hr | en

Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače (partitura i mini CD)

Ivo Josipović

Godina izdanja: 2013

ISMN: 979-0-801337-14-6

Jezik: Hrvatski, engleski

Pravnik i skladatelj Ivo Josipović (Zagreb, 1957.) diplomirao je (1980.) i doktorirao (1994.) pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata (1983.). U pravnim znanostima usavršavao se na uglednim inozemnim institutima i sveučilištima. Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenoga i međunarodnoga kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njezinom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Profesor je na Pravnom fakultetu u Zagrebu do 2010. i gostujući predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

Skladateljski opus od pedesetak djela obuhvaća orkestralna, koncertantna, vokalna i vokalno-instrumentalna, komorna i solistička djela, među kojima se ističu Samba da Camera za 13 gudača (1984.), Epikurov vrt za simfonijski orkestar (1984.), Drmeš za Pendereckog za tamburaški orkestar (1986.), Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače (1988.), Pater Perotinus Milenium Celebrat za simfonijski orkestar (1999.), Quartetto rusticano za gudački kvartet (1982.), Czardasz za puhački kvintet (1988.), Igra staklenih perli za glasovir (1986.), Susreti u snima za mezzosopran i gudače (1979.), Žalobni pjev za violinu i glasovir (1994.), Tuba ludens za tubu i orkestar (2001.) te Musicam psalite za instrumentalni ansambl (2003.). Djela su mu izvođena u mnogim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a brojna su snimljena u Hrvatskoj i inozemstvu te izdana na dvadesetak nosača zvuka.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), diskografska nagrada Porin (1999., 2000.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada "Boris Papandopulo" (2002.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

U glazbenom životu Hrvatske Josipović je obnašao mnoge važne funkcije: glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja (1987. – 2000.); direktor Muzičkoga biennala Zagreb (1991. – 2007.); direktor ISCM Svjetski dani glazbe 2005. i dr. Član je brojnih domaćih i međunarodnih stručnih, znanstvenih i umjetničkih organizacija, pa tako i World Academy of Art and Science.

Njegovo glazbeno stvaralaštvo – u kojem pokazuje "više afiniteta za tradicionalni pristup glazbi, novom zvuku kroz formu klasičnog koncerta" (I. Josipović) – zaokuplja domaću i inozemnu glazbenu javnost, dok struka prepoznaje brigu za skladateljski zanat po uzoru na njegova učitelja Stanka Horvata, ali i odstupanje od toga učiteljskog uzora, jer uz rubove prepoznatljivoga formalnog obrasca uvijek pronalazi mjesta za dosjetku, radost uz glazbu i zaigranost umjetničkim činom. "Određeni romantizam, ali ne u smislu ranije glazbene tradicije, otkrit će himničku pozadinu njegova zvučnog svijeta, možda nesvjesno duhovno bratimstvo sa simboličnom Lukačićevom ikonom Canite et psalite (Pjevajte i svirajte), koje u proširenom latinskom stihu što ga Josipović koristi u opusu Musicam psalite iz 2003. doslovno upućuje 'svirajte glazbu i slavite je'" (Sanja Raca).

Godine 2003. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, a u siječnju 2010. za predsjednika Republike Hrvatske.

MIC 2013.


Dernek – kako je nastao, što je i tko je sve „dernečio“

Kao dobitnik Grand Prixa Europske radijske unije na međunarodnom natjecanju Svjetske federacije Muzičke omladine za kompozitore 1985. godine, dvije godine potom, 1987., pozvan sam kao gostujući kompozitor u Španjolsku, na glazbeni ljetni festival na Costa Bravi, blizu Figuerasa, mjesta rođenja slavnoga Salvadora Dalíja. Osim što sam imao čast da mi pobjedničku Samba da Camera izvede vrhunski orkestar Camerata Lisi, ansambl koji je postao slavan suradnjom s Menjuhinom, imao sam zadaću napisati skladbu za harmoniku solo. Koncertna skladba bila je namijenjena baskijskoj harmonikašici, virtuozu Nekane Iturrioz. Ali dok sam skladao naručenu skladbu ARAMbesque, svojevrsnu počast velikom Aramu Hačaturjanu, sjetio sam se i obećanja koje sam dao maestru Zlatanu Srziću, tada voditelju Komornog orkestra Gaudeamus, da ću za taj orkestar i njegovu proslavu napisati skladbu za dva čembala, udaraljke i gudače. Tako sam dvadesetak dana boravka u užarenoj Kataloniji proveo skladajući dvije skladbe koje su se kasnije izvodile vrlo često. Istina, Dernek sam završio tek nekoliko mjeseci kasnije, na početku 1988. S obzirom na to da je Gaudeamus bio posebno zaokupljen baroknim repertoarom, razmišljao sam kako povezati tu sklonost orkestra s muzikom kakvu sam tada skladao. Naime, tada sam već, od stila dobrano povezanog s tzv. poljskom školom, krenuo prema postmoderni, kako su o mojim skladbama tada pisali kritičari. Zato sam se priklonio obliku daleke sličnosti s concertom grossom, tipičnom baroknom formom. Tome sam dodao tematiku hrvatske folklorne glazbe, artikuliranu na način groteske, a svemu još i elemente suvremenoga zvuka. Efekt groteske, ali i neobarokne motorike, podržavaju i udaraljke. Skladbu koja povezuje klasičnu formu s elementima suvremenoga i tradicijskoga kritika je ocijenila tipičnom skladbom postmodernizma, što god to značilo pojedinim estetičarima glazbe. Naravno, znao sam da nije lako naći dva čembala, pa sam, kao ambiciozan kompozitor koji vjeruje u mnoge izvedbe, slog radio tako da je moguća izvedba i sa dva klavira. To se kasnije pokazalo mudrim izborom i pomoglo je da Dernek doživi mnoge izvedbe u sastavima od komornoga do velikoga gudačkog korpusa iz sastava simfonijskog orkestra. Sam naziv skladbe, čini mi se, dobro oslikava njezin glazbeni sadržaj. Naime, riječ „dernek“ turcizam je koji znači seoski sajam, tržnicu, seosko slavlje. Izvedenica dernečiti označuje neobuzdano, pomalo sirovo, veselje, u modernijoj verziji rekli bismo „tulum“. Skladbu su izvodili mnogi orkestri i snimljena je za tri nosača zvuka. Prvi je CD onaj autorski iz 1994. godine, izdavač mu je Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja i Hrvatskom radiotelevizijom. Na CD-u je studijska snimka Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, s dirigentom Istvánom Járayem i solistima Ljubomirom Gašparovićem i Eminom Armanom. Druga je snimka na CD-u suizdavača Cantus-HDS i Jugokoncerta uz suradnju Radio-Beograda. Riječ je o živoj snimci s koncerta „Skladateljski dijalog“ u dvorani Beogradske filharmonije 1. listopada 2007. godine. Bio je to koncert koji smo „podijelili“ srpska skladateljica Ivana Stefanović i ja svojim autorskim radovima. Djela je izvodio Beogradski gudački orkestar „Dušan Skovran“ pod ravnanjem Tončija Bilića, sa solistima Sonjom Lončar i Andrijom Pavlovićem. Konačno, treći je CD raskošno izdanje POLMIC-a (Poljski muzički informativni centar) iz 2011. godine. I ovdje je riječ o živoj izvedbi Orkestra za novu glazbu (Orkiestra Muzyki Nowej) iz Krakova, dirigent je Szymon Bywalec, a solisti Bartłomiej Kominek i Paweł Kubica. Koncert je održan u sklopu Festivala nove glazbe Međunarodne organizacije muzičkih informativnih centara (IAMIC) u Varšavi, 23. rujna, u velikoj dvorani Kraljevskoga dvorca. Tom sam prilikom, u sklopu konferencije IAMIC-a, održao i predavanje pod naslovom Glazba i politika. U notno izdanje Derneka (partitura i dionice), koje je pripremio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, uloženo je mnogo truda urednika Davora Merkaša i njegovih suradnika, na čemu sam im vrlo zahvalan.

Ivo Josipović
Zagreb, 2013.
 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 110,00 Kn