hr | en

Amorosi concetti

Tomaso Cecchini

Godina izdanja: 2006

ISMN: M-706701-29-5

Jezik: predgovor na hrvatskom i engleskom

Tomaso Cecchini: Amorosi concetti, libro terzo (1616)

Najznačajniji talijanski skladatelj koji je djelovao u hrvatskim krajevima u prvoj polovici 17. stoljeća bio je Tomaso Cecchini (Verona, 1580. ili 1582 - Hvar, 31.08.1644). Po svoj prilici u rodnom je gradu, ili negdje drugdje u Italiji, stekao solidnu glazbenu naobrazbu, a u Dalmaciju je prvi put došao 1603., čini se na poziv učenoga splitskoga nadbiskupa Markantuna de Dominisa . Te godine stupio je na dužnost kao maestro di cappella stolne crkve u Splitu. Neko vrijeme ostaje u Splitu, čini se do 1607., a potom mu se sve do 1612. gubi trag, kada u Veneciji objavljuje prvu samostalnu zbirku monodijskih madrigala Amorosi concetti (RISM A/1 - C 1668); 1614. seli u Hvar gdje ostaje do konca života. U Splitu i potom u Hvaru u razdoblju od preko trideset godina obavljao je razne glazbeničke dužnosti, bio je maestro di cappella stolnih crkava, učitelj pjevanja i orguljaš. Cecchini je, slično kao franjevački skladatelj Gabriello Puliti u Istri, u Dalmaciji stekao prijatelje i mecene, kojima je posvećivao tiskana djela; oni su mu, pak, pisali pohvalne pjesme i sastavke u čast, a u dalmatinskoj sredini osnovao je i obitelj (sin Franjo bio je majstor orguljar). Upravo Cecchinijeva uklopljenost u splitsku, hvarsku i uopće dalmatinsku sredinu od posebnog je značenja, uz Šibenčanina Ivana Lukačića bio je glavni predstavnik ranoga baroka u Hrvatskoj.
U razdoblju od 1612. do 1635. Cecchini je kod uglednih venecijanskih nakladnika Ricciarda Amadina te Giacoma i Alessandra Vincentija objavio najmanje 27 samostalnih tiskanih zbirka duhovne i svjetovne glazbe, monodija, višeglasnih madrigala i canzonetta, zatim psalama, moteta, nekoliko zbirki misa i instrumentalne sonate; samo je 8 zbirki potpunih, ostale su sačuvane više ili manje fragmentarno, u pojedinim dionicama. Skladbe su mu uvrštene u nekoliko suvremenih antologija. Uveo je mnoge glazbene oblike u Dalmaciju. Tako je zbirka Amorosi concetti. Madrigali voce sola facili per cantare et sonare nel clavicembalo, chitarone o liuto, libro primo (1612) uopće najranija zbirka baroknih skladbi pisanih za hrvatsku sredinu. Cecchini svoje madrigale u predgovornoj bilješci nazivlje "canti con l'ornamento" i tu je jasno iskazana svijest o "urešenom" skladateljskom rukopisu, tako tipična za barok. Skladbe iz Canti spirituali a una, due, et tre voci, op 3 (1613) (RISM A/1 - C 1669) među najranijim su europskim baroknim duhovnim monodijama. Osam sonata objavljenih u Cinque messe a due voci, op. 23 (1628) (RISM A/1 - C 1677), te skladbe iz zagubljenih zbirki Sonate per uno & doi violini (1634) i Note musicali najranija su tiskana instrumentalna djela, stvorena u priobalnoj Hrvatskoj. A da je svojim zbirkama vrlo brzo privukao pozornost suvremenika svjedoči Michael Praetorius, koji u trećem svesku poznatoga priručnika Syntagma musicum (1619) spominje Cecchinijevu zbirku Motetti concertati a 2 (vjerojatno op. 4 iz 1613) (RISM A/1 - C 1670), raspravljajući o terminima "motetto" i "concerto". Amorosi concetti, il terzo libro de' madrigali, op. 7 (1616) (RIMS A/1 - C 1671) pripada najranijem razdoblju Cecchinijeva stvaralaštva i dosad je možda najbolje proučena skladateljeva zbirka.
Godine 1616. i 1617. bile su za Cechinija osobito plodonosne; u te dvije godine tiskano mu je najmanje osam zbirki, od kojih su neke bile prilično opsežne. Nedugo nakon što objavljuje treću knjigu madrigala, iz tiska izlazi i danas fragmentarno sačuvana zbirka Salmi et moteti concertati... a quatro voci piene... et un eccho nel fine a otto voci, op. 9 (1616), gdje se prvi put sureće praksa dvozborja u Dalmaciji. Posebno su zanimljive zbirke Otto messe brevi, facili et ariose... a quattro voci, op. 11 (1617) (RISM A/1 - C 1672) i Madrigali et canzonette a tre voci... libro primo, op. 11 (1617) (RISM A/1 - C 1673), jer pokazuju u kojemu je smjeru krenuo Cecchinijev skladateljski stil u kasnijim godinama.
Knjiga madrigala Amorosi concetti III, op. 7 (druga knjiga s tim naslovom nije sačuvana) prvo je poznato djelo koje Cecchini potpisuje kao voditelj glazbene kapele u hvarskoj katedrali. Posvetu upućenu trogirskom plemiću G. Mazzerelliju, datiranu u Splitu 15. travnja 1616., potpisao je stanoviti Sperindio Ghirardoli (moguće da je to pseudonim iza kojega se krije sam Cecchini). U posveti se, među ostalim, ističe da je Cecchini uživao ugled u kući splitske obitelji Capogrosso, iste obitelji kojoj su posvećeni i Amorosi concetti I., te da je glazba u Splitu uživala ugled "con applauso di mille orecchi". Cecchinijevo napuštanje Splita 1614. najvjerojatnije je u vezi sa sukobom što ga je u to vrijeme nadbiskup de Dominis imao s papinskim učenjem, a potom i sa splitskim kaptolom. Nakon što je de Dominis 1616. bio prisiljen napustiti Split, ubrzo su neki članovi obitelji Capogrosso, Cecchinijevi prijatelji i mecene, također bili optuženi kao "heretici". De Dominisa je inkvizicija naposljetku osudila, posthumno spalivši sve njegove spise na Campo dei fiori u Rimu.
U posveti iz Amorosi concetti III u uvodu je evocirana pitagorejska koncepcija o sukladnosti između broja, ljudske duše i glazbe, no u ovoj ni u drugim posvetama ne nalazimo ekspliciranu estetiku Cecchinijeve umjetnosti. Moguće da bi se termin concetto s naslovne stranice mogao dovesti u vezu s estetikom "concetta". Svakako je već u Amorosi concetti I prepoznatljiv utjecaj monodija G. Caccinija iz Le nuove musiche, kako u upotrebi ornamentirajućih formula, tako i u harmonijskim progresijama. Jedna je od odlika cjelokupnoga Cecchinijevog skladateljstva da mu je continuo razmjerno rijetko šifriran. U Amorosi concetti III jedino skladba Mori mi dite Marcantonija Romana posjeduje nešto bogatije šifrirani continuo. Cecchini maniristički efekt čudenja (meraviglia) postiže i odabirom pjesama. U Amorosi concetti III zastupljeni su Ansaldo Cela, Giambattista Marino i Gabriello Chiabrera, a većina je tekstova neutvrđenih autora. I u drugim su zbirkama Marino i Chiabrera omiljeni Cecchinijevi pjesnici.
Već u Amorosi concetti I nalazi se nekoliko "lažnih dueta" za jedan visoki i jedan duboki glas, kojima je na mjestu instrumentalnoga continua zapisana basovska vokalna dionica. Tu se dakle podrazumijeva da je instrumentalni bas ustvari basso seguente. U Amorosi concetti III više je takvih "lažnih dueta", a dva madrigala za dva visoka glasa i continuo jedini su pravi dueti.
U zbirkama Amorosi concetti I i III, podjednako u monodijama i u duetima, ogleda se ranobarokni stil, blizak firentinskome manirizmu. Te su zbirke zanimljivo svjedočanstvo o brzoj recepciji recentnih talijanskih skladateljskih inovacija na istočnoj obali Jadrana. Ujedno, Amorosi concetti III pokazuje se kao jedna od prijelomnih zbirki u cjelokupnome Cecchinijevu skladateljstvu, čini se posljednja iz "ranijega razdoblja", kada je veroneški majstor još bio sklon eksperimentiranju s vokalnim virtuozitetom. Kasnije je skladateljski rukopis podredio skromnijim izvodilačkim mogućnostima u Splitu i Hvaru. Visoka razina estetske organiziranosti te ugrađenost u domaće društvene i kulturne prilike zbirci Amorosi concetti III osigurava mjesto jednog od najvažnijih spomenika ranoga hrvatskoga glazbenoga baroka.

Ennio Stipčević

»Dodaj u košaricu
Cijena: 145,00 Kn