradu kod profesora Ivice Prpića i Kristijana Petrovića te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Josipa Klime. Poslijediplomski studij upisuje 1989. godine na Guild School of Music and Drama u Londonu kod profesora Yfraha Neamana gdje stječa diplomu 1991. godine uz naslov koncertni solist. Stručno usavršavanje nastavlja u Beču u klasi Dore Schwarzberg-Romanoff te na konzervatoriju “Peter Corenlius” u Mainzu kod profesorice Eve Egelhof i profesora Yfraha Neamana. Kao članica orkestra nastupala je s orkestrima kao što su Westminster Symphony Orchestra, bečkim Frauenkammerochester, Mainzer Kammerorchester, Orchester des Staatstheaters Kassel, Staatsoperette Dresden, itd.. Od 1997. je koncertna majstorica orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a od 2000. godine članica ansambla Deutsche Bachsolisten. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima se posebice ističu državna nagrada “Stjepan Šulek”, a kao solistica djeluje u Zagrebu uz redovito koncertiranje u orkestrima.