hr | en

Glasovirski kvintet

Dubravko Detoni

Godina izdanja: 2011

ISMN: 979-0-706701-94-3

Jezik: Hrvatski, engleski

 

Hrvatski skladatelj, pijanist i pisac Dubravko Detoni (Križevci, 22. 2. 1937.) diplomirao je glasovir (Svetislav Stančić) i kompoziciju (Stjepan Šulek) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Sieni (Guido Agosti, Alfred Cortot), Varšavi (Witold Lutoslawski, Grazyna Bacewicz, Eksperimentalni studio Poljskoga radija), Darmstadtu (György Ligeti i Karlheinz Stockhausen) i Parizu (John Cage).
Autor je 132 opusa orkestralne, komorne, solističke, vokalne i elektroničke glazbe, niza multimedijalnih projekata i eksperimenata, devet knjiga poezije i eseja, serijâ radijskih i televizijskih emisija te mnogobrojnih koncertnih i diskografskih komentara. Osnivač je i umjetnički ravnatelj sastava za novi zvuk ACEZANTEZ (Ansambl Centra za nove tendencije Zagreb) s kojim je od godine 1970. obišao većinu europskih zemalja te dio Amerike i Azije. Dobitnik je niza nagrada i priznanja u domovini i u inozemstvu (Vladimir Nazor, Josip Štolcer Slavenski, Porin za životno djelo, Zvono Lotrščak, Matice hrvatske, JRT-a, Grand Prix 6. pariškog biennala mladih, Premio Italia – Venecija, UNESCO – Pariz, Bedrich Smetana – Prag itd.).
Djela su mu izvođena na svim kontinentima, na najvažnijim svjetskim festivalima, tiskana u domovini i inozemstvu te objavljena na 50 diskografskih izdanja. U njima se podjednako služi klasičnim instrumentarijem i tekovinama elektroničke glazbe, a u težnji za obogaćivanjem zvuka i proširivanjem izražajnih mogućnosti često kombinira oba zvukovna izvora. “U svojim radovima Detoni očituje postojanu težnju za ravnotežom glazbenog izraza koji se temelji na dramatičnoj izmjeni kontrasta, ali bez svake programne ilustrativnosti. On je stvorio vlastiti glazbeni svijet koji počiva na čistom zvuku i glazbenoj ideji, koji čine svako njegovo djelo novim i neponovljivim, ali istodobno i prepoznatljivim u načinu na koji se nadograđuje zvuk, na koji se akumulira napetost i nalazi razrješenje.” (Marija Božić).

Glasovirski kvintet
U više sam navrata sanjao uvijek sličan ili čak isti san. On se događa u Prirodi. Sumrak je i nekakva čudna tišina, a ja lutam po šumi u kojoj umjesto drveća rastu violine. Male, velike, svijetle, tamne, lijepe, ružne, zdrave, bolesne… Strašna ih tišina plaši i one bi svojim glasanjem nekako htjele pobjeći iz nje. No kako god koja od njih počne svoju ispovijed, ostale se odmah počnu uplitati u nju sa sličnom svojom pričom, pa se sve to postupno slijeva u nerazabirljivu mrlju šuštanja i mrmorenja, zvukovnoga talasanja iz kojega nikako da izroni neka jasnija poruka ili vijest. Tada se iz daljine počne probijati nekakva golema naprava, čudovište koje najprije ima sličan glas, no on s približavanjem dobiva sasvim drukčije nijanse. To je svemirski glasovir koji je iz nepoznata razloga zalutao u šumu zemaljskih violina. On donosi sve snažnije i sve jasnije upute i naredbe, a šumski ga gudački glasovi nakon prvih otpora počinju sve više slušati i pratiti. Na kraju se događa nešto što se na početku nije moglo ni predvidjeti. Svi se oni udružuju u golemo zajedničko tonsko klupko koje se valjajući i tutnjeći konačno oslobađa šumskoga mraka i tišine te se izvija u sve sjajnije i blještavije visine slobodnoga beskraja.
Neodgonetljiv zapis
Sanjao sam da je nekakav nevjerojatan zapis glazbe izdaleka polako doplovio do mene i oprezno se zaustavio. Bacio sam se na nj i pokušao ga odsvirati. No on je bio zabilježen u takvim nevjerojatnim ključevima da se to uskoro pokazalo neizvedivim. Buljio sam u njega i razbijao glavu, no svi su se pokušaji pokazali uzaludnima. Zaplakao sam i pokrio rukama glavu. A zapis je iznenada krenuo i polako se izgubio u daljini.

Glasovirski kvintet – svojevrsna razradba ranijega glasovirskog trija Zovu me Tryor, nastala godine 2004., koju su 20. travnja iste godine u Križevcima praizveli pijanist Danijel Detoni i Gudački kvartet Rucner – sastoji se od 27 među se povezanih ulomaka raznolika tonskog sloga, u kojima se, među ostalim, iskušava:
– rađanje, postojanost i raspršivanje polifonijskih odjeljaka rođenih iz osebujnog shvaćanja minimalizma, a uporno praćenih znakovitim mrljama, najavama homofonije;
– simultanost i postupna razdvojenost melodijsko-ritmičkih pomaka uvijek drukčijih intervalskih raspona i s time u vezi studija raznolikih mogućnosti umanjivanja i uvećavanja osnovnih motivičkih stanica;
– trajnost suprotstavljanja akorda (harmonije) crti (melodiji);
– nadigravanje nesličnih naglasaka (polifonija artikulacijâ);
– izdržljivost gradiva i njegovih tumača pri psihološkim mijenama strukture;
– učinak fenomena tokatnoga kao začetnika i rušitelja fakture;
– oponašanje vokalnoga sloga gotovo parodijski postavljenim instrumentalnim zvukovljem;
– pojava raznorodnih glissanda kao sjećanja na svjetlosne odjeke praskova svih prirodnih početaka i zaglavlja.

Dubravko Detoni
Zagreb, 2011.
 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 90,00 Kn