12. studeni – 11. prosinac 2016.

Umjetnici

12. studeni 2016., subota, 20.00 sati
PETERSKIRCHE

Petersplatz, 1010 Wien
Info: www.peterskirche.at, (+43 1) 533 64 33
 
CAPPELLA ODAK
JASENKA OSTOJIĆ, dirigentica

Marta Brkljačić, sopran
Irena Ivanišević Komunjer, sopran
Kirka Klišmanić - Mrak, alt
Anamarija Žugić, alt
Pavao Puljić, tenor
Fabijan Komljenović, bas 
Luka Petričić, klavir
Antonio Marić, orgulje
 
PROGRAM
 
Krsto Odak (1888. - 1965.)
Svrši stopi moje
 
Sergej Rachmaninov (1873-1943)
Bogoroditse devo
 
Antonio Lotti (1667 - 1740)
Crucifixus    
 
Maurice Duruflé (1902 – 1986)
Ubi Caritas iz Quatre motets op. 10
 
Benjamin Britten (1913 – 1976)
A Hymn to the Virgin 
 
Arvo Pärt (1945*)
Bogoroditse, Djevo
 
Alfred Schnittke (1934 – 1998)
Bogoroditse Dievo iz Three Sacred Hymns
 
John Bennet (1575 - 1614)
Weep o mine eyes  
 
Orlando di Lasso (1530/32- 1594) - Pierre de Ronsard
Bonjours mon coeur
 
Pierre Passereau (1509 – 1547)
Il est bel et bon                
 
Vlado Sunko (1954*)
Ave Maria
 
Franz Xsaver Biebl (1906-2001)
Ave Maria
 
Tomislav Uhlik (1956*)
Pozdravljeno iz Mise Pastorale 
 
Dalibor Bukvić (1968*)
Shining in a drop of dew all His love, za zbor i  klavir 
Ukrajinska narodna (obrada Mykola Leontowycz): Ščedrik
 
György Orbán (1947*)
Daemon irrepit callidus     
 
Eric Whitacre (1970*)
Sleep

Cappella Odak, mješoviti pjevački zbor iz Zagreba, ove godine obilježava petu godinu postojanja. Nastao 2010. godine jedinstvenim spojem pjevača dvaju ansambala, ženskog zbora Cappella Zinka i nekadašnjih pjevača Zagrebačkih dječaka, ovaj zbor predstavlja rezultat dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada dirigentice Jasenke Ostojić. Zbor njeguje prvenstveno a cappella zborsko pjevanje, a širina repertoara proteže se od renesansnih majstora do suvremenih skladatelja, vrlo često hrvatskih. Nazvan prema skladatelju Krsti Odaku (1888. – 1965.), čiju pedesetu obljetnicu smri obilježavamo ove godine, zbor se zagrebačkoj javnosti predstavio 2011. godine praizvedbom kantate Tuere me et libera Tomislava Uhlika u sklopu manifestacije Pasionska baština na kojem i dalje redovito sudjeluje. Prvi veći projekt Cappelle Odak bila je izvedba Haydnove Paukenmesse iste godine u Portorožu (Slovenija), u suradnji s Hrvatskom komornom filharmonijom pod ravnanjem Mladena Tarbuka. U 2012. godini, Cappella je održala i nekoliko samostalnih cjelovečernjih koncerata. Nakon koncerta u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu te gostovanja u Samoboru,
Osijeku i Našicama, posebno je bio zapažen koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu koji je snimala i prenosila Hrvatska radiotelevizija. Unatoč činjenici da se radi o relativno mladom sastavu, pjevačke snage Cappelle Odak u samo su nekoliko godina od osnutka sudjelovale u vrlo značajnim glazbenim projektima: Izvedba 8. simfonije Gustava Mahlera pod dirigentskom palicom Valerija Gergijeva, s više od tisuću drugih izvođača u Ljubljani i Zagrebu 2012.;, Tri velika rekvijema 2013. godine – Mozartov (u sklopu hrvatsko-japanskog memorijalnog zbora i orkestra u Zagrebu i Varaždinu), Faureov (zajedno s američkim gostujućim zborom Durango Choral Society u Zagrebu), Brahmsov (na 15. Varna International Music Academy u Beču). Još je jedna zapažena izvedba Faureovog Requiema uslijedila 2014. godine u suradnji sa Samoborskim gudačima, a zbor je iste godine sudjelovao i u glazbeno-pedagoškom projektu Pismo prijatelju koji se, pod pokroviteljstvom British Councila, održao u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Cappella Odak je u proteklih nekoliko godina ostvarila i zapažene nastupe na međunarodnim natjecanjima. Na 5. međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Ohridu (Makedonija) zbor je 2012. godine osvojio Prvu nagradu u kategoriji zborova mladih, a dvije je godine kasnije osvojio Nagradu za najbolje izvedenu skladbu hrvatskog autora na Međunarodnom natjecanju Zlatna vila u Prijedoru (Bosna i Hercegovina) te imao čast sudjelovati na prestižnom zborskom festivalu 62 Concorso Polifonico Internationale Guido d’Arezzo 2014. u Arezzu (Italija), koje se ubraja u šest najprestižnijih europskih zborskih natjecanja (European Grand Prix for Choral Singing). Godine 2015. Cappella Odak ponovo dobiva pozivnicu za natjecanje u Arezzu i ovoga puta osvaja dvije treće i novčane nagrade, u kategoriji Mješoviti zborovi i Mali sastavi (prva nagrada nije dodijeljena), što čini krunu dosadašnjih uspjeha zbora.
Cappella Zinka (ženski zbor) i Cappella Odak (mješoviti zbor) djeluju pri Hrvatskom društvu Collegium pro arte, čiji je idejni pokretač i osnivač dirigentica Jasenka Ostojić koja u Cappelli Odak umjetnički djeluje uz asistenciju Franka Klisovića, studenta Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
 
Jasenka Ostojić, diplomirala je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Pavla Dešpalja, kod kojeg je završila i jednogodišnje stručno usavršavanje. Tijekom studija bila je stipendistica Fonda Lovro & Lilly Matačić. Pročelnica je III. Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke u zvanju izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2000. godine vodi Zbor Muzičke akademije i Komorni zbor Muzičke akademije, s kojima ostvaruje vrlo zapažene projekte pohvaljene od javnosti i glazbene kritike. Istaknuta su sudjelovanja Zbora Muzičke akademije u izvedbama: Requiem u c-molu Luigija Cherubinja (2010. u Ravenni i Trstu), Messa da Requiem Giuseppea Verdija (2014. u Redipugliji, Italija) pod ravnanjem Riccarda Mutija, te u Osmoj simfoniji Gustava Mahlera pod ravnanjem Valerija Gergieva u Ljubljani i u zagrebačkoj Areni. Jasenka Ostojić također je surađivala s Hrvatskim komornim orkestrom, Komornim orkestrom Muzičke akademije i Samoborskim gudačima, te osvaja najviše državne i međunarodne nagrade (Grand Prix, Zlatni pehar i Posebnu nagradu stručnog žirija za najbolju izvedbu programa na 15. međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Veroni (Italija); Nagradu „Ivan Lukačić“ na Varaždinskim baroknim večerima; sveukupno osam Zlatnih plaketa i „Prijelazni pehar Hrvatskog Društva Skladatelja“ na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu; Prvu nagradu na 36. hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Rijeci; Posebnu nagradu Hrvatskog Društva Skladatelja, Zlatni križić opatice Čike i Grand Prix grada Zadra na 8. međunarodnom natjecanju u Zadru 2012.; dvije Prve nagrade i Posebnu nagradu za najbolju dirigenticu natjecanja na 5. međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Ohridu u Makedoniji 2012.; dvije Treće i novčane nagrade na 62 Concorso Polifonico Internationale Guido d’ Arezzo 2015.). Sa svojim ansamblima nastupa na festivalima u Hrvatskoj i u inozemstvu (Slovenija, Austrija, Italija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države). Ravnala je nizom praizvedbi djela hrvatskih skladatelja. Specijalizirala se za vokalnu izobrazbu pjevača mladalačke dobi kod vokalnih pedagoga u Hrvatskoj te kod Bečkih dječaka. Od 1994. stalna je dirigentica Zagrebačkih dječaka. Godine 2006. osniva Hrvatsko društvo Collegium pro arte pri kojem djeluje Cappella Zinka, a od 2010. godine i Cappella Odak. Članica je stručnih ocjenjivačkih sudova na državnim natjecanjima i susretima orkestara i zborova u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je predavač i voditelj seminara u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Splitu, Puli, Rovinju, Rijeci i Opatiji. Gost je predavač na sveučilištima u SAD-u, Poljskoj, Austriji i Sloveniji. Umjetnička je ravnateljica World Choir Festival on Musical u Solunu (Grčka).
 

13. studeni 2016., nedjelja, 14.30 sati
PETERSKIRCHE

Petersplatz, 1010 Wien
Info: www.peterskirche.at, (+43 1) 533 64 33
 
PROJEKT „LAZARUS“
DARIJAN IVEZIĆ, umjetnički voditelj / dirigent
ANSAMBL:
Tanja Rupnik, Tanja Ruždjak, Martina Menegoni, Nikolina Virgej Pintar, Siniša Galović, Ivan Martinčić, Goran Zorić, Matija Meić i Robert Palić.
 
Program
Vinko Jelić (1596 - 1636?)
Iz zbirke duhovnih koncerata i ricercara "Parnassia militia" (1622.g)
Audivi vocem
Domine Dominus noster
 
Ivan Lukačić (1584 - 1648)
Izbor iz zbirke moteta "Sacrae cantiones" (1620.g)
Quam pulchra es
Canite et psallite

Ivan Šibenčanin (1640 - 1705)
Laudate pueri

Damjan Nembri (1584 - c. 1648)
zbirka psalama Brevis et facilis psalmorum
Dixit Dominus
Laudate pueri
Laetatus sum
Nisi Dominus
Lauda Jerusalem
Magnificat
 
Darijan Ivezić (1990.), u Novskoj stječe srednjoškolsko obrazovanje, maturiravši klavir (2007.), a potom i teoriju glazbe (2009.).  Diplomski studij dirigiranja završava u klasi red. prof. Uroša Lajovica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U siječnju 2014. u okviru diplomskog ispita ostvaruje nastup sa Zagrebačkom filharmonijom (djela G. Verdija i E. Elgara), te s ansamblom Muzičke akademije i Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu gostuje na Akademiji Franz Liszt u Budimpešti (Priča o vojniku Igora Stravinskog). Od veljače 2015. godine zaposlen je kao korepetitor u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Kao asistent maestra Nikši Barezi sudjeluje u opernim produkcijama HNK u Zagrebu; Les vêpres siciliennes i Manon Lescaut, asistira i Ivanu Josipu Skenderu u operi Mimi, s kojom (u dvije izvedbe) ostvaruje i profesionalni operni debut u ožujku 2016. U travnju iste godine debitira i sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radio televizije u ciklusu “Bajsić u 8”. Kao student druge godine dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu realizirao je, u listopadu 2010. godine,  uz kolege s Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu Franu Mariju Vranković i Luku Jerkovića, autorski projekt "DuLuM - KULTurni tulum" - koncert dobrodošlice brucošima triju umjetničkih akademija, za kojega prima Rektorovu nagradu. Kao asistent maestra Mladena Tarbuka krajem 2011. sudjeluje u međuakademskoj produkciji Carmen (G. Bizet) u KD Vatroslava Lisinskog i Hrvatskom narodnom kazalištu “Ivana pl. Zajca” u Rijeci, za koju prima Dekanovu nagradu. Nakon Carmen, asistent je Mladena Tarbuka i dirigent u međuakademskoj produkciji opere Slavuj Igora Stravinskog u KD Vatroslava Lisinskog u travnju 2013. Kao umjetnički voditelj i dirigent (uz Jasenku Ostojić), u prosincu 2012. godine sudjeluje u velikom obljetničkom koncertu "Zagrebački dječaci - 20 pjesama za 20 godina", u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od siječnja 2015. do veljače 2016. vodi zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Capella Juris. Od 2010. do 2013. asistent je dirigentice u Hrvatskom društvu Collegium pro arte (voditeljica: Jasenka Ostojić), u kojem radi sa zborovima Cappella Odak i Cappella Zinka, kao i asistent i korepetitor u zboru Zagrebački dječaci. Umjetnički je voditelj zbora Cappella Coda u istom razdoblju. Dolaskom u Zagreb intenzivira i aranžersku djelatnost te među ostalim započinje suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom HRT-a pod vodstvom A. Bjelinskog i T. Fačinija. Kao pijanist i umjetnički suradnik radi s mnogim dirigentima, ansamblima i solistima, ponajviše pjevačima. U listopadu 2013. godine nastupa kao dirigent novoosnovanog ansambla Col legno na koncertu unutar “Ivana Bilić Marimba Week” u Samoboru, koji je održao prvi samostalni koncert  u veljači 2014. pod nazivom Á la française, te ostvario nekoliko gostovanja, poput ciklusa HGM-a “Klasika i jazz na Cvjetnom”, otvorenja “1. Zagreb book festivala” i dr.Umjetničkim voditeljem i dirigentom ansambla “Projekt Lazarus” postaje 2014. godine, s kojime ostvaruje niz zapaženih koncertnih nastupa u promociji hrvatske glazbe kasne renesanse i baroka.
 
„Projekt Lazarus“ pokrenuo je Robert Palić 2013. godine u okviru Hrvatskoga glazbenog centra, udruge osnovane u cilju promicanja, razvitka i unapređenja obrazovnih, profesionalnih i socijalnih interesa glazbeno-scenskih umjetnika, poticanja, razvijanja i unapređivanja kulturne djelatnosti na području Republike Hrvatske te njezine promidžbe u inozemstvu. Ideja je „Projekta Lazarus“ stvoriti temelje za revitalizaciju, očuvanje i prezentaciju hrvatske glazbene baštine, naročito one koja se od nastanka stoljećima rijetko ili nikada nije izvodila, a neobrađena je i pohranjena u mnogim samostanima, crkvenim arhivima, knjižnicama, muzejima i drugim institucijama. U tu svrhu „Projekt Lazarus“ okuplja profesionalne glazbenike kojima je cilj što izvrsnije predstaviti hrvatsku glazbenu baštinu, približiti ju najširem slušateljstvu, te predstaviti vrhunska djela hrvatskih skladatelja koja su obilježila hrvatsku povijest kroz mnoga stoljeća. Umjetničko vodstvo „Projekta Lazarus“ čine Darijan Ivezić i Martina Mičija Palić, a članovi ansambla su: Tanja Rupnik, Tanja Ruždjak, Martina Menegoni, Nikolina Virgej Pintar, Siniša Galović, Ivan Martinčić, Goran Zorić, Matija Meić i Robert Palić.
 

16. studeni 2016., srijeda, 20.00 sati
HRVATSKI CENTAR (BURGENLÄNDISCH-KROATISCHES ZENTRUM)

Schwindgasse 14, 1040 Wien
Info: www.hrvatskicentar.at,  (+43 1) 504 63 54

ZRINKA POSAVEC & BAND

ZRINKA POSAVEC, vokal
FILIP NOVOSEL, brač
TIHOMR HOJSAK,  bas
ZVJEZDAN RUŽIĆ, klavir

PANONIKA & SEVDAH

Zrinka Posavec i njezini glazbenici mijenjaju boje etno glazbe, a u svojim izvedbama starogradskih pjesama i sevdalinki donose sasvim novi zvuk. Pjevačica koristi različite pjevačke stilove i tehnike, njezin glas iznenađuje mekoćom. U pratnji kreativnih glazbenika Zrinka Posavec svojim načinom muziciranja iskazuje poštovanje prema generacijama i prostorima u kojima su nastajale starogradske pjesme Panonije (Vojvodine i Slavoije) i sevdah.
U proteklih godinu dana  u kojoj je izvela dvadestek koncerta uz suradnju  i  predani rad akademskih  glazbenika;  skladatelja i producenta i kontrabasiste Tihomira Hojsaka, jedinog jazz tamburaša na svijetu Filipa Novosela koji  uz Tihomira Hojsaka potpisuje  glazbene aranžmane, te najboljeg jazz pijanista mlađe generacije u Hrvatskoj Zvjezdana Ružića,  Zrinka Posavec, također akademska glazbenica izgradila je svoj stil pjevanja autentičnih suvremenih  intepretacija. Ovaj spoj je energičan, osjećajan i pitak i nudi publici sasvim drugi pogled u svijet etno glazbe.
Na koncertnom reperoaru su poznate pjesme  u potpuno drugačijim modernim izvedbama, kao što su: S one strane Plive, Na te mislim, O jesenske duge noći, Sejdefu majka buđaše, Moj dilbere i druge pjesme.  Zvuk koji su ovi glazbenici stvorili fuzija je jazza, etna i orijentalnog zvuka, poptuno novih ideja u podlazi snažno obojane ritmom i  interpretacijama, same pjesme poprimaju vokalno instrumentalni oblik. Fuzijom glazbenika i isprepletanjem njihovih intsrumenata i vrlo specifičnog vokala Zrinke Posavec nastao je  jak idiom, autentičan i pitak.
U veljači 2016. izašao je i prvi nosač zvuka Zrinke Posavec  „Pantomima“- Sevdah i Panonika u izdanju Mast Produkcije - Zagreb.  Također, u siječnju 2016. izašao je i video spot za pjesmu O jesenske duge noći.  Spot je sniman u gustoj slavonskoj šumi i Hrvatskom narodnom kazalištu  u Osijeku.

Zrinka Posavec je akademska glazbenica, pjevačica, vokalna pedagoginja, etnomuzikologinja, dirigentica, producentica i pjesnikinja. Otkad se u petoj godini počela baviti folklorom u rodnom Đakovu, više se nije rastajala od glazbe i plesa koji su stalno prisutni u njezinom životu.
Godine 2003. diplomirala je glazbenu kulturu na Umjetničkoj akademij u u Osijeku, a zatim se usmjerila isključivo na školovanje glasa, te  je upisala i diplomirala studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat- Dunjko. Za vrijeme studija osvojila je nekoliko državnih nagrada iz pjevanja. Nakon što je diplomirala pjevanje 2007. godine, nastavila je sa školovanjem glasa s eminentnim profesorima i vokalnima pedagozima O. Miljaković, V. Oršanić, M. Gojčetom, V. Marofom i I. Cesarcem. Uz to pohađala je niz seminara i radionica u Hrvatskoj i inozemstvu.
Istovremeno se bavila etnomuzikologijom zapisujući i obnavljajući tradicijsku građu cijele Hrvatske. Surađivala je s nizom kulturno- umjetničkih društava u Hrvatskoj i inozemstvu kao i sa školama folklora i institucijama koje se bave tradicijskom kulturom.
Svoj pjevački put Zrinka Posavec gradila je polako, počevši od folklora, potom kroz klasično obrazovanje i dva fakultetska studija, da bi na koncu našla potpuno svoj novi pravac do kojeg ju je vodilo srce. Njezino isključivo klasično obrazovanja u kojem je nastupala koncertno izvodivši operne arijame i solo pjesme trajalo od 2003. do 2013. Krajem tog razdoblja, Zrinka Posavec 2012. započela je svoj autorski projekt “Barok kakav niste čuli“ u suradnji sa glazbenicima Van Bodom i Joem Caplowitzem u kojem je barokne arije uz vrsne intepretacije klavirista pjevala na suvremen, posve nov način.
Nakon baroka, spontano je, oslonivši se na svoje bogato iskustvo, Zrinka Posavec 2013. godine započela s projektom Sevdah te na taj način ostvarila svoju dugogodišnju želju da na urbani način izvede specifičnu tradicijsku glazbu. U ovom je projektu otvorila prostor za svoju potpunu ekspresiju: pokazala je čvrste glazbene temelje gdje je svaka nota otpjevana jasno i precizno, ali i veliku emotivnu kreativnost i osobnost u interpretaciji. U realizaciji projekta sa Zrinkom Posavec  surađuje gitarist Ambrozije Puškariće, a potom se uključio i kontrabasist Tihomir Hojsak, obojica akademski obrazovani glazbenici. Godine 2015. pridružuju se Filip Novosel na braču i Zvjezdan Ružić na klaviru. Dolaskom ovih glazbenika mijenja se i boja zvuka u kojem se isprepliču etno, jazz i orijentalni stil. Kao pandam urbanoj bosansko-hercegovačkoj glazbi 2015. godine izveden je program starogradske glazbe koja pripada  Panonskoj Hrvatskoj i Vojvodini pod nazivom Panonika. Pjesme iz oba projekta obajavljene su 2016. godine na prvom nosaču zvuka pod nazivom “Pantomima”- Sevdah i Panonika u izdanju Mast produkcije- Zagreb.
Zrinkin glazbeni stil je intiman, dubok i snažan izričaj njenih emocija koje svojim glasom izvrsnom lakoćom pretače u različita muzička stanja čineći tako spoj njenog osobnog glazbenog izričaja i vrlo duboke i karakteristične tradicijske glazbe .
U svojem dugogodišnjem radu na glasu Zrinka Posavec stekla je mnoge vještine prenošenja znanja u vokalnoj pedagogiji. Danas, između ostalog, djeluje kao vokalna pedagoginja, uči i vodi mlade pjevače, glumce i performere pomažući im pronaći njihov glas te ga voklanim tehnikom podići na najbolju moguću razinu.
2007. godine okupila je ženski vokalni ansambl Zwizde te je otada njihova umjetnička voditeljica i dirigentica. Zwizde su pod vodstvom Zrinke Posavec do sada ostvarile niz zapaženih nastupa i projekata, a 2013. godine pobijedile su na natjecanju Hrvatske tradicijske glazbe. Najatraktivniji projekt su izvedbe marijanskih pjesama O gospojo privelika u kojem je Zrinka Posavec spojila pučko pjevanje marijanskih pjesama koje izvode Zwizde i svoju suvremenu interpretaciju.
Zrinka Posavec urednica je i producentica nosača zvuka  pod imenom Op, lonci lončići u izdanju Croatie Records- Zagreb na kojem Zwizde izvode svjetovne i tradicijske napjeve Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke. Ovaj album je nominiran za diskografsku nagradu Porin za 2016. godinu u kategoriji folklorne i etno glazbe.
Ova osebujna umjetnica uz bavljenje glazbom piše poeziju i prozu. Godine 2015. objavljena njezina zbirka poezije Soba za buđenje u izdanju nakladničke kuće Matice Hrvatske-ogranak Đakovo. Njena je poezija uhvaćena u trenutku, s vrlo jasnim događajima i odnosima oko nje. Riječ je o spoju postojanih emocija i zapažanja najdubljih smjernica koje su je kroz pisanje pjesama vodile da još više otkrije sebe samoj sebi pa je zato i poezija važna karika na putu njezinog stvaralaštva.

20. studeni 2016., nedjelja, 19.00 sati
PALAIS ESCHENBACH

Eschenbachgasse 11, 1010 Wien
Info: (+431) 587 363324
 
ZAGREBAČKI KVARTET SAKSOFONA
Dragan Sremec, sopran saksofon
Goran Merčep, alt saksofon
Saša Nestorović, tenor saksofon
Matjaž Drevenšek, bariton saksofon
 
PROGRAM
 
Joseph Haydn (1732-1809)
Gudački kvartet op. 20 br. 5
Allegro moderato
Minuetto
Adagio
Finale: Fuga a due Soggetti
 
David DeBoor Canfield  (1950*)
Opus Pocus (Praizvedba)
The Witch of Endor
Simon Magus
Merlin
Houdini
David Copperfield
 
***
 
Dubravko Detoni (1937*)
Zaboravljene muzike (transkripcija S. Nestorović)
 
Boris Papandopulo (1906-1991)
Šest krokija za kvartet saksofona
Allegro moderato
Andante tranquillo
Allegro vivace
Andante sostenuto
Allegro vivace
Con brio
 

Astor Piazzolla
Bordel 1900
Night Club 1960
(transkripcija C. Voirpy)
 
Zagrebački kvartet saksofona, kojeg su osnovali diplomanti Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda prof. Josipa Nochte, u sadašnjem sastavu deluje od 1989. Čine ga Dragan Sremec profesor saksofona i prodekan na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu - sopran saksofon, Goran Merčep, profesor komorne glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu - alt saksofon, Saša Nestorović, profesor komorne glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te dirigent Big banda HRT - tenor saksofon i Matjaž Drevenšek, profesor saksofona i prodekan na Akademiji za glazbu Sveučilišta u Ljubljani - bariton saksofon.
 
Gostovali su u mnogim europskim zemljama (Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Hong kongu, Italiji, Latviji, Makedoniji, Monaku, Njemčkoj, Rusiji, Sloveniji, Srbiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Turskoj i Velikoj Britaniji), u južnoj Americi (Argentina, Čile) te u Kanadi i SAD-u (Arizona, Connecticut, Georgia, Indiana, Iowa, Louisiana, Massachusetts, Michigan, Minnesota, Nebraska, New York, New York City, North Carolina, North Dakota, Ohio, Pennsylvania, Texas, Utah, Wisconsin, Wyoming) u eminetnim dvoranama: Emerson Concert Hall u Atlanti, Porgy & Bess Club u Beču, Hôtel de Ville u Briselu, Ny Carlsberg Glyptothek u Copenhagenu, Knežev dvor u Dubrovniku, Cankarjev dom i Slovenska filharmonija u Ljubljani, Círculo de Bellas Artes u Madridu, Ted Mann Hall u Minneapolisu, katedrala u Monte Carlu, Tchaikovsky u Moskvi, Franz-Joseph u Münchenu, Weill Recital Hall - Carnegie Hall u New Yorku, Theatre at the Canadian Museum of Civilization u Ottawi/Gatineau, Grand Palais u Parizu, Richard Wagner u Rigi, Sala Victor de Sabata u Trstu, Teatro Colon u Buenos Airesu, Palao de la Musica u Valenciji, Hrvatski glazbeni zavod i Vatroslav Lisinsku u Zagrebu, Palais des Nations u Ženevi.  
Kritika i publika pohvalili su njihove nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Ohridskom ljetnom festivalu, Festivalu Ljubljana, Zagrebačkom muzičkom bienalu, Europhoniji u Zagrebu, Musicori u Parizu, na Open Europe 2000 Berlin, na Europamusicale 2000 München, NOMUS-u 2003, festivalu Nei suoni dei luoghi '03, ISCM Svjetskim danima glazbe - Slovenija 2003, ISCM Svjetskim danima glasbe - Zagrebačkom muzičkom bienalu 2005, Saxophonii 2005 u Latviji, na svjetskim kongresima saksofonista u Pesaru, Valenciji, Montrealu, Minneapolisu i Ljubljani, St Andrewsu, te na 8. Festivalu komorne glazbe Julian Rachlin & prijatelji u Dubrovniku.
Zagrebački kvartet saksofona dobitnik je sedam nagrada Porin za diskografska izdanja kojih je ukupno 15, a izdana su u Hrvatskoj, Sloveniji i SAD-u, posvećeno im je više od 50 skladbi, a snimali su za HRT, ORF, RTL, RTV Slovenija, Radio France, Radio Spain te WDR. 
 
DRAGAN SREMEC diplomirao je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu dirigiranje u klasi prof. Igora Gjadrova te saksofon u klasi prof. Josipa Nochte. Postdiplomski studij saksofona (magisterij) dovršio je također na MA u klasi prof. Josipa Nochte. Kao stipendist Francuske vlade i fonda Ivo Pogorelić usavršavao se u sezoni 1985./86. u Parizu kod prof. Daniela Deffayeta, profesora na Conservatoire National Supérieur de Paris te kao stipendist Fulbright fondacije kod Dr. Eugenea Rousseaua profesora na Indiana University School of Music u Bloomingtonu SAD.
Kao solist na saksofonu dobitnik je prvih nagrada na natjecanjima u okviru bivše Jugoslavije, nagrade «Darko Lukić», nagrade HGZa, nagrade «Dragan Gürtl», a kao član Zagrebačkog kvarteta saksofona, čiji je osnivač, nagrade «Milka Trnina», «Judita» te nekoliko «Porina» za diskografska izdanja.
Redovni je profesor saksofona na MA, prodekan MA od 1999. do 2001., solo saksofonist Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT te stalni gost dirigent Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske od 1992. godine u čijem je stvaranju sudjelovao velikim djelom.
Nastupao je u Austriji, Francuskoj, Kanadi, Njemačkoj, Italiji, Turskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Španjolskoj, Rusiji, Sloveniji i SAD, uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT, Zagrebačke soliste, Slovensku filharmoniju, SPOHV, Orkester Slovenske vojske, Orkestar HRM i uz U.S. Navy Band kojima su ravnali Kazushi Ohno, Pavle Dešpalj, Klaus Arp, Boris Papandopulo, Vjekoslav Šutej, Igor Gjadrov, Ralph Gambone, Mladen Tarbuk, Nikša Bareza, Marko Letonja itd.. Zajedničke nastupe ostvario je s saksofonistima Claudeom Delangleom, Eugeneom Rousseauom, Kennethom Tseom, Debrom Richtmeyer i Matthewom Sintchakom, Slovenskim kvintetom trobil, pijanistima Đorđem Stanettijem i Kari Miller, s velikim brojem hrvatskih vodećih glazbenika, a najznačajniji hrvatski kompozitori posvetili su mu svoja djela.
Kao dirigent dobitnik je nagrada na natjecanjima bivše Jugoslavije, a nastupao je uz Zagrebačku Filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT, Dubrovački simfonijski orkestar, Zbor HRT, Zbor Ivan Goran Kovačić te Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske.
Član je žirija na hrvatskim i međunarodnim natjecanjima saksofonista (Granges de Valence, Ljubljana, Krško i Nova Gorica) te voditelj seminara i ljetnih škola (Stari Grad na Hvaru, Krško i Dubrovnik, Nova Gorica ) i «masterclassa» na 24. Međunarodnom saksofonističkom simpoziju u Washingtonu, na CNSMD u Parizu, na University of Iowa School of Music u Iowa Cityu i na University of Wisconsin u Shell Lakeu, na Indiana University of Pennsylvania i Ithaca Collegeu.
 
GORAN MERČEP (Ismailia ARE, 1959) docent je za komornu glazbu na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Nochte, kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz gdje se usavršavao dvije godine na CNR Boulogne- Billancourt u klasi prof. Clauda Delanglea. Po dolasku iz Pariza postaje članom Zagrebačkog kvarteta saksofona i vodi ljetne međunarodne seminare za saksofoniste u Starom Gradu na Hvaru, Dubrovniku i Krškom.
Kao solist nastupao je sa Simfonijskim puhačkim orkestrom hrvatske vojske, Zagrebačkim solistima, Varaždinskim komornim ansamblom, Hrvatskim komornim ansamblom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, te na Muzičkom biennalu i festivalu Cervantino u Meksiku. Član je ansambla za suvremenu glazbu «Cantus». Od 1996. godine umjetnički je ravnatelj festivala «Samoborska glazbena jesen».
 
SAŠA NESTOROVIĆ rođen je 1964 u Zagrebu. Muzičku Akademiju završio je 1989 u rodnom gradu. Tijekom glazbenog školovanja, a i kasnije, osvajao je brojne nagrade kao što su «Darko Lukić », »Milka Trnina» (koju dijeli sa Zagrebačkim kvartetom saksofona) »Judita» i dr. Od 1989. g. je stalni član Zagrebačkog kvarteta saksofona, s kojim nastupa diljem Europe i SAD-a. 1999. g. nastupio je prvi put unutar Acezanteza, ansambla za suvremenu glazbu, čiji je član i danas.
Usporedo s ovime, djeluje kao jazz glazbenik. Priznanja Hrvatske Glazbene Unije za najistaknutijeg tenor i sopran-saksofonista od 1997 do 1999.g. potvrdio je 1999. g. sudjelovanjem u Big Bandu Europske Radio Unije (EBU BIG BAND) u Montrealu, gdje je predstavljao Republiku Hrvatsku. Član je brojnih priznatih hrvatskih jazz sastava (Big Band HRT, Zagreb Jazz Portrait, Cool Date, Boilers All Stars i dr.).
 
MATJAŽ DREVENŠEK (1965, Maribor, SLO) redovni je profesor saksofona i prodekan na Akademiji za glazbu Sveučilišta u Ljubljani. Kao član Zagrebačkog kvarteta saksofona, u duetima s pijanistom Z. Petrom, udaraljkašicom A. L. Barber, čembalistom M. Lazarom, kao solist ansambala Percussion Plus i Studio za tolkala te u suradnji s mnogim drugim istaknutim glazbenicima (V. David, C. Delangle, F. Mancuso (F), A. Bornkamp (NL), P. Epstein, S. Mauk, D. Richtmeier, E. Rousseau, K. Tse (SAD), T. Mužek, M. Prohaska (HR), Quartetto Academia (I), M. Bekavac, I. Grafenauer, J. Kotar, Kvintet Slowind, Slovenski trobilni kvintet (SLO)...) koncertira u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Češkoj, Danskoj, Grčkoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Hong Kongu, Italiji, Kanadi, Makedoniji, Monaku, Njemačkoj, Sloveniji, Srbiji, Turskoj i SAD (Arizona, Connecticut, Georgia, Indiana, Iowa, Louisiana, Massachusetts, Michigan, Minnesota, Nebraska, New York, New York City, North Carolina, North Dakota, Ohio, Pennsylvania, Texas, Utah, Wisconsin) u eminentnim dvoranama, kao što su Emerson Concert Hall u Atlanti, Porgy & Bess Club u Beču, Hôtel de Ville u Briselu, Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu, Cankarjev dom i Slovenska Filharmonija u Ljubljani, Círculo de Bellas Artes u Madridu, Ted Mann Hall u Minneapolisu, katedrala u Monte Carlu, Dvorana Čajkovski u Moskvi, Max-Joseph Saal u Münchenu, Weill Recital Hall at Carnegie Hall u New Yorku, Theatre at the Canadian Museum of Civilization u Ottawi, Grand Palais u Parizu, Richard Wagner u Rigi, Sala Victor de Sabata u Trstu, Palao de la Musica u Valenciji, Hrvatski glazbeni zavod i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Palais des Nations u Ženevi te na brojnim festivalima: A Tempo u Podgorici, Biennale de la Création Musicale et Chorégraphique de l'Essone u Orsayu, Dubrovačke ljetne igre, Europa Musicale 2000 u Münchenu, Europhonia u Zagrebu, Evropski mjesec kulture '97 u Ljubljani, Festival komorne glazbe XX. stoljeća Radenci, Festival musicale internazionale Nei suoni dei luoghi '03, ISCM Svjetski dani glasbe - Slovenija 2003 u Postojni i Piranu, Međunarodni ljetni festival u Ljubljani, Musicora u Parizu, Muzički biennale Zagreb, NOMUS 2003 u Novom Sadu, Ohridsko leto, Open Europe 2000 u Berlinu, Osorske glazbene večeri, Skopsko leto, Slovenski dani glazbe, Splitsko ljeto, Tribina muzičkog stvaralaštva u Opatiji, Svjetski kongres saksofonista u Pesaru, Valenciji, Montrealu, Minneapolisu i Ljubljani.
Samostalno ili u Zagrebačkom kvartetu saksofona solistički nastupa s orkestrima: Camerata Labacensis, Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije, Mariborska filharmonija (S. Robinson, M. Tarbuk), Orkestar Slovenske vojske, Simfoničari i Big band HRT (M. Agrest, M. Tarbuk, S. Glojnarić), Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske (T. Reynish), Slovenska filharmonija (A. Drčar, H. Graf, Th. Guschlbauer, D. Itkin, U. Lajovic, M. Letonja, J. Simonov, E. Villaume), Zagrebačka filharmonija (A. Francis), Zagrebački solisti, Orkestar Francuske garde (François Boulanger), Hongkonški festivalski puhački orkestar, Emory puhački ansambl i Puhački ansambl Univerze u Minnesoti, a član je i Komornog orkestra solista Društva slovenskih skladatelja (KOS).
Praizveo je djela brojnih skladatelja (M. Bernal, B. Bjelinski, D. Božič, D. Detoni, S. Foretić, S. Glojnarić, J. in R. Golob, J. Gregorc, N. Hall, S. Horvat, O. Jelaska, J. Kalčič, A. Klobučar, I. Krivokapič, M. Lazar, B. Lazarin, W. Liebhart, P. Longo, J. Matičič, P. Merkù, V. Nježić, N. Njirić, B. Papandopulo, I. Petrić, M. Prohaska, M. Ptaszyńska, R. Radica, P. Ramovš, M. Ruždjak, M. Strmčnik, P. Šavli, P. Šivic, I. Štuhec, M. Tarbuk, T. Uhlik idr.) te sudelovao na 19 diskografskih izdanja, među kojima izdvajamo Hrvatsku glazbu za saksofone, Z quartet, Kaskade, Tsunagari, Ruben Radica: Izbor iz opusa i Hrvatski suvremeni skladatelji - Srđan Dedić (sve sa Zagrebačkim kvartetom saksofona – 7 hrvatskih diskografskih nagrada Porin) te Duo - Matjaž Drevenšek - alt saksofon, Zoltan Peter - klavir.
Dobitnik je niza nagrada za umjetnička i pedagoška postignuća (Škerjančevo priznanje, Plaketa općine Ljubljana – Centar, Nagrada Milka Trnina, Nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda, Nagrada Fonda Nade Popović-Bukovinac, Nagrada Vatroslav Lisinski idr.). Vodio je međunarodne ljetne škole Hic Faros, Hic Ars na Hvaru, Glazbeno ljeto u dvorcu Podsreda, Alpe - Jadran - Dunav u Krškom, a sada je umjetnički voditelj Međunarodnih susreta saksofonista i Međunarodnog natjecanja saksofonista u Novoj Gorici. Često je član žirija na domaćim i međunarodnim natjecanjima mladih glazbenika (TEMSIG, Krško, Graz, Limoges, Bayreuth, Riga, Nova Gorica, Szczecinek). Predsjedavao je Glazbenoj udruzi Saksofonija, koja je 2006. bila domaćin 14. Svjetskog kongresa saksofonista, a od 2002. do 2006. bio je predsjednik Slovenske glazbene mladeži (Zveza glasbene mladine Slovenije).
 

21. studeni 2016., ponedjeljak, 19.00 sati
SVEUČILIŠTE U BEČU –
FESTSAAL
Seilerstätte 26, 1010 Wien
Info: foeldi@mdw.ac.at, +43 1 71155-4200
 
PROJEKT PREZENTACIJE HRVATSKIH SKLADATELJA ŽRTAVA TOTALITARNIH REŽIMA
KIRILL MAXIMOV, violina
JOHANNA KOTSCHY, violončelo
KASUMI YUI, klavir
 
ANTARJA KVARTET
Barbara Mglej, violina
Elizabeta Mudlaff, violina
Magdalena Chmielowiec, viola
Jakub Gajownik, violončelo
Program : ’’Exil Arte’’
 
Ladislav Grinski (1904-1941)
Četiri komada za violinu i glasovir                    
Air Hebreic (1931) - Moderato religioso quasi Andante
Rondo (1932) - Allegro ad libitum, Meno mosso (Andante)
Soiree Turque (1927) - Andantino sensibilmente                                                           
Dance Roumain (1932) - Allegro rubato. Andantino molto espressivo
 
Kirill Maximov, violina
Kasumi Yui, glasovir
    
Marcel Tyberg (1893-1944)
Klavirski trio u F-duru
Allegro maestoso, sostenuto                                               
Adagio non troppo  (sempre cantabile)                           
Rondo                                                                                 
 
Kiril Maksimov, violina
Johanna Kotschy, violončelo
Kasumi Yui, glasovir
 
*** ***
 
Josip Mandić (1883-1959)
Streichquartett (1927)
Impetuoso                                                                    
Con forza, rubato                                                          
Allegro agitato molto                                        
Choral                                                                          
 
Kirill Maximov rođen je u Chisinau, Moldova. U dobi od pet godina započeo je učenje violine u Posebnom Glazbenoj školi S. Rahmanjinov kod profesorice Alla Guseve. Od rujna 2002. do lipnja 2003. godine studirao je u Bordeauxu kod profesora Roberta Papavramija, a od rujna 2008. godine u Beču kod profesorice Dore Schwarzberg. Pohađao je i majstorske tečajeve kod Koichiro Harada Taras Gabora i Ivry Gitlis. Kao solist nastupao je s brojnim orkestrima, među ostalima, Jugozapadno-njemački komorni orkestar Pforzheim, Moldavski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar iz Kijeva. Dobitnik je nagrada na brojnim međunarodnim violinističkim natjecanjima kao što su Violinističko natjecanje M. Lisenko (Ukrajina) i Međunarodno natjecanje Fritz Kreisler (Austrija).
 
Japanska pijanistica Kasumi Yui nastupala je kao solistica i u komornim ansamblima u koncertnim dvoranama kao što je londonski Wigmore Hall, ORF Radiokulturhaus ili MuTH, gdje je 2014. godine nastupila s Küchl Kvartetom. Kasumi Yui trenutno studira glasovirsku komornu glazbu kod prof. Avedis Kouyoumdjian na Sveučilištu za glazbu i kazalište u Beču. Nositeljica je najviših nagrada na više nacionalnih i međunarodnih natjecanja.
 
Johana Kotschy završila je studij violončela na Mozarteumu u Salzburgu u klasi profesorice Heidi Litschauer, a postdiplomski studij na Umjetničkom sveučilištu u Grazu kod profesora Rudolfa Leopolda. Usavršavala se na studiju komorne glazbe na Sveučilištu u Beču kod profesora Johannesa Meissla. Koncertira u različitim ansamblima kao što su Ansambl Cis, Klavirsk trio Varga i Gudački kvartet Alliance Wien s kojima je nastupala na brojnim koncertima u Europi i Južnoj Americi. Osim djelatnosti na području komorne glazbe, Johana podučava violončelo na glazbenoj školi u Ebreichsdorfu i u Centru za glazbeno posredovanje (Zentrum für Musikvermittlung) u Beču.
 
Antarja kvartet osnovan je 2009. Sastoji se od bivših studenata glazbene akademije u Krakovu. Solističke vještine članovi ansambla stjecali su kod izvrsnih profesora: Kaje Danczowske, Janusza Pisarskog i Dominik Połońskog. Do 2015. ansambl je egzistirao pod imenom Amber kvartet, a do 2013. članovi kvarteta obrazovali su se kod Kvarteta DAFO. Između 2012. i 2013. članovi kvarteta sustavno su se obrazovali na majstorskim tečajevima kod prof. Petera Bucka (Melos Quartet). Štoviše, ansambl je radio i s poznatim glazbenicima kao što su Piotr Kajdasz, Kaja Danczowska, Marek Moś (Śląski Quartett, Orkestar AUKSO) i njihovih članova, kao i Belcea kvarteta, Shanghai kvarteta, Apollon Musagete kvarteta, Altenberg trija, Fine Arts kvarteta. U 2013. Amber kvartet radi i s prof. Krzysztofom Pendereckim, te je izveo njegovo djelo – Treće djelo za gudački kvartet. Kvartet je izveo i praizveo niz skladbi poljskih skaldatelja, kao npr.  Varijacije za gudački kvartet op. 21 Władysława Żeleńskog (2011), Varijacije i fugu za gudački kvartet op. 6 Zygmunta Stojowskog (2011), Quintett za gudački kvartet i engleski rog Zaida Jabrije – koji je upravo za Amber kvartet i Witolda Wróbela 2012. skladao djelo, kao i skladbu L’ascolto del spazio” Alessandra Grega (2013).
Kvartet je nastupio na mnogim međunarodnim koncertnim podijima. U travnju 2016. Antarja kvartet osvojio je prvu nagradu na Natjecanju komorne glazbe u Bydgoszczu. U ožujku 2016. kvartet se nastavio usavršavati u klasi prof. Johannesa Meissla i Vide Vujić na Sveučilištu za glazbu i kazališnu umjetnost u Beču.
 

22. studeni 2016., utorak, 19.00 sati
ÖBV ATRIUM

Grillparzerstraße 14, 1010 Wien
Info: www.oebv.com, (+43 1) 40120 1120
 
MATIJA DEDIĆ, KLAVIR
ŠIMUN MATIŠIĆ, VIBRAFON
 
PROGRAM
 
Keith Jarrett (1945*)
Fortune Smiles
In your quiet place
 
Pat Metheny (1954*)
Missouri uncompromised
Sirabhorn
Question and Answer
 
Keith Jarrett (1945*)
Coral
 
Pat Metheny (1954*)
James
 
Chick Corea (1941*)
Armandos Rumba
 
Pat Metheny (1954*)
Farmers Trust
 
Chick Corea (1941*)
La Fiesta
 
Keith Jarrett (1945*)
Memories of tommorow
 
MATIJA DEDIĆ & ŠIMUN MATIŠIĆ
 
Matija  Dedić  rođen  je  2.  ožujka  1973. godine u Zagrebu gdje je završio srednju glazbenu školu "Vatroslav Lisinski". Rođen u obitelji glazbenika istom se počeo baviti vrlo rano. Već s pet godina počeo je svirati klasičnu  glazbu  na  glasoviru.  Slušao  je skoro sve glazbene stilove te ubrzo otkriva jazz  koji  mu  daje  mogućnost  više kreativnog  i  osobnog  pogleda  na  glazbu. Nakon  završene  srednje  glazbene  škole 1991.  odlazi  u  Graz  gdje  upisuje  jazz akademiju.  Privatne  sate  imao  je  kod Johna Taylora iz Kölna, Hala Galpera, Billa Dobinsa  i  Barrya  Harrisa.  Diplomirao  je 1997.  godine  u  klasi  profesora  Haralda Neuwirtha.  U  Zagreb  se  vratio  1997. godine  i  ubrzo  postiže  veliki  ugled  na hrvatskoj  glazbenoj  sceni.  Tijekom  tih godina  svira  s  vlastitim  sastavom  pod nazivom Boliers Quartet s kojim prati velike jazz  glazbenike  poput  Bennya  Golsona, Kennya  Burrella,  Roya  Haynesa,  Joséa Felicianoa  te  sastav  "All  Stars  Band".  U međuvremenu  također  je  imao  priliku nastupati  s  Tamarom  Obrovac  i  njezinim kvartetom.  Krajem  1990-ih  Matija  osniva trio pod nazivom Matija Dedić Trio koji je izvodio njegova autorska djela. Zajedno s
njim u sastavu još sviraju iskusni jazz glazbenici iz kvarteta Tamare Obrovac, Žiga Golob
(kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi). Tijekom  godina svirao je u gotovo svim zemljama Europe te u Sjedinjenim Državama s velikim glazbenim imenima kao što su Alvin Queen, Martin  Drew,  Ron  Ringwood,  Boško  Petrović,  Marc  Murphy  Band,  Patrizia  Conte,  David Gazarov, Gianni Basso, Miles Griffith, Onder Fokan, Jean Louis Rassinfosse, Anca Parghel, Tomi  Emanuel,  Lenny  White,  Kendrick  Scott,  Jim  Madison,  Jeff  Ballard,  Vicente  Archer, Buster Wiliams, Larry Grenadier, N.H.O. Pedersen, Ron Mcclure, Tamara Obrovac, Marek Patrman,  Salvatore  Maiore  i  mnogi  drugi.  Piše  glazbu  za  televiziju  i  kazalište,  a  također nastupa s popularnim glazbenicima hrvatske pop scene. Godine 2000. potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Cantus records. Iste godine Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a u prosincu 2001. i drugi pod nazivom Handwriting za koji je sljedeće godine osvojio tri diskografske nagrade Porin. U srpnju 2002. godine Matija je nastupio u  Francuskoj  na  jazz festivalu  the  Montreux  Jazz, kao jedan od  11 finalista od ukupno  400  pijanista  iz  čitavog  svijeta.  Godine  2004.  u  nakladi  izdavačke  kuće  Dallas Records objavljuje svoj album Tempera. Matija je na njemu snimio dvanaest Gibonnievih skladbi po vlastitom izboru. Sedam je izveo sam, dok je preostale pet obradio uz pomoć starog suradnika, s kojim svira u Boilers Quartetu, Mladena Barakovića (kontrabas) i Borne Šercara (bubnjar i perkusionist). Programiranje je napravio Silvio Pasarić. Godinu dana kasnije za istog izdavača objavljuje album Drugi pogled koji sadrži najpopularnije skladbe njegovog oca Arsena Dedića poput "Sve te vodilo k meni", "Kuća pored mora", "Ni ti ni ja", "Ne plači", "Razgovor s konobarom" i "Moderato cantabile".
Zajedno s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis  Rassinfosseom  i  češkim  bubnjarom  Marekom  Patrmanom  2006.  godine  snimio  je album Visiting Bruxeless. Na albumu Life of Flowers , na kojem svira s glazbenicima raznih stilova,  uz  vlastite  izvodi  i  skladbe  Dore  Pejačević. Godine 2008. ostvario  je  suradnju  sa svjetskim glazbenicima kao što su Jeff Ballard, Larry Grenadier, Buster Williams i L. White. Matija se privatno usavršava kod jednog od najvećih  jazz glazbenika Barrya Harrisa.
 
Šimun Matišić rođen je 30.3.1996. godine u Zagrebu. Prvi nastup imao je sa 4 godine kada je svirao bubnjeve u kvartetu Branka Kralja. Udaraljke započinje učiti kod profesora Božidara Rebića, a kasnije kod prof. Tomija Spasevskog i prof. Gorana Goršea. Paralelno s udaraljkama uči klavir kod profesorice Sretne Meštrović, a teoriju u GU Elly Bašić. Maturira udaraljke i glazbenu teoriju u GU Elly Bašić 2014. godine.
Sa 14 godina izado je svoj prvi nosač zvuka pod naslovom „Jazz nocturno“ sa svojim triom gdje svira vibrafon i marimbu. Surađivao je sa brojnim inozemnim i domaćim jazz i klasičnim glazbenicima kao što su: Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Mario Mavrin, Primož Grašić, Florin Nicoulescu, Stochelo i Moses Rosenberg, Fiona Monbet, Christian Escoude, Costel Nitescu, Matija Dedić, Zagrebačka Filharmonija, Big Band HRT-a, Simfonijski Orkestar HRT-a, Tamburaški Orkestar HRT-a, Simply Brass kvintet, HGM Big Band i još mnogi drugi, a usavršavao se na seminarima kod mnogih profesora kao što su: Igor Lešnik, Ivana Bilić, Svet Stoyanov, Ludwig Albert, Lin Chin Cheng, Ney Rosauro, Xi Zhang, Nancy Zeltsman, Marta Klimasara, Emanuel Sejourne…
2011. godine dobio je nagradu „Judita“ na 57. splitskom ljetu za nastup sa gitaristom Christianom Escoudeom.  Redovito nastupa sa svojim triom, te sa Simply Brass kvintetom u kojemu svira udaraljke, a od 2014. godine započinje novi duo projekt sa pijanistom Matijom Dedićem. Trenutno je student druge godine udaraljki, te prve godine klasične kompozicije, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Davorina Kempfa.
 

27. studeni 2016., nedjelja, 19.00 sati
PALAIS LOBWKOWITZ

Lobkowitzplatz 2, 1010 Wien
Info: NEUES KÜNSTLERFORUM
www.kuenstlerforum.at, lintner@kuenstlerforum.at
+43 (01) 713 11 07

HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL

Solisti: Laura Vadjon, solo violina i umjetničko vodstvo
            Ana Benić, traverso flauta
            Stjepan Nodilo, blok flauta
            Lea Sušanj Lujo, violončelo
 
Ansambl: Laura Vadjon, Tanja Tortić, Lada Magdalenić, Dunja Bontek, Saša Reba, Ivana Žvan, Ivan Jakšeković, Lea Sušanj Lujo, Fran Petrač, Pavao Mašić
 
Program:
“CONCERTO – CONCERTINO”
 
Georg Philipp Telemann
 Koncert za traverso flautu,violinu, violončelo, gudače i continuo u A-duru, TWV 53:A2, iz zbirke „Tafelmusik“
Largo
Allegro
Gratioso
Allegro
 
Georg Muffat
Sonata u G-duru br. 5 iz zbirke„Armonico Tributo“
 Passacaglia
 
*** ***
Arcangelo Corelli
Concerto grosso u D-duru op. 6, br. 4
Allegro
Larghetto
Allegro
 
Amando Ivančić
Simfonija u C-duru
Allegro
Andante
Allegro
 
Georg Philipp Telemann
Koncert za blok flautu, poprečnu flautu i gudače u e-molu, TWV 52:e1
Largo
Allegro
Largo
Presto
 
Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno vjernu inter¬pretaciju instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na ori¬ginalnim glazbalima i njihovim vjernim replikama.
Ansambl je utemeljen 1999. godine, i okuplja reno¬mi-rane glazbenike mlađe generacije - instrumen¬taliste i pjevače, već afirmirane u izvođenju baro¬kne glazbe. Uz stalne koncertne cikluse od po se¬dam koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu s tematski jasno osmišljenim programima hrvatskog i inozemnog baroknog repertoara, redoviti su gosti brojnih domaćih i inozemnih festivala (Varaždinske barokne večeri, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Korkyra Baroque Festival, Osorske glazbene večeri, Glazbene večeri u sv. Donatu, Histria festival, Pasionska baština, Organum Histriae, Koncerti u Eufrazijani, Rovinjsko glazbeno ljeto, Brodsko ljeto, Osječko ljeto, Paško ljeto, Festival SEVICQ Brežice, Festival hrvatske glazbe u Beču, Festival “Esteban Salas” (Havana – Kuba), Međunarodni barokni festi¬val Melk, Festival “Misiones de Chiquitos” (Bolivija), Festival duhovne glazbe srednjoeuropskih zemalja u Rimu, Festival Tesori musicali Toscani – Pisa i dr.
U svojim programima, ansambl često ugošćuje vr-hunske strane i domaće soliste i dirigente, eksper¬te u autentičnom pristupu izvođenju barokne glaz¬be (En-rico Onofri, Adrian Butterfield, Laurence Cu¬mmings, Richard Egarr, Hervé Niquet, Stefano Mon¬tanari, Phi-lip Pickett, Catherine Mackintosh, Werner Ehrhardt, Ryo Terakado, Aapo Häkkinnen, Richard Egarr, Peter Lönnerberg, Mimi Mitchell, David Staff, Theresa Caudle, Enrico Onofri, Alessandro Tampieri, Rachel Brown, Adrian Butterfield, Stefano Montana¬ri, Marcello Gatti, Jaap ter Linden, Jacques Ogg).
Ravnateljica popularne HRBA-e je renomirana violi¬nistica Laura Vadjon.
Zbog iznimno stručnih, stilski čistih i virtuoznih in-terpretacija, glazbena ih kritika i publika svrsta¬vaju u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije.
U programima Hrvatskog baroknog ansambla re¬do-vito su zastupljeni i hrvatski barokni autori, od¬nosno oni koji su djelovali na ovom području (F. Spon-ga-Usper, G. Usper, T. Cecchini, V. Jelić, I. Lu¬kačić i dr.).
Hrvatski barokni ansambl dobitnik je diplome “Mi-l¬ka Trnina” Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2002. godinu i nagrade “Orlando” za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 2014. godine. Ansambl je, osim u Hrvatskoj, nastupao i u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Švedskoj, Fin¬skoj, Argentini, Kubi, Boliviji, Estoniji, Francuskoj, Cr¬noj Gori, Srbiji, BiH i Sloveniji.
 
Prva hrvatska umjetnica na baroknoj violini jedna je od začetnica novih  stilskih kretanja   i vodeće ime na području reprodukcije glazbe starih epoha u Hrvatskoj.   
Laura Vadjon  ravnateljica je i koncertna majstorica Hrvatskog baroknog ansambla s kojim od 1999. ostvaruje iznimne uspjehe u Hrvatskoj i u inozemstvu, donoseći na pozornice brojne hrvatske praizvedbe djela zaboravljenih skladatelja kao i velikana kasnog baroka. Redovito surađuje s nizom najznačajnijih imena svjetske barokne scene (Catherine Mackintosh, Enrico Onofri, Jaap ter Linden, Mimi Mitchell, Hervé Niquet, Richard Egarr, Werner Ehrhardt, Laurence Cummings, Alessandro Tampieri, Stefano Montanari, Rachel Brown, Marcello Gatti, Adrian Butterfield, Andreas Helm i dr.), te svira s ansamblima: New London Consort, Concert Spirituel, London Handel Orchestra, L'arte del mondo, Florilegium, Canzona, Balcan Baroque Band, The English Cornett & Sackbut ensemble i dr.
U interpretaciji solističke i komorne glazbe imala je mnogo uspješnih koncertnih i  diskografskih projekata, a ponajviše se bavi literaturom ranog talijanskog baroka te djelima G. F. Händela i W. A. Mozarta. Glazbenica je izuzetno prepoznatljiva i osebujna tona i stila, a odlikuje se originalnim i promišljenim interpretacijama uz veliko poznavanje dramatskih i afektivnih  značajki glazbe baroknog razdoblja.
Laura Vadjon muzicira na izvornom talijanskom povijesnom glazbalu, rad Giovanni Battista Guadagninija iz 1751. godine.
Dobitnica je nagrade Milka Trnina i nagrade Porin kao i brojnih  drugih hrvatskih priznanja. Koncertirala je u dvadesetak zemalja Europe, Rusiji, Japanu, Južnoj Americi i Kubi. Profesorica je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje predaje komornu glazbu 17. i 18. stoljeća s naglaskom na povijesno-stilski obaviještenu interpretaciju. Predaje baroknu violinu i komornu glazbu na Međunarodnoj ljetnoj školi barokne glazbe i plesa “Aestas musica“ u Varaždinu. Promicateljica je izvornog zvuka glazbe starih epoha koja svoj entuzijazam prenosi na suradnike, studente i publiku.
 
Ana Benić rođena je u Splitu, gdje je i započela glazbeno obrazovanje u klasama prof. S. Bosotine i D. Bošnjaka. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 2003. kod prof. R. Penezić. Završila je i poslijediplomski studij u The Flute Studio u klasi prof. Trevora Wyea u Velikoj Britaniji. Godine 2011. završava jednogodišnje umjetničko usavršavanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Karoline Šantl-Zupan. Godine 2006. diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Aktivno se bavi solističkim i komornim muziciranjem, i to podjednako na modernoj i baroknoj flauti. Solistica je Hrvatskog baroknog ansambla i jedna od osnivačica komornog ansambla Ars longa. Redovito pohađa Međunarodnu ljetnu školu barokne glazbe i plesa “Aestas Musica” – klasu prof. Rachel Brown, te seminar traversa u Urbinu (Italija) kod prof. Marcella Gattija.
Nastupala je na festivalima poput Osorskih glazbenih večeri, Glazbenih večeri u sv. Donatu, Korkyra Baroque Festivala, te Dubrovačkih ljetnih igara na kojem je 2014. nagrađena nagradom Orlando za nastup sa Hrvatskim baroknim ansamblom.
Od 2007. zaposlena je kao solo flautistica orkestra Opere HNK u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.    
Stjepan Nodilo rođen je 1986. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovno i srednje glazbeno obrazovanje. Daljnju glazbenu naobrazbu, specijalizaciju na području rane glazbe, nastavlja u inozemstvu: od 2005. pohađa studij blok-flaute u Beču na Sveučilištu  za glazbu i primijenjenu  umjetnost u klasi prof. Hansa M. Kneihsa, kod kojega i magistrira 2012.godine. Uz blok-flautu studira i baroknu obou kod prof. Carin van Heerden na Sveučilištu Anton Bruckner u Linzu, te Andreasa Helma na Sveučilištu u Grazu gdje trenutno pohađa magisterij. Od značajnijih glazbenih suradnji ističe se ona s T. Koopmanom  na Sveučilištu u Linzu, brojni koncerti s Hrvatskim baroknim ansamblom u Zagrebu i na Dubrovačkim ljetnim igrama pod vodstvom Philipa Picketta, suradnja s Institutom za ranu glazbu pod vodstvom Vittoria Ghielmia na Mozarteumu u Salzburgu, s koncertnom udrugom Musica Sacra Ried pod ravnanjem Bernharda Schneidera i Baroknim orkestrom G. Ph. Telemann u Nürnbergu.
 
Lea Sušanj Lujo rođena je u Rijeci gdje je i maturirala violončelo u klasi prof. Maura Šestana. Dobitnica je više nagrada na natjecanjima Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga. Usavršavala se na seminarima prof. Valtera Dešpalja, Ericha Oskara Huettera,   Nikole   Ruževića,   Alexandera   Bailieja,   Gustava   Neive-Tavaresa   i  Pavla  Zajceva.  Početkom 2010. postaje stalnom članicom Simfonijskog orkestra HRT-a, a iste godine stječe naziv magistra muzike, diplomiravši violončelo u klasi prof. Krešimira Lazara na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Barokno violončelo zauzima posebno mjesto u Leinoj glazbenoj karijeri. Kao članica i solo čelistica Hrvatskog baroknog ansambla ima priliku surađivati sa brojnim uglednim imenima europske glazbene scene tzv. povijesno obaviještene interpretacije, od kojih su neki: Herve Niquet, Phillpp Pickett, Catherine Mackintosh, Stefano Montanari, Alessandro Tampieri, Jaap ter Linden, Rachel Brown, Andreas Helm i dr. Članica je i Ansambla za ranu glazbu Ars Longa.
 
 

29. studeni 2016., utorak, 19.30 sati
THEATER AKZENT 
Theresianumgasse 18, 1040 Wien
Info: www.akzent.at (+43 1) 501 65-3306
 
NENO BELAN & FIUMENS
Neno Belan, Vocal & Guitars
Leo Rumora, Drums
Vedran Križan, Keyboards
Olja Dešić, Bas
 
Neno Belan, kantautor, rođen 2.2.1962. godine, elektroničar po struci, trenutačno živi u Rijeci, nekad frontman popularnog splitskog sastava "Đavoli", s kojima je u kratkom roku postigao veliki uspjeh na području bivše države Jugoslavije, te ostavio pregršt evergreenova iza sebe, kao sto su "Pričaj mi o ljubavi", "Stojin na kantunu", "Bambina", "Dani ljubavi", "Ja volim je", "Ostani uz mene", "Dugo toplo ljeto", i druge. Nakon raspada sastava 1991. g., 1992. g. seli u Zagreb, a 1995 g. i u Rijeku, te nastavlja sa uspješnom solo karijerom,i odrzava kvalitetan stvaralački kontinuitet, tako da je i 1990-ih godina objavio niz uspješnih pjesama kao što su "Sunčan dan", "Vino noći", "Rock galama", "Dotakni me usnama", "Ponoćna zvona", "Ivona" i druge, a danas je solo izvođač uz prateće "Fiumens"- e. Njegova glazba je pod direktnim utjecajem The Beatlesa, te općenito zvuka izvornog rock'n'rolla 1950-ih, zatim britanskog i američkog pop-rocka 1960-ih godina, kao i dalmatinskih etno melodija i talijanskog belcanta, odnosno kancone, ali nije mu nepoznato ni koketiranje sa drugim stilovima kao što su reggae, ska, latino.. Naredni u nizu hitova, oni s početka novog tisućljeća, kao što su "Galeb", "Rijeka snova", "Divojka sa juga" i "Srce od leda" svoju privlačnost temelje na retro zvuku Belanovog crvenog "Gretscha", vokalnom višeglasju i temama o ljubavi, nostalgiji, Mediteranu, čineći jedinstveni domaći mediteranski mainstream izričaj, koji su mnogi s pravom prozvali "belanovskim popom", te uvrstivši Belana u sam vrh ljestvice najprestižnijih autora i izvođača koji su se pojavili posljednja tri desetljeća na ovim prostorima. Neno Belan & Fiumens redovito održavaju koncerte diljem cijelog prostora nekadašnje bivše države i jedni su od najaktivnijih bandova na ovim prostorima. Posljednji zajednički studijski album "Rijeka snova" donio im je 2008. nagradu Porin za najbolji pop album. Takodjer, jedan od  Belanovih hitova, pjesma "Zar više nema nas", koju je snimio u duetu s Massimom, a za koju je dobio i još dva Porina 2009.te, Porina za najbolji duet, te onaj najznačajniji, kao autor, za pjesmu godine, te iste godine još dva Porina, za kompilaciju godine i u povijesno-tematskoj kategoriji za trostruki cd-box grupe "Đavoli". Pjesma "Rijeka snova" najizvodjenija je hrvatska pjesma uopce za 2008.godinu, a pjesma "Zar više nema nas" za 2009. godinu po sluzbenim podacima Zavoda za zastitu malih autorskih prava. Polovinom 2009. godine izlazi napokon i prvi u karijeri, toliko željeni live cd u karijeri "Tvornica snova", snimljen na dva bravurozna konceta održana u zagrebačkom klubu Tvornica 2008. g.. Taj album zaslužuje 2010. g. čak 4 Porina i to u najvažnijoj kategoriji za album godine, te još i za najbolji rock album godine, za najbolji live album godine, te za suradnju grupe s vokalom. Takodjer konačno, Neno Belan dobija 2010. g. i vrlo cijenjenu strukovnu nagradu Hrvatskog Društva Skladatelja - HDS, i to u kategoriji zabavne glazbe, koja se dobija jednom za života..I u drugom desetljeću ovoga stoljeća nastavlja sa uspješnim djelovanjem te reda novu seriju uspješnih pjesama kao sto su "Kiša", "Oceani ljubavi" (opet najvrćenija pjesma republike Hrvatske po službenim podacima ZAMP-a), po kojoj je dobila i naziv porinom ovjenčana kompilacija koja je izdana 2012.godine, a na kojoj se nalaze 10 mahom uspješnih pjesama izvedenih na Šibenskom festivalu dalmatinske šansone, u zadnjih desetak godina, zatim "Ulicama grada", koja mu po drugi put u životu donosi onog najvažnijeg Porina - Porina za pjesmu godine, te naposlijetku pjesme "Anđela, Anđele", s kojom se 2014.te predstavio i na novoobnovljenom i moderniziranom Zagrebačkom festivalu, gdje se uključuje u rad na njemu i kao jedan od glazbenih urednika..Početkom 2015.godine, uslijedio je i po drugi put nastup na istome, sa pjesmom "Jer je pjesma dio nas"..Krajem Veljače prosle godine ostvaruje i zanimljivu suradnju sa slovenskom pop pjevačicom Alyom, te s veoma zapaženom pjesmom “Misunderstandings” konkurira na EMA-i, slovenskom natjecanju za predstavnika te zemlje na Eurosongu te godine..Od 2013. povremeno nastupa u živo i u “unplugged” varijanti, sa “Mediteranskim orkestrom”, akustičarskom proširenom formacijom njegovog benda, sa dodanim gudačima, udaraljkama, mandolinama, klapom..u veljaci ove godine radi izuzetno uspjesan koncert u Domu sportova u Zagrebu povodom proslave 30-godisnjice profesionalne karijere..
 

6. prosinac 2016., utorak, 20.30 sati
PORGY & BESS

Riemergasse 11, 1010 Wien
Info: www.porgy.at,  (+431 ) 512 88 11


LUKA UDJBINAC ORCHESTRA „AROUND NINE“
INTERNATIONAL ALL STARS

LUKA UDJBINAC, gitara, dirigent, comp & aranžmani
MIRO KADOIĆ, alt saksofon, sopran saksofon, flauta
ANDY MIDDLETON, tenor saksofon, sopran saksofon, flauta
HERWIG GRADISCHNIG, bariton saksofon, bas klarinet
DANIEL NÖSIG, truba, krilnica
ALOIS EBERL, trombon
CHRISTIAN AMSTÄTTER- ZÖCHBAUER, trombon
ULI LANGTHALER, bas
MARIO CARLO GONZI, bubanj
 
Luka Udjbinac rođen je 24.7.1978. u Zagrebu. Glazbenu naobrazbu stječe prvo na Osnovnoj Glazbenoj školi Blagoje Bersa, nakon čega upisuje Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u klasi prof. Marija Igreca na odjelu za jazz i zabavnu glazbu. Godine 1999. upisuje Konzervatorij za jazz glazbu (jazz gitara i jazz IGP) u Klagenfurtu (Austrija) u klasi prof. Guida Jeszenszkog, te 2004. u klasi prof. Thomasa Wallischa gdje iste godine i diplomira na oba smjera. Godine 2015. upisuje Master Degree iz Jazz kompozicije i aranžiranja na Privatunivesität Wien (MUK) u klasi Andy Middletona.
Do sada je višestruko nagrađivan kao glazbenik, skladatelj i aranžer u domovini. Od 1999. do 2005. godine vodi Luka Udjbinac trio sa kojim je nastupao na više od 130 koncerata. Do sada je izdao tri samostalna albuma: Now & beyond , Goin' my way.., Ljubav, ti i ja te sudjelovao na preko 30 tuđih albuma. Piše brojne aranžmane za razne sastave, HRT Big bend i brojne orkestre.
Surađivao je sa vrsnim glazbenicima: Lee Harper, Bobby Shew, Bob Mintzer, Philippe Catherine, John Thomas, Barbara Dennerlein, Denis Irwin, Michael Erian, Tom Kofler, Evald Oberleitner, Guido Jeszenszky, Krunoslav Levačić, Mladen Baraković, Matija Dedić, Saša Nestorović, Boris Beštak, Nenad Jura Vrandečić, Andy Mittermayer, Erich Bachträgel, Jurica Ugrinović, Lino Devič, Berislav Puhlovski, Steffan Gfrerrer,Goran Delač, Klemens Marktl, Dalibor Dado Marinkovic I dr.
Sudjelovao je na festivalima: Liburnia Jazz Festival, Jazz Festival Leibnitz 2003 (Austrija) feat. Barbara Dennerlein, Jazz Festival Rosignol (Belgija), Habay la Nuevo (Belgija), Hrvatski Jazz Sabor - B.P.Club, Monfalcone (Italija), Lošinj Jazz Festival (2005.), Seaside Jazz Festival (2005.), Jazz Festival – Wien (2007.), Proljetna revija jazza (2008), Jazzlook  - Banja Luka (2009.) te seminarima: Ralph Lange and Jim Kelly (Berkley College of Music), Agostino di Giorgio (2001., 2003.), Wolfgang Mutspiel (2002.), Umbria Berkley Summer School (1998.), Bobby Shew (2002.), John Thomas - "Count Basie orchestra" (2003.).
 
Miro Kadoić rođen je u Zagrebu 1962. Diplomirao je 1986. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu stekavši zvanje akademskog glazbenika - klarinetiste. U nekoliko navrata boravio je u New Yorku gdje se usavršavao na Manhattan School of Music pod mentorstvom glazbenika Reggie Workmana i Blue Lou Marinia (Blues Brothers Band). Nekoliko godina bio je solist i prvi saksofonist Plesnog orkestra Radija Zagreb. Istovremeno je vodio male jazz sastave (Kadoić-Križić Ansamble, Kvarteti Mire Kadoića). Godine 1993. postao je član Big Benda RTV Slovenija. Kao solist spomenutog orkestra, muzicirao je sa slijedećim glazbenicima:  J. Griffin, C. Terry, E. Wilkins, N. H. O. Pedersen, H. Pomeroy, S. Droste, J. Van Royen, B.  Petrović, M. Schneider, F. Pauer, D. Shure, M. Abene, D. Murray i dr.
Aktivan je sudionik slovenske i hrvatske glazbene scene te suradnik uglednih glazbenika kao što su Petar Ugrin, Primož Grašič, Ratko Divjak, Kruno Levačić, Saša Nestorović, Davor Križić, Boško Petrović i dr. Član je novoosnovanog jazz sastava Boilers All Stars gdje sudjeluje kao kompozitor, instrumentalist i aranžer. Osnivač je jazz kvinteta TEN DIRECTIONS koji izvodi originalne kompozicije i moderne skladbe svjetski znanih autora kao što su Joe Henderson, Wayne Shorter i dr. Posebnu pažnju posvećuju boji zvuka i aranžmanima. Godine 2002. osniva Mirokado orkestar u kojem nastupaju najbolji hrvatski i slovenski glazbenici. Nastupa u programima brojnih jazz festivala (Ljubljanski Jazz Festival, Jazz Lent, Montreux Jazz Festival i sl.). Dobitnik je nagrade "Status" Hrvatske Glazbene Unije za najboljeg alt-saksofonistu Hrvatske za 1997., 2006. i 2007. godinu.
 
Andy Middleton (rođen 22.5.1962., Harrisburg, Pennsylvania) američki je tenor i sopran saksofonist čiji glazbeni izričaj proizlazi iz američkog jazza, klasične glazbe, europske jazz i etno glazbe. Od 1991. godine snimio je devet albuma sa Ralphom Townerom, Daveom Hollandom, Kenny Wheelerom, Renee Rosnesom, Jameyem Haddadom, Joey Calderazzom, Alanom Jonesom, Tinom Deradom, Owenom Howardom, Henryjem Hejem, Johnom Hebertom i Scottom Wendholtom i dr.
Nastupao je u nekoliko zemalja izvodeći jazz, pop i world glazbu, te uz Arethu Franklin, Julija Iglesiasa, Sammy Davisa Jr., Donnu Summer, Ricky Martina, The Temptations te uz jazz glazbenike kao što su David Liebman, Bob Mintzer, Randy Brecker, Adam Nussbaum, John Abercrombie, Hampton Lionel, Maria Schneider, Scott Colley, Steve Rødby, Marc Copland i mnogi drugi.
 
Herwig Gradischnig sin je istoimenog učitelja i Robert-Musil-istraživača Herwiga Gradischniga (* 1944). Studirao je saksofon na Anton Bruckner privatnom sveučilištu u Linzu i na Sveučilištu za glazbu i kazališnu umjetnost u Grazu. Od 1993. član je Vienna Art Orchestra. Osim toga nastupa, između ostalog, sa Jazz Big Band Graz, EBU Big Band, NDR Bigband, Jazzorchester Regensburg, Jazzorchester Würzburg, LA Concert Jazz Orchestra, Richard Oesterreicher Bigband, Blue Note Bigband, Pepe Lienhard Bigband, The European Jazzorchestra i sa grupom Nouvelle Cuisine. Kao Sideman Gradischnig svira sa glazbenicima kao što su H. M. Peterson, I. Jensen, B. Bailey, R. Bargad, G. Dial, K. Wollesen, F. Pauer, K. Ratzer, K. Carter, H. Curtis, J. Cobb, J. Swana, M. Mendt, M. Abrams, P. Cardoso, A. Mears, M. Gonzi, A. Scherrer, B. Carrothers, J. Enders, C. Havel, J. Dudli, M. Duran, W. Puschnig, M. Michel, Y. Robert, M. Godard, J. P. Céléa, K. Prosenik, A. Fischer, J. Schneeberger i H. Känzig. Godine 1998. dobio je Nagradu Hans Koller kao Newcomer des Jahres.
Od 2000. godine vodi različite projekte, među njima, Fine Four, Joinville (A. Mears, O. Kent, M. Abrams i M. Gonzi), Kvartet Playing Deep (O. Kent, M. Abrams i M. Gonzi), Ghost Trio (M. Pichler i K. Marktl), Organic Mode (J. Swana, R. Bargad i K. Marktl) i The Engrad (J. Enders, T. Stabenow i H. Curtis). Za album dua Day Dream sa pijanistom O. Kentom, 2004. godine dobio je Nagradu Hans Koller kao Album des Jahres.
 
Daniel Nösig rođen je 25. studenog 1975. u Innsbrucku. Prvu poduku dobiva kod prof. Alois Vierbacha na Glazbenoj školi Feldkirchen. Studirao je na Konzervatoriju u Klagenfurtu kod prof. Lee Harper, a zatim na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu kod Jarmo Hoogendijka, Erika Vloeimansa i Ack van Roojena.
Održao je koncerte i turneje te snimao sa J. Zawinul, S. Rivers, A. Nussbaum, K. Ratzer, L. Williams, P. Catherine, B. Evans, R. Brecker, J. Enders, M. Gonzi, D. Grissett, V. Archer, R. Royston, M. Godard, F. Pauer, B. Monder, O. Kent, R. Bargad, J. Blake, P. Harper, A. Mears, W. Puschnig, D. Menza, M. Mendt, J. Hanna i dr. Od 2012. godine Daniel Nösig profesor je jazz trube na KONSE i JAM Music Labu u Beču.
 
Christian Amstätter-Zöchbauer studirao je od 2010. bas-trombon na Privatnom sveučilištu za glazbu i umjetnost u Beču, klasični trombon kod prof. Uwe Füssel i Georg Rühla i jazz trombon kod prof. Johannes Herrlich. Svirao je s najpoznatijim big bendovima u Austriji, kao što su Lungau Big Band, Upper Austrian Jazz Orchestra i Richard Oesterreicher Big Band. Imao je angažmane i na međunarodnim jazz festivalima big bendova: Frauenfeld, Schagerl All Star Big Band zajedno s velikanima jazza kao što su J. Morrison, B. Mintzer, M. Rüegg ili B. Joris. On je aktivan u vlastitim formacijama kao u duetu ili Vienna-tb3, kao i Sideman kod Kammerer Orköster ili Slatki San Jazzquartett. Osim toga organizira i European Brass Ensemble, jedan ansambl puhača velikog formata.
 
Alois Eberl rođen je 1986. godine u Kitzbühelu, gdje je započeo svirati svoj prvi instrument, harmoniku, u dobi od šest godina. Sa deset svira i trombon. U 14. godini nastavio je školovanje na trombonu i harmonici na Tirolskom državnom konzervatoriju gdje je otkrio, osim klasične glazbe, svoju strast za jazzom i improvizacijom. Od 2005. do 2008. studira jazz trombon na Anton Bruckner privatnom sveučilištu u Linzu.
Diplomirao je oba instrumenta s odličnim uspjehom. U jesen 2012. završava svoje akademsko obrazovanje na Mozarteumu u Salzburgu kod prof. Danya Bonvina. Alois je surađivao s umjetnicima i ansamblima kao što su: Vienna Art Orchestra, Nouvelle Cuisine,Viera Blech, Bullhorns, James Morrison, Janus Ensemble i mnogi drugi, a nastupao je na Landestheater u Linzu i Salzburger Festspieleu. Živi kao angažirani glazbenik, skladatelj i predavač u Beču.
 
Uli Langthaler rođen je 1959. u Austriji. Svirao je sa: R. Big Band, Vienna Big Band Machine, Big band HRT, K. Ratzer (Happy Floating), R. Neuwirth (Guat drauf), L. Wright, R. Bourage, B. Harper, L. Tabakin, M. Stern, F. Gambale, H. Stojka, A. van Royen, P. Catherine, W. Brasel (The note You Left), Österreicher Komponistenbund (Friends in Jazz), T.  Brauer (Mozart Anders), C. Havel (Three Ladies From Vienna), R. Niewland (Sexy Jazz), Colours'N' People (Is this The Way?), Coolinger, H. v. Hermann Trio and Quintett (Jazz Ahead, Live in L. E., A Standard Treatment, Napo and The Giant Flute, High Bix, A taste of T), Concert Jazz Orchestra Vienna (Continental call feat W. Muthspiel), R. Bachner quintett (Heart Disc). Vlastiti projekti: Bassline sa E. Schmidt i J. Dudli (U'S BLUES), All You Can Eat, Kent/Langthaler 7 (Intention).
Redovito održava koncertne turneje po Europi, Aziji i Sjedinjenim Američkim Državama. Predaje na Konzervatoriju u Klagenfurtu.
 
Mario Carlo Gonzi svira bubnjeve od svoje 5. godine. Od 1982. redovito koncertira s legendarnim Eddie „Lockjaw” Davisom. Nakon toga su uslijedile turneje, koncerti i snimanja s glazbenicima poput B. Golson, J. Griffin, P. Woods, J. Davis, O. Pope, V. Herring, R. Holloway, B. Lealy, C. Rouse, S. Nistico, J. Pepper, E. Wilkins, B. de Franco, S. Hamilton, H. Allen, E. Alexander, A. Scherrer, B. Berg, D. Oatts, F. Povel, R. Schwaller, G. Smulyan, B. Watson, A. Praskin, B. Baily, C. Terry, J. Faddis, D. Gardner, D. Gojković, J. Marshal, R. Brecker, A. van Royen, D. Eubanks, P. Harper, C. Roditti, B. Brookmayer, J. Galloway, C. Walton, M. Waldron, J. McShann, R. Beirach, D. Friedman, C. Chestnut, E. Reed, K. Werner, F. Pauer, L. Porter, D. Moroni, J. Haider, J. Woode, C. Israels, R. Johnson, I. Eckinger, E. Schuller, P. Cardoso, C. Ratzer, P. Bernstein, E. Remler, R. Gambarini, E. Cameron, A. Hampton Callaway, S. Jordan, J. Niemack, M. Murphy, K. Mahogany, M. Griffin, S. Monteiro, Take Six, C. Valente, M. Mendt i dr.
Godine 1989. Mario duže vrijeme radi u New Yorku kao član "Paquito D`Rivera Havana - New York ansambla" te s mnogim glazbenicima njujorške jazz scene. Koncerti u legendarnoj Blue Note i festivali diljem Sjedinjenih Američkih Država čine njegov boravak u Americi od gotovo 14 godina – sve do Art Farmersove smrti 1998. godine - bio je član "Europskog Art Farmers kvinteta". Najvažniji su bili nastupi jednom tjedno u jednom od najpoznatijih jazz klubova na svijetu - Sweet Basil u New Yorku  - sa spomenutim kvintetom feat. Harry Sokal, Fritz Pauer, Paulo Cardso i Mario Gonzi. Od 1999. do 2008. godine bubnjar je Vienna Art Orchestra.
Njegove zapažene big bend kvalitete prepoznate su na gostovanjima s “Hessischen Rundfunk Big Band“ (2006.), „Generations Big Band” (2000., 2002., 2004.), „Joe Haider/Bert Joris-Anniversary Big Band“ (1992.), „Sunday Night Orchestra”, „JBBG”, Beogradski radio Big Band RST (2011.), Barcelona Jazz Orquestra (2011.), među ostalima. Mario Gonzi svirao je s glazbenicima kao što su F. Hubbard, W. Marsalis, D. Redmann, R. Workmana, J. Lovano, D. Liebman, B. Moover i dr.
Predaje u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj: Umjetničko sveučilište u Grazu, Jazz radionica Viktring, Tjedan jazza Scheibbs, Jazz akademija Zeillern, Konzervatorij u Koruškoj, Bečki Konzervatorij, Konzervatorij Richard Strauss u Münchenu, Jazz škola u Berlinu, Švicarska jazz škola u Bernu i Muzička akademija-jazz škola u Baselu. Godine 2001. Mario Gonzi dobio je Nagradu Hans Koller kao Sideman godine.
 

7. prosinac 2016., srijeda, 19.00 sati
SVEUČILIŠTE U BEČU – HAYDN SAAL

Anton-von-Webern-Platz 1, Linke Bahngasse 1, 1030 Wien
Info: volksmusikforschung@mdw.ac.at, +43 1 71155-4200
 
"NEPOZNATI GLAZBENI SVJETOVI - SKLADATELJICE IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE"
 
ANTARJA KVARTET
Barbara Mglej, violina
Elizabeta Mudlaff, violina
Magdalena Chmielowiec, viola
Jakub Gajownik, violončelo
 
KONSTANZE HEINICKE, violina
JOHANNA KOTSCHY, violončelo
IVA KOVAČ, flauta
BERNHARD KARL, klarinet
NIKOLINA LJILJAK, klavir
Program:
 
Urška Pompe (1969*) 
"...rain's cool finger - tips" za gudački trio (Praizvedba)
 
Sanda Majurec (1971*)
Ritorni   
Konstanze Heinicke, violina
Johanna Kotschy, violočelo
Iva Kovač, flauta
Bernhard Karl, klarinet
Nikolina Ljiljak, glasovir
 
Jana Andreevska (1967*)
Am I a Falcon, a Storm or an Unending Song
Antarja kvartet
 

Isidora Žebeljan (1967*)
Polomka
 Antarja kvartet
 

*** ***                                                              
 
Laura Čuperjani Mjeda (1971*)
Strinx
 Antarja kvartet
 
Brina Jež (1957*)
Chain
 Antarja kvartet
 
Valentina Velkovska Trajanovska (1976*)
The Transfiguration
 Antarja kvartet
 
Ivana Stefanović (1948*)
Play Strindberg
 Antarja kvartet
 
Antarja kvartet osnovan je 2009. Sastoji se od bivših studenata glazbene akademije u Krakovu. Solističke vještine članovi ansambla stjecali su kod izvrsnih profesora: Kaje Danczowske, Janusza Pisarskog i Dominik Połońskog. Do 2015. ansambl je egzistirao pod imenom Amber kvartet, a do 2013. članovi kvarteta obrazovali su se kod Kvarteta DAFO. Između 2012. i 2013. članovi kvarteta sustavno su se obrazovali na majstorskim tečajevima kod prof. Petera Bucka (Melos Quartet). Štoviše, ansambl je radio i s poznatim glazbenicima kao što su Piotr Kajdasz, Kaja Danczowska, Marek Moś (Śląski Quartett, Orkestar AUKSO) i njihovih članova, kao i Belcea kvarteta, Shanghai kvarteta, Apollon Musagete kvarteta, Altenberg trija, Fine Arts kvarteta. U 2013. Amber kvartet radi i s prof. Krzysztofom Pendereckim, te je izveo njegovo djelo – Treće djelo za gudački kvartet. Kvartet je izveo i praizveo niz skladbi poljskih skaldatelja, kao npr.  Varijacije za gudački kvartet op. 21 Władysława Żeleńskog (2011), Varijacije i fugu za gudački kvartet op. 6 Zygmunta Stojowskog (2011), Quintett za gudački kvartet i engleski rog Zaida Jabrije – koji je upravo za Amber kvartet i Witolda Wróbela 2012. skladao djelo, kao i skladbu L’ascolto del spazio” Alessandra Grega (2013).
Kvartet je nastupio na mnogim međunarodnim koncertnim podijima. U travnju 2016. Antarja kvartet osvojio je prvu nagradu na Natjecanju komorne glazbe u Bydgoszczu. U ožujku 2016. kvartet se nastavio usavršavati u klasi prof. Johannesa Meissla i Vide Vujić na Sveučilištu za glazbu i kazališnu umjetnost u Beču.
 
Konstanze Heinicke rođena je 1995. u Dresdenu, a prvu poduku iz violine dobila je kao četverogodišnjakinja na glazbenoj školi Bannewitz kod Gise Bredemann. Od 2006. do 2015. pohađala je sasku državnu gimnaziju za glazbu Carl Maria von Weber u Drezdenu, najprije u klasi profesorice Annedore Haasemann, a od 2010. godine kod profesorice Andree Eckoldt i profesora Ivana Zenatyja (do 2012). Od g. 2015. studira kod profesora Christiana Altenburga na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost u Beču
Na natjecanju „Jugend Musiziert“ osvojila je niz 1. nagrada na regionialnom, pokrajinskom i državnom nivou, i to 2008. i 2010. g. u kategorijama „Gudački ansambli“ odnosno „Violina solo“ uvijek s najvišim brojem bodova. Te nagrade iz 2010. g. su joj omogućile specijalnu nagradu zaklade Deutsche Stiftung Musikleben. Od 2010. do 2013. Konstanze Heinicke bila je stipendistica zaklade Jürgen Ponto.
Prva iskustva sviranja u orkestru stekla je u orkestru „Junges Sinfonie Orchester“ u Drezdenu i u saskom „Landesjugendorchester“. Od 2013. g. svirala je s kvartetom Rothermund i pohađala majstorske tečajeve komornog muziciranja kod kvarteta Dover i Quatuor Ebène. Osim toga, kao solistica nastupala je s Orkestrom mladih (Junges Kammerorchester) iz Dresdena, sa Simfonijskim orkestrom Grada Chemnitza, s Gudačkim orkestrom „LANDstreicher“ is Saske, s Haydn okrestrom iz Drezdena, Filharmonijskim orkestrom Heidelberga i Simfonijskim orkestrom mladih iz Drezdena.
Umjetničke poticaje dobila je na majstorskim tečajevima kod Sir Colina Davisa, profesora Igora Ozima, Friedemanna Eichhorna kao i Albrechta Wintera.

Iva Kovač (Zagreb, 1993.) započela je svoje glazbeno obrazovanje 2001. godine u Glazbenome učilištu Elly Bašić, gdje je do mature učila flautu u klasi prof. Vesne Čačić-Manojlović. Usporedno sa srednjom glazbenom školom završila je i zagrebačku Klasičnu gimnaziju. Od 2011 godine studentica je flaute u klasi Hansgeorga Schmeisera na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču, a u akademskoj se godini 2015/16 u okviru programa Erasmus+ usavršavala na Pariškome konzervatoriju u klasi Sophie Cherrier.
Sudjelovala je na seminarima brojnih renomiranih flautista, kao što su Phillippe Boucly, Rachel Brown, Gaspar Hoyos, Renata Penezić i Hansgeorg Schmeiser. Među nagradama koje je osvojila, ističu se prva nagrada na Međunarodnome natjecanju glazbene mladeži XVI. Lions Grand Prix u Rijeci, dvije prve nagrade na Državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa u kategoriji flaute solo i komorne glazbe te prva nagrada na 8. Međunarodnome natjecanju komornih sastava Cameristi dell' Alpe Adria (Majano, Italija).
Uz studij flaute 2013 upisuje i studij kompozicije i glazbene teorije na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču u klasi Wolfganga Suppana, koji od 2014. nastavlja u klasi Dietmara Schermanna.
 
Nikolina Ljiljak rođena je 1990. godine u Splitu. Klavir počinje učiti u POGŠ Borisa Papandopula, a srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u GŠ Josipa Hatzea, gdje i maturira 2007. godine u klasi prof. Natalije Curkan. Iste godine upisuje studij klavira na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi prof. Jadranke Garin te diplomira u lipnju 2012. godine. Od listopada 2012. godine studentica je postdiplomskog studija klavira na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču, u klasi prof. Martina Hughesa. U listopadu 2014. godine započela je postdiplomski studij komorne glazbe  na istom sveučilištu, u klasi prof. Marialene Fernandes.
     Tijekom školovanja sudjeluje na brojnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu te osvaja niz nagrada i priznanja. Na Međunarodnom natjecanju „Città di Minerbio“ u Italiji (2001.) osvaja prvu nagradu; na Međunarodnom natjecanju Etide i skale u Zagrebu (2002.) osvaja prvu nagradu i nagradu za najbolju izvedbu skladbe J. S. Bacha; na EPTA – Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku (2003.) osvaja prvu nagradu i nagradu za najbolju izvedbu zadane skladbe hrvatskog autora. Dobitnica je dviju drugih (2005. i 2011.) i triju prvih nagrada na državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe – prve nagrade osvaja kao solistica u Dubrovniku (2003.) te na državnom natjecanju komornih sastava u Opatiji, kao članica glasovirskog dua (2009.) i tria (2011.). Također je dobitnica Dekanove i Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za akademsku godinu 2011./2012. za izvanredne rezultate postignute tijekom studija.
     Od 2013. godine djeluje kao članica Trija 'sfz' (flauta, violončelo i klavir). U travnju 2014. godine osvajaju prvu nagradu na 8. međunarodnom natjecanju komorne glazbe 'Cameristi dell' Alpe Adria' u Majanu (Italija). Osobitu pažnju trio posvećuje novoj glazbi, pa tako u svibnju 2015. godine praizvode dva za njih skladana djela mladih skladatelja, a među ostalim ističu se nastupi u bečkom Haydnhausu i MuTh-u (Koncertnoj dvorani Bečkih dječaka).
     Kao solistica i komorna glazbenica nastupala je diljem Hrvatske i u inozemstvu te se usavršavala pohađajući seminare poznatih klavirskih pedagoga, kao što su A. Valdma, N. Troull, K. Gekić, N. Flores, M. Hughes i dr.
 

9. prosinac 2016, petak, 20.00 sati
HRVATSKI CENTAR (BURGENLÄNDISCH-KROATISCHES ZENTRUM)

Schwindgasse 14, 1040 Wien
Info: www.hrvatskicentar.at,  (+43 1) 504 63 54
 
ŽENSKA KLAPA „ŠKURIBANDA“
Ivka Marušić, 1. sopran
Marijana Šarić, 2. sopran
Terezija Punoš, 2. sopran
Ivona Tafra, 1. alt
Nina Sekula, 1. alt
Daria Švorini, 1. alt
Julija Knežević, 2. alt
Neda Frakin, 2. alt
Arianna  Baždarić, 2. alt
 
MUŠKA KLAPA „TIMBAR“
Mateo Nikolić, 1. tenor
Antonio Sekula, 2. tenor
Mislav Šindija, bariton, voditelj klape
Antonio Sikirić, 1. bas
Matej Sikirić, 2. bas
 
Dalmatinska ženska klapa Škuribanda osnovana je 05. kolovoza 2015. godine na inicijativu dugogodišnjih klapskih pjevačica i prijateljica. Cilj klape je bio očuvanje klapske pjesme  i druženje, te stvaranja novih prijateljstava i poznanstava diljem Lijepe naše a i šire. Klapa je u malom periodu pretrpjela brojne padove ali i uspone. U ovom sastavu od 9 članica rade od lipnja 2016. te godine.  Klapa iza sebe broji nastupe u Senju, Vranjicu, Novigradu, Biogradu, Turnju te na humanitarnom koncertu u osnovnoj školi u Zadru za sadašnju voditeljicu klape. S obzirom na broj mjeseci rada u ovom konačnom sastavu nastupi su se nanizali, pozivi su pristizali jer se pojavio novi zvuk no klapa se nažalost svim smotrama i koncertima nije mogla odazvati jer se u pozadini ove zadarske klape nalaze dvije studentice iz Omiša, kolijevke klapske pjesme. Stoga je poseban osjećaj pjevati u ovom šarolikom sastavu jer su ambicije jako velike, ali ne i neostvarive. Klapa ima svoje ciljeve koje beskompromisno slijedi, bitna stavka ove klape je što nije samo skup dobrih pjevača  kojih veže ljubav prema klapskoj pjesmi već je zajednica u kojoj su svi jednaki i jednako važni, a prije svega veliki prijatelji. Osim narodnih i klapskih pjesama koje izvode a cappella, okušale su se i u interpretacijama djela starih majstora polifonije. Rado pjevaju i obrađene popularne skladbe također a capella. Klapa Škuribanda je prepoznatljiva po komornom tonu koji njeguju, pomno izrađenoj interpretaciji, te dinamičkom nijansiranju glazbenog tkiva čime pokušavaju postići idealnu fuziju. Imenica škuribanda u govorima srednje i južne Dalmacije nedvojbeno se paretimološki oslanja na pridjev 'mračan'. Ta imenica je bila poticaj za naziv klape jer je upravo u trenutku sastanka na kojem se pričalo o nazivu klape nestalo struje i sve članice su ostale u mraku,stoga je nedvojbeno to ime ovoj klapi bilo suđeno.
Muška klapa Timbar osnovana je 2015. godine u Bibinjama. Klapa broji 5 članova koji su ne samo klapski pjevači nego i jako bliski prijatelji. Bitno je naglasiti "najviši glas", jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato što su prijatelji, koji su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato što su tražili ljude po njihovim glasovnim sposobnostima. Klapu čine članovi bivše klape Bibanum te sadašnji mladi članovi klape Bibinje iz Bibinja. Njeguju ljubav prema klapskoj pjesmi te izvode narodne obrade klapskih pjesama te klapske obrade pop-rock pjesama. Klapa je nastupala na brojnim smotrama i manifestacijama. Rado se odazivaju na pozive za humanitarne koncerte kao i smotre klapa i festivale.          

 


11. prosinac 2016., nedjelja, 19.30 sati
MUSIKVEREIN, BRAHMS SAAL

Musikvereinsplatz l, 1010 Wien
Info: www.musikverein.at (+431) 505 81 90

 
ZBOR HRT-A
WIENER KONZERTVEREIN
TONČI BILIĆ
, dirigent
Ivana Lazar, sopran
Ivana Srbljan, mezzosopran
Ivo Gamulin Gianni, tenor
Ivica Čikeš, bas

Program:

Henry Purcell (1659-1695)
Glazba za pogreb kraljice Marije Z. 860
Marš
 
Henry Purcell/ Benjamin Britten
Chacona za gudače u g-molu Z. 730
 
Arvo Pärt (1935*)
Cantus u spomen Benjamina Brittena
 
Frano Parać (1948*)
Muzika za gudače
 
***
Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791)
Requiem u d-molu KV 626
 
Zbor Hrvatske radiotelevizije utemeljen je četrdesetih godina prošloga stoljeća. Djelujući najprije kao komorni ansambl pod vodstvom Mladena Pozajića, a zatim Slavka Zlatića, s vremenom je prerastao u prvi profesionalni zbor u Hrvatskoj. Posljednjih sedamdeset godina njegov je umjetnički identitet oblikovao niz uglednih glazbenika, čiji put, nakon šefova dirigenata Sergija Rainisa, Vladimira Kranjčevića i Igora Kuljerića, danas nastavlja šef-dirigent Tonči Bilić.
Velik repertoar Zbora obuhvaća skladbe a cappella i vokalno-instrumentalne skladbe u rasponu od rane renesanse do najnovijih glazbenih djela, a osobita se pozornost posvećuje njegovanju hrvatske glazbene baštine. Zbor je stekao ugled na redovitim nastupima diljem Hrvatske, ali i mnogim zapaženim koncertima u inozemstvu, primjerice u Rimu, Moskvi, Salzburgu, Milanu, Parizu, Veneciji i Berlinu. Surađivao je s mnogim uglednim hrvatskim dirigentima (Lovrom pl. Matačićem, Milanom Horvatom, Pavlom Dešpaljem, Nikšom Barezom itd.), s mnogobrojnim inozemnim gostima (Claudijom Abbadom, Lorinom Maazelom, Igorom Markevičem, Valerijem Poljanskim) te s nizom solista svjetskoga glasa.
Među vrhunce umjetničkih postignuća Zbora HRT-a ubrajaju se Schnittkeovi Stihovi pokajanja i Koncert za zbor, Rautavaarina Vigilia, Papandopulova Muka Gospodina našega Isukrsta i Hrvatska misa, Monteverdijevi Madrigali Guerrieri et Amorosi i Vespro della Beata Vergine, Bachove Muka po Mateju i Muka po Ivanu, Haydnovo Stvaranje svijeta,  Händelov Mesija, Muka po Luki K. Pendereckoga, Trois poemes d' Henri Michaux Witolda Lutosławskog (djelo naručeno i skladano za Zbor Radiotelevizije Zagreb, današnji Zbor HRT-a), Svadba Stravinskoga, Kuljerićevi Hrvatski glagoljaški rekvijem i opera Životinjska farma te Triptihon Ivana Brkanovića. Zbor je dobio Diplomu Milke Trnine za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, a 2005. izvedbom Hrvatske mise pod ravnanjem Tončija Bilića, zabilježene na CD-u u izdanju Cantusa, osvojio je diskografsku nagradu Porin za album godine u kategoriji klasične glazbe. Godine 2007. skladba Igora Kuljerića Križu, daj nam ti milosti objavljena na CD-u u izdanju Orfeja/HRT-a s naslovom Kako jelen vrilo traži, također pod Bilićevim ravnanjem, dobila je Porina za najbolju skladbu napisanu za solo ili manji sastav. CD Hrvatska božićna priča (Cantus, 2011.) dosegao je nakladu od 30 000 kopija, a album Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni, objavljen 2012., nagrađen je s tri Porina: za najbolji album klasične glazbe, najbolju izvedbu klasične glazbe (skladba Ego sum qui sum Julija Skjavetića) i najbolju snimku albuma klasične glazbe. U 2013. godini, u izdanju Cantusa/HRT-a objavljen je trostruki DVD Osorska trilogija, kao prva integralna izvedba – koncertna snimka s 37. Osorskih glazbenih večeri - Osorskog rekvijema i Osorskog misterija Borisa Papandopula te Osorskog plača Berislava Šipuša. Izdanje je zaslužilo nagrade Porin u dvije kategorije: najbolji album klasične glazbe i najbolji producent (Krešimir Seletković). Iste godine, Zbor je, uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, ostvario suradnju sa sopranisticom Elenom Moşuc na CD-u Donizetti Heroines, koji je objavio Sony Classical. Na najnovijem izdanju, Zbor i maestro Tonči Bilić zabilježili su Muku Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) Borisa Papandopula (HRT, 2015.).
Godine 1998. Zbor HRT–a je na poticaj šefa-dirigenta Tončija Bilića počeo sustavno njegovati pjevanje a cappella i uz instrumentalnu pratnju. Tako je nastao ciklus – Sfumato – da bi se publici predstavila djela hrvatske glazbene baštine, remek-djela i rjeđe izvođene skladbe klasične literature te najnoviji ostvaraji zborske glazbe u nas i u svijetu. Ciklus ima i likovnu dimenziju, što je razvidno iz podnaslova Duhovni zvuci, boje i oblici, a ostvaruje se u suradnji s Muzejom Mimara.
Od 2016. godine, Zbor HRT-a član je uglednog međunarodnog udruženja Tenso, europske mreže profesionalnih komornih zborova koju čini šesnaest ponajboljih vokalnih ansambala iz dvanaest europskih zemalja. 
 
Tonči Bilić dirigiranje je diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u razredu Pavla Dešpalja. Bio je dobitnik Rektorove nagrade Sveučilišta  u Zagrebu i stipendist Zaklade Lovro i Lilly Matačić. Još za vrijeme studija debitirao je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Djelovao je kao dirigent u Operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, te nastupao sa svim važnijim hrvatskim orkestrima, kao i s nizom inozemnih sastava (Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija,  Orkestar Wiener Concert-Verein, Panonska filharmonija, Les Sacqueboutiers de Toulouse, Filharmonija Witolda Lutosławskog, Nederlands kammerkoor…). Redovito snima za potrebe radija, televizije i filmske proizvodnje. Od 2000. do 2009. kreira programe Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na poslovima producenta,  umjetničkog direktora i ravnatelja. Od 2012. do 2014. bio je ravnatelj Splitskog ljeta i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Godine 1991. započinje suradnju, od 1997. stalni je dirigent, a od 2005. šef-dirigent Zbora Hrvatske radiotelevizije koji se pod njegovim vodstvom profilirao u visoko kvalitetan ansambl čija je koncertna djelatnost nagrađena Diplomom HDGU-a Milka Trnina. Umjetnički je ravnatelj ciklusa Sfumato Zbora HRT–a i ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a. Dobitnik je Nagrade Milka Trnina 2009. godine, te nekoliko diskografskih nagrada Porin; među najnovijima ističu se nagrade za album Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni. Predsjednik je volonter Hrvatske glazbene mladeži.
 
Ivana Lazar (Tuzla, Bosna i Hercegovina, 1976.) diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Mire Zidarić-Orešković i magistrirala na poslijediplomskom studiju kod Lidije Horvat-Dunjko. Na Sveučilištu za glazbu i izvedbenu umjetnost u Grazu usavršavala je Lied i oratorij kod profesora Karlheinza Donauera. Pohađala je i majstorske tečajeve kod Dunje Vejzović i Konrada Richtera te Olivere Miljaković, s kojom i dalje radi na usavršavanju vokalne tehnike i interpretacije. Ivana Lazar prisutna je na koncertnim podijima zagrebačke glazbene scene kao vrsna interpretatorica barokne glazbe. Više sezona djeluje kao solistica Hrvatskoga baroknog ansambla i suosnivačica je baroknog ansambla Camerata Garestin. Nastupala je s orkestrom Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom i Zborom Hrvatske radiotelevizije, Sarajevskom filharmonijom i Varaždinskim komornim orkestrom. Od 2006. godine je stalna gostujuća solistica ansambla Le Parlement de Musique iz Strasbourga pod vodstvom maestra Martina Gestera, s kojim je ostvarila veliku turneju po Francuskoj. Gostovala je i u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Litvi, Luksemburgu, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Irskoj, Egiptu, Argentini i Boliviji. Od 2004. do 2006. godine bila je stipendistica zaklade CEE Musiktheater / Deutsche Bank iz Beča. Članica je Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 2010. godine.
 
Zapažena mezzosopranistica Ivana Srbljan nakon studija teorije glazbe diplomira i studij pjevanja u klasi Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Trenutno se usavršava kod Dennisa O’Neilla na The Wales International Academy of Voice u Cardiffu. Od 2014. članica je solističkog ansambla Opere Ivana pl. Zajca u Rijeci. Osvaja nagrade na međunarodnim natjecanjima, a prvi veliki uspjeh postiže ulogom Carmen u dvorani Lisinski u Zagrebu za koju prima i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Još za vrijeme studija solo pjevanja sa Simfonijskim orkestrom i Zborom Muzičke akademije bilježi brojne nastupe. Od profesionalnih suradnji izdvajaju se nastupi: u ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a, sa Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim komornim orkestrom, s Cantus Ansamblom, s Panonskom filharmonijom, na Muzičkom Biennalu Zagreb, na Osorskim glazbenim večerima, Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Festivalu sv. Marka, Riječkim ljetnim noćima, te gostovanja u Sloveniji, Srbiji, Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj. Debitirala je u HNK u Zagrebu 2010. u Mozartovoj operi Čarobna frula, a u HNK u Osijeku 2013. u Verdijevoj operi Nabucco, a 2014. u HNK u Splitu u Bizetovoj operi Carmen. Sudjelovala je i u dramskim predstavama kazališta Gavella i  Ulysses, snimala glazbu za igrane filmove, televizijske emisije i dramske predstave. Od posljednjih značajnijih projekata izdvaja se koprodukcija i premijerna izvedba mono opere La voix humaine Francisa Poulenca u Teatru &TD te izvedba Dalile u Saint-Saënsovoj operi Samson i Dalila u HNK u Splitu 2015. U HNK Ivana pl. Zajca ostvarila je naslovnu ulogu u Bizetovoj operi Carmen, zatim uloge u Händelovoj operi Giulio Cesare in Egitto kao Giulio Cesare te kao Cornelia, ulogu Maddalene u Verdijevom Rigolettu, bila je La mulata Bersi u GiordanovojAndrea Chénier, Olga u Evgenij Onjeginu P. I. Čajkovskog te Farinelli u plesnoj predstavi Barok balet: Dozvoli mi da plačem.
Projekti u 2016 godini: Charlotta u Massenetovoj operi Werther, gostovanje u Pečuhu na otvaranju sezone Panonske filharmonije kao Jocasta u opernom oratoriju Oedipus rex, nastupi u ciklusu Simfonijskog orkesta i Zbora HRT-a, te gostovanje u Beču u Musikvereinu.
 
Bas Ivica Čikeš započeo je vokalno školovanje u Glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije u klasi prof. Cinthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu na usavršavanje kod Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog. Debitirao je u Mozartovom Requiemu u konkatedrali svetog Petra u Splitu (1989.), a prva operna uloga bila mu je Marchese D'Aubigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992.). Sudjelovao je u hrvatskim praizvedbama Verdijevih opera I Lombardi alla prima crociata (1994.), Attila (2001.) i Luisa Miller (2005.), kao i u prvoj hrvatskoj izvedbi Rossinijeve opere Il Turco in Italia (1998.). Pjevao je u sljedećim Verdijevim operama: Il Trovatore, Nabucco, Aida, Rigoletto, Don Carlo, Simon Boccanegra, Otello, La Forza del destino, Ernani, Macbeth. Njegov ostali internacionalni repertoar vrlo je raznolik: G. Rossini: Il Barbiere di Siviglia, Cenerentola; G. Puccini: Turandot; A. Ponchielli: La Gioconda; A. Boito: Mefistofele, G. Bizet: Carmen; G. Donizetti: L'elisir d'amore, Lucia di Lammermoor; V. Bellini: Norma, La Sonnambula; W. A. Mozart: Don Giovanni; J. Massenet: Werther; P. I. Čajkovski: Evgenij Onjegin; I. F. Stravinski: Oedipus Rex; M. P. Musorgski: Boris Godunov. Među najvećim uspjesima ističe se nastup u Teatru Comunale u Bologni, gdje je nastupio kao Stari Židov u operi Samson i Dalila C. Saint-Saënsa, kad mu je partner bio slavni tenor José Cura (2008.), te u glasovitom Carnegie Hallu u New Yorku gdje je sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (2013.).
U nacionalnoj operistici otpjevao je gotovo sve glavne basovske uloge u djelima V. Lisinskog: Porin; I. pl. Zajca: Nikola Šubić Zrinjski; J. Gotovca: Ero s onoga svijeta, Mila Gojsalića, Petar Svačić; I. Tijardovića: Spli'ski akvarel; J. Hatzea: Adel i Mara; I. Brkanovića: Ekvinocij; B. Papandopula: Sunčanica; kao i u dvjema praizvedbama opera F. Paraća: Judita i A. Kabilja: Casanova u Istri. I kao koncertni pjevač Čikeš je nanizao impozantan broj naslova: W. A. Mozart: Requiem; G. Verdi: Messa da Requiem; G. Faure: Messe da Requiem; L. van Beethoven: 9. Simfonija i Misa solemnis; G. Puccini: Messa di Gloria; G. Rossini: Petite Messe Solennelle; G. F. Händel: Mesija; J. S. Bach: Kantata o kavi, J. Bajamonti: Prijenos svetog Dujma; D. Bobić: Kralj Tomislav, V. Sunko: Zlato Gospine Milosti, B. Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta… Dobitnik je niza nagrada i priznanja: "Milka Trnina", "Milan Pihler", "Vladimir Ruždjak", "Ante Marušić", "Judita". Ivica Čikeš nacionalni je operni prvak.
 
Ivo Gamulin Gianni rođen je u Jelsi na otoku Hvaru, a u Zagreb dolazi 1989. godine na studij teologije. Godine 1995. postaje član Opere HNK u Zagrebu, a svoj glas usavršava kod prof. Stojana Stojanova. Tadašnji direktor opere, maestro Vladimir Kranjčević, prvi mu pruža priliku za solistički nastup i to u operi La Traviata G. Verdija. Od 2001. u HNK Zagreb bilježi niz zapaženih uloga u operama: Aida, Don Carlos, Rigoletto, Nabucco, Simon Boccanegra (G. Verdi), Il Tabarro, Manon Lescaut (G. Puccini), Boris Godunov (M. P. Musorgski), Tristan i Izolda (R. Wagner), West Side Story (L. Bernstein) i Koriolan (S. Šulek).  U suradnji sa Simfonijskim orkestrom i zborom HRT-a kao solist nastupio je u sljedećim predstavama: Životinjska farma i Glagoljaški requiem  (I. Kuljerić), Petar Svačić (J. Gotovac), Porin (V. Lisinski), Vukovarski requiem (D. Bobić), Salut au Monde (M. Kelemen), Muka Gospodina našeg Isukrsta (B. Papandopulo), Misa solemnis (L. Ebner), Misa solemnis in C (J. P. Haibel), Krunidbena misa (W. A. Mozart), Bußpsalmen (A. Schnittke) i 2. simfonija 'Lobgesang' (F. Mendelssohn).
Na “Varaždinskim baroknim večerima“ sudjelovao je u mnogim izvedbama kao što su npr. koncert pod nazivom Vivaldijeva duhovna glazba sa Slovenskim komornim zborom i Slovenskom filharmonijom, „Glazbeno scenski prikaz iz opusa J. Bajamontija“ sa Splitskim komornim orkestrom i Festivalskim zborom, te u svjetskoj praizvedbi Cavallijeve opere Pompeo Magno u režiji Paula Eastwooda. Nastupio je sa Slovenskim komornim zborom u izvedbi Hrvatske mise B. Papandopula, s kojim je snimio i CD, a sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije u izvedbi Beethovenove Devete simfonije te s Hrvatskim komornim orkestrom u izvedbi Mozartovog Requiema.
U izdanju Dallas recordsa izdaje album Ljubav to si ti (2007.) i na taj način se predstavlja široj publici kroz crossover glazbu. Od izlaska albuma Gianni ostvaruje niz zapaženih nastupa u Hrvatskoj i u susjednim zemljama, te surađuje s velikim hrvatskim i svjetskim zvijezdama kao sto su: Anna Oxa, Natalie Cole, Dionne Warwick, Gloria Gaynor, Pastora Soler i mnogi drugi.
Osim brojnih suradnji sa domaćim i svjetskim zvijezdama, u izdanju Dallas recordsa, snimio je božićni album  Božićna priča, na kojem se nalazi duet s američkom zvijezdom Glorijom Gaynor, uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a, a u aranžmanima skladatelja Johna Camerona.
 
Međunarodno ugledni orkestar Bečki Concert Verein orkestar (VCVO) utemeljili su članovi Bečkog simfonijskog orkestra 1987. godine. Njegov repertoar obuhvaća orkestralna djela skladatelja Bečke klasike pa sve do suvremene glazbe. Orkestar gaji jedinstvenu suradnju sa suvremenim austrijskim skladateljima predstavljajući njihova djela u prestižnim koncertnim ciklusima Bečkog Musikvereina. Od svog osnutka VCVO je praizveo (svjetske premijere) više od osamnaest djela suvremenih austrijskih skladatelja. Od spomenute 1987. godine orkestar je održao turneje u Aziji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama te je rado viđen gost na festivalima i u koncertnim dvoranama diljem Europe, kao što su Bečki festivalski tjedan, Festival Bregenz, Menuhin festival u Gstaadu, Dubrovački festival, Mozart festival u Würzburgu, Promenadni koncerti u Oldenburgeru, Festival Mozart u Augsburgu, Praška jesen, Festival u Ljubljani, Haydn festival u Eisenstadtu, Međunarodni glazbeni festival Santorin, Festival europskog tjedna u Passauu te u Filharmonijskoj dvorani u Kölnu, Concertgebouwu u Amsterdamu, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Moskovskom Čajkovski Konzervatoriju i dvorani Berlinske filharmonije.
U posljednjih nekoliko godina VCVO surađivao je sa međunarodno priznatim dirigentima i solistima, kao što su Christian Armatur, Philippe Entremont, Vladimir Fedosejev, Claus Peter Flor, Leopold Hager, James Judd, Fabio Luisi, Andres Orozco-Estrada, Krzysztof Penderecki, Ildiko Raimondi, Ulf Schirmer, Martin Sieghart, Mischa Maisky, Julian Rachlin, Radovan Vlatković, Thomas Rosner, Benjamin Schmid, Vadim Repin i Philippe Entremont.
Godine 2005. nosač zvuka sa djelima Michaela Haydna bio je nominiran za Nagradu Amadeus Classic u kategoriji "Orkestar i veliki ansambl", uz snimke Bečke i Berlinske filharmonije. Ovaj CD sadrži glazbu Michaela Haydna, Leopolda Mozarta, Reinharda Süssa i Jean Françaixa. Orkestar subvencionira Grad Beč, Ured saveznog kancelara Austrije, OESTIG i AKM. Dobitnik je Nagrade Glazbene zaklade Ernst von Siemens za 2001., 2002., 2006. i 2011. godinu.