hr | en

Nagrade HDS-a

Objavljeno: 2012-06-04

Hrvatsko društvo skladatelja na svojoj redovitoj godišnjoj Skupštini, održanoj u nedjelju 3. lipnja, objavilo je dobitnike svojih godišnjih nagrada za 2011. godinu:


-          Nagrada  „BORIS PAPANDOPULO“  za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Zoranu Juraniću za Koncert za violu i orkestar

-          Nagrada „VATROSLAV LISINSKI“ na području izvodilaštva dodjeljuje se tamburaškom orkestru Hrvatske radiotelevizije u povodu 70 godina djelovanja

-          Nagrada „JOSIP ANDREIS“ za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike dodjeljuje se Ivi Lovrec Štefanović za projekt ciklusa emisija „Putovi hrvatske glazbe“ na Trećem programu Hrvatskog radija

-          Nagrada „MILIVOJ KÖRBLER“ dodjeljuje se vokalnom umjetniku, skladatelju i saksofonistu Dragi Dikliću za životno djelo povodom 75. rođendana

-          Nagrada „FRANJO KSAVER KUHAČ“ za područje tradicijske glazbe dodjeljuje se Mihaelu Feriću za knjigu „Hrvatski tamburaški brevijar“ u izdanju udruge za promicanje hrvatske kulturne baštine „Šokadija“

-          Nagrada „MIROSLAV SEDAK BENČIĆ“ dodjeljuje se skladatelju, dirigentu, aranžeru i kontrabasistu Miljenku Prohaski za životno djelo

-          Nagrada „ADALBERT MARKOVIĆ“ dodjeljuje se Hrvoju Hegedušiću za doprinos afirmaciji položaja skladatelja i autorskih prava tijekom četverogodišnjeg mandata Predsjednika HDSa.

 


Nagradne plakete biti će dodijeljene prema dogovoru s dobitnicima do kraja godine.

Obrazloženja svih nagrada.


Nagrada „MILIVOJ KÖRBLER“ dodjeljuje se vokalnom umjetniku, skladatelju i saksofonistu Dragi Dikliću za životno djelo
povodom 75. rođendana.


Punih 58 godina traje umjetnička karijera istaknutog hrvatskog glazbenika, pjevača, skladatelja i saksofoniste Drage Diklića. U veteranskoj ekipi onih čije je djelovanje desetljećima utjecalo na formiranje dobra ukusa u našoj zabavnoj i jazz glazbi, višestruko darovit Drago Diklić i danas je prisutan svojom osobnošću i vječno zelenim melodijama. Počeci karijere vode ga iz Zagreba put inozemstva do Njemačke i Švedske gdje pjeva, svira saksofon i vodi svoj zabavno-glazbeni sastav „D.D. Five“ da bi po povratku u Zagreb utemeljio i ansambl „Profesionalci“ čije ime doista određuje njegov daljnji put. Jer Drago Diklić bio je i ostao jedan od vrhunskih profesionalaca u našem skladateljstvu i izvodilaštvu i ta je značajka svakako odredila njegov dugogodišnji umjetnički put, a on je raznolik i bogat te ga vodi od vlastita plesnog orkestra do interpretacija jazz glazbe u big bandu Boška Petrovića i Damira Dičića te zagrebačkog Festivala zabavne glazbe kojeg kao ravnatelj vodi u tri navrata.
Uz sve to Diklić marljivo sklada i objavljuje diskografska izdanja s brojnim melodijama kojima usađuje svoj osobni prepoznatljiv autorski i izvođački stil. Nabrojimo tek nekoliko naslova koje prepoznajemo godinama: „Oprosti, volim te“, „Opet si plakala“, „Još samo večeras“ i „Zagreb je najljepši grad“. Već su i oni dovoljni za iznimnu karakterizaciju umjetničkog profila Drage Diklića, popularnog Fike, kojem od srca čestitamo 75. rođendan.



Nagrada „FRANJO KSAVER KUHAČ“ za područje tradicijske glazbe dodjeljuje se Mihaelu Feriću za knjigu „Hrvatski tamburaški brevijar“ u izdanju udruge za promicanje hrvatske kulturne baštine „Šokadija“.


Znamo li koje je najpopularnije i najraširenije glazbalo u Hrvatskoj? Tambura, stari, autohtoni hrvatski instrument kojemu je melograf, glazbeni pedagog i dirigent Mihael Ferić posvetio gotovo cijeli svoj život i oblikovao ga u knjigu od oko pet stotina stranica s više od tisuću i tri stotine fotografija i preslika sa šest kontinenata gdje sve Hrvati sviraju taj instrument. Knjiga se zove „Hrvatski tamburaški brevijar“ i ona to doista jest po znanju, uvjerenju i ljubavi koje je autor uložio kako bi rekao baš sve o tamburi koja se svira od Hrvatske do Amerike, Australije i Afrike.

„Hrvatski tamburaški brevijar“ mnogo je više od leksikona tambure i tamburaške glazbe. To je knjiga o važnome dijelu hrvatskog nacionalnog identiteta, o povijesti tambure unutar dva stoljeća, od Iloka sve do Dubrovnika, o njezinu razvoju ali i razlozima njezine omiljenosti, o tamburi koja okuplja ljude dobre volje, koja potiče autore, ali istodobno čuva i tradiciju kako bi je prenijela novim generacijama. „Hrvatski tamburaški brevijar“ doista je jedno od kapitalnih djela posvećenih glazbi, utoliko vrednije jer govori o instrumentu koji do sada nije imao tako sveobuhvatan zapis kao što je ovaj iz pera marnoga Mihaela Ferića. Na čast i ponos Franji Ksaveru Kuhaču čije ime nosi nagrada.





Nagrada „JOSIP ANDREIS“ za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike dodjeljuje se Ivi Lovrec Štefanović za projekt ciklusa emisija „Putovi hrvatske glazbe“ na Trećem programu Hrvatskog radija.


„Knjiga ima raznih. Za čitanje, ali i za slušanje…“, kaže muzikologinja dr. Eva Sedak, jedno od uglednih imena brojnih predlagatelja „Putova hrvatske glazbe“ i Ive Lovrec Štefanović za ovo priznanje. I doista, već punih 11 godina slušatelji Trećeg programa Hrvatskog radija susreću se „u živo“ s hrvatskom glazbom, njezinim autorima i izvođačima u zamisli i ostvarenju agilne urednice Hrvatskog radija Ive Lovrec Štefanović. Ovaj svojevrsni putopis glazbe jedinstven je po svojoj koncepciji i ostvarenju jer kroz razgovore i slušanje hrvatske glazbe, mahom suvremene, na rijetko zanimljiv i stručan način vodi slušateljstvo kroz brojne postaje našega stvaralaštva.

„Ne čineći razlike između izvođača i skladatelja, već čak i tvrdoglavo smještajući glazbu na prvo mjesto, Iva Lovrec Štefanović brižan je kroničar trenutnih zbivanja u i oko hrvatske suvremene glazbe. U vremenu kada suvremena hrvatska glazba prelazi u opoziciju pred navalom gostujućih glazbi iz svijeta, Iva uvijek pronalazi «put» k bilježenju i očuvanju hrvatskog glazbenog identiteta“, ističe još jedan predlagatelj, skladatelj Krešimir Seletković.

26. listopada 2011. ostvarena je posebna slavljenička emisija „Putova hrvatske glazbe“ kojom je zaokružen jedan, a započet drugi ciklus ove emisije. Na obostranu radost autora i interpreta, a iznad svega hrvatske glazbe kojoj Iva Lovrec Štefanović sa svojim «putovima» iznimno pridonosi.





Nagrada „VATROSLAV LISINSKI“ na području izvodilaštva dodjeljuje se tamburaškom orkestru Hrvatske radiotelevizije u povodu 70 godina djelovanja.


Jedan od najomiljenijih hrvatskih glazbenih ansambala Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije prošle je godine u mjesecu listopadu održao slavljenički koncert u povodu 70 godina djelovanja. Bila je to kruna dosadašnjega rada koji seže daleko u prošlost, a koji je iznimno pridonio popularnosti tamburaške glazbe, kako one izvorne i obrađene tako i umjetničke, nastale iz pera brojnih hrvatskih skladatelja niza generacija.

Jedini profesionalni ansambl takva sastava u svijetu Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom svog dugogodišnjeg šefa-dirigenta Siniše Leopolda u našoj sredini osim umjetničke ima i svoju kulturološku zadaću. Ona je prije svega sadržana u njegovanju i očuvanju hrvatske tradicijske glazbe kao važnoga dijela nacionalne kulturne baštine, a zatim i u promociji današnjih skladatelja koji svojim novim djelima obogaćuju tamburašku literaturu. Pomno izrađene izvedbe i uvijek zarazni entuzijazam članova sviju sekcija i sastava Tamburaškog orkestra Hrvatske radiotelevizije razlog su goleme popularnosti kod najšire publike koja ih prati na njihovim redovitim koncertima kao i na brojnim gostovanjima u domovini i u svijetu. Iznimno važna djelatnost ovoga ansambla vezana je uz snimke tamburaške
glazbe za potrebe radija i televizije, a koje dosežu impresivnu brojku od više od deset tisuća minuta i koje ostaju kao trajno svjedočanstvo svim budućim generacijama poklonika tamburaške glazbe.




Nagrada  „BORIS PAPANDOPULO“  za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Zoranu Juraniću za Koncert za violu i orkestar.


Godina 2011. obilovala je brojnim novim postignućima hrvatskih skladatelja. Uz Muzički biennale Zagreb na kojem je praizvedeno čak pet novih glazbeno-scenskih djela, uz projekt Zagrebačkih solista koji su izveli ciklus praizvedbi naših autora, dogodili su se i brojni drugi pojedinačni koncerti na kojima su se pojavila i po prvi puta mogla čuti nova djela hrvatskih skladateljica i skladatelja. Među njima posebno je odjeknuo Koncert za violu i orkestar Zorana Juranića praizveden 11. prosinca 2011. u Varaždinu, u izvedbi Varaždinskog komornog orkestra i  solista Milana Čunka pod ravnanjem autora.

Viola kao solistički instrument uz orkestar ne pojavljuje se često u koncertnoj literaturi te je utoliko značajnije posezanje skladatelja Juranića upravo za ovim glazbalom plemenita tona i velike izražajnosti. Kao iskusan skladatelj i dirigent maestro Zoran Juranić oblikovao je ovaj koncert u ponajboljim mogućnostima i dosezima glazbala koje u solističkoj dionici svojim sadržajem, razigranošću i svježinom prekriva širok spektar izazova u estetskom i tehničkom pogledu, a u interakciji s majstorski orkestriranim gudačkim korpusom rezultira vrlo inspirativnim djelom s izvođačkog i receptivnog aspekta.

Koncipiran u tradicionalnoj formi trostavačnog koncerta sa sonatnim oblikom prvoga i završnim rondom između kojih je smješten poetski quasi Adagio, Juranićev Koncert za violu posvećen onima koji su ga i praizveli, Varaždinskom komornom orkestru i vrsnom violistu Milanu Čunku, ima sve šanse zaživjeti u našim koncertnim repertoarima. Djelo je primjer skladateljeva dara, muzikalnosti i vještine, originalno u izričajnosti i nadasve poticajno za interprete.




Nagrada „MIROSLAV SEDAK BENČIĆ“ dodjeljuje se skladatelju, dirigentu, aranžeru i kontrabasistu Miljenku Prohaski za životno djelo.



„Maestro Miljenko Prohaska uzor je svestrane umjetničke osobnosti hrvatske kulture s velikim ugledom i u inozemstvu. Potvrdio se kao vrhunski glazbenik klasičnog obrazovanja koji pronalazi nove sadržaje kvalitetnog izričaja prožetog najboljim i najljepšim značajkama iz ozbiljne, zabavne ili narodne glazbe, a ponajviše jazza“ zapisala je povjesničarka glazbe Višnja Požgaj.

Nije lako u nekoliko riječi opisati ili pobrojati sve djelatnosti i umjetnička postignuća doajena hrvatske glazbe Miljenka Prohaske. Na svakom od područja, bilo izvođačkom ili stvaralačkom, isticao se posebnim senzibilitetom, darovitošću i vještinama, bez obzira je li bila riječ o sviranju kontrabasa u legendarnim sastavima Zagrebačkom jazz kvartetu i jazz kvintetu, u međunarodnom jazz bandu u Montreuxu, u sekstetu The War Stars, u triju Davida Gazarova te u Zagrebačkoj filharmoniji, Simfonijskom i komornom orkestru Radiotelevizije Zagreb i drugim sastavima. Jedan je od utemeljitelja, a kasnije i šef-dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba, na brojnim inozemnim gostovanjima dirigirao je s najuglednijim europskim orkestrima poput Bavarskog, Danskog i Flamanskog radija, pet puta je sudjelovao kao dirigent na Euroviziji, surađivao je sa Simfonijskim puhačkim orkestrom te vodio Big Band i Symphony-jazz Band Hrvatske vojske. I to je tek dio bogate reproduktivne karijere tijekom koje je Miljenko Prohaska trajno skladao obogaćujući hrvatsku glazbu orkestralnim i vokalnim skladbama jazz, popularne
 i ozbiljne glazbe, tamburaškim djelima, komornom i zborskom glazbom te onom scenskom, za radio-drame, crtane i cjelovečernje filmove.

Za ovu prigodu valja izdvojiti tek nekoliko naslova iz bogata Prohaskina opusa, prije svih možda skladbu  „Intima“  izvorno napisanu za Big band i Zagrebački jazz kvartet koja je doživjela čak 19 obrada u raznim izvedbama, potom Concertino za jazz kvartet i gudače koji je izveden i u znamenitom Carnegie Hallu sa Cinccinati simfonijskim orkestrom i Modern Jazz Quartetom, pjesmu „Zbog jedne davne melodije“ na stihove Drage Britvića, glazbu inspiriranu kajkavskim i istarskim melosom kao i onu za kultne filmove „Lisice“, „Rondo“ i „Kiklop“.

Uz povremeni pedagoški rad Miljenko Prohaska bio je tijekom karijere i iznimno društveno aktivan, a u dva navrata i predsjednik našeg Hrvatskog društva skladatelja. Čestitamo našem zaslužnom članu na nagradi za životno djelo.

Nagrada „ADALBERT MARKOVIĆ“ dodjeljuje se Hrvoju Hegedušiću za doprinos afirmaciji položaja skladatelja i autorskih prava tijekom mandata Predsjednika HDSa.


Hrvoje Hegedušić obnašao je dužnost Dopredsjednika HDSa od 2004. do 2008., a dužnost Predsjednika od 2008. do 2012.. Na te odgovorne funkcije izabran je u zreloj životnoj dobi, nakon desetljeća iskustva aktivnog glazbenika i djelatnika glazbene industrije, koji je tijekom karijere bio suradnikom ogromnom broju protagonista novije povijesti domaće glazbe. Svoje veliko glazbeno, poslovno i životno iskustvo Heg je spretno i nesebično iskoristio kako bi odgovornoj funkciji prvog čovjeka Društva dao pokriće, ali i sposobnost prodora i snalaženja u strukovnom, pravnom i društvenom aspektu problematike s kojom se danas susreće glazbena kreativa. U svim situacijama, od formalno – protokolarnih, preko društveno – političkih, pa sve do onih na barikadama i u rovovima prve crte obrane prava autora i glazbenika, Heg je djelovao u maniri leadera koji vidi put kojime treba ići dalje i koji vlastitom akcijom otkriva taj put kao logičan i prihvatljiv onima koje zastupa.
Tijekom osam godina dopredsjedničkog i predsjedničkog mandata Hrvoja Hegedušića Hrvatsko društvo skladatelja uspješno je poslovalo i ostvarilo velik rast materijalnih resursa i društvenog ugleda. U tome su neprijeporne i nezanemarive Hegove zasluge, pa je stoga Predsjedništvo donijelo odluku da se Nagrada „Adalbert Marković“ dodijeli upravo njemu.
 

Nazad