hr | en

Sonata za klavir op. 11

Alfred Švarc

Godina izdanja: 2013

ISMN: 979-0-801337-32-0

Jezik: Hrvatski, engleski

Alfred Švarc (Schwarz), skladatelj i pravnik, rođen je 24. travnja 1907. u Križevcima gdje je i preminuo 21. studenoga 1986. godine.  Još kao dijete „otkrio je svoju muzikalnost“  i sa sedam godina počeo učiti klavir. Uz gimnazijsko obrazovanje u Zagrebu nastavio je učiti klavir u klasi Ernesta Krautha na Srednjoj školi Muzičke akademije. Životno zvanje stekao je na Pravnom fakultetu „na kojem je 1933. diplomirao i stekao doktorat“ (KOVAČEVIĆ 1985:66). Usporedo s pravnim studijem, Švarca je kontinuirano zaokupljala glazba te je upisao dirigiranje na Visokoj školi Muzičke akademije. Alfred Švarc (tada Schwarz) zabilježen je i kao student kompozicije u klasi Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu što potvrđuje i Bersin dnevnik od 14. listopada 1929. godine .
Prvo predstavljanje i recepcija Alfreda Švarca kao skladatelja dogodila se na XVIII. Javnoj priredbi državne (!) muzičke akademije u sklopu skladateljske večeri apsolvenata škole Blagoja Berse. Švarc se uz Miroslava Magdalenića i Emila Cipru  predstavio sa svojim Prvim gudačkim kvartetom nastalim 1930. godine. U osvrtu na navedenu večer mladih skladatelja Pavao Markovac  ističe kako su kod Švarca vidljivi europski uzori, dok Božidar Širola primjećuje: „A. Schwarz nastoji se osamostaliti i iz sebe stvarati bez uzora ili bolje prema uzorima romantičnim i modernim.“
Alfred Švarc pripada skladateljima koji su u vrijeme kada hrvatskom glazbenom scenom dominira neonacionalni smjer, odabrali vlastiti skladateljski put koji se temelji na kasnoromantičkim i tada važećim skladateljsko-tehničkima izričajima. Razočaran studijem glazbe „jer mu Akademija nije pružala ono što je zamislio“ (KOVAČEVIĆ 1985:66), zaposlio se 1933. godine u Križevcima kao odvjetnik te je radio u Daruvaru i Bjelovaru. Skoro dvadeset godina nije skladao (1930. – 1950.), iako se za vrijeme Drugog svjetskog rata bavio glazbom u njemačkom zarobljeništvu u Osnabrücku  gdje je vodio pjevački zbor logoraša. Prema Kovačeviću (1985:66), Švarc je razdoblje neskladanja ispunio „intenzivnim studijem melodike, harmonije i polifonije te njihove međusobne zavisnosti i njihova jedinstva.“ Kada se 1950. godine vratio skladanju, uz posao suca koji je obavljao u Glini od 1945. do 1969. godine, nastojao je nadoknaditi izgubljeno vrijeme intenzivnim stvaralačkim radom, izgrađujući vlastiti skladateljski stil. Kovačević (1985:67) ističe kako mu se djela „odlikuju individualno koncipiranim melodijskim linijama, izvornim i specifičnim harmonijskim rješenjima, bujnom polifonijom, a nadasve bogatom sadržajnošću i dubokom glazbenom proživljenošću.“ Preko stotinu djela u njegovu opusu  postavljaju visoke tehničke zahtjeve pred izvođače što je vjerojatno i razlogom da je samo devet djela predstavljeno javnosti za skladateljeva života od kojih dva studentska: Prvi gudački kvartet (1930.) i Etida za klavir (1930.) te sedam zrelih djela: Gudački kvartet u A-duru (1951.), Fragmenti iz rata za zbor (1955.), simfonijska pjesma Pjesma o mladom heroju (1958.), orkestralna Predigra za veselu igru (1961.), Pjesme moje tuge za alt i orkestar (1962.), Minijature za klavir (1965.) i Koncert za klavir, violinu i violončelo (1973.) .
Iako razočaran što mu se djela ne izvode češće, o čemu svjedoče pisma prijatelju iz zagrebačkih školskih dana, skladatelju Rafaelu Šterku u Izrael , živio je, prema sjećanju onih koji su ga poznavali, do kraja života, tih i nenametljiv, s glazbom koja je, prema Kovačeviću (1985:67), „odzvanjala u njegovoj bujnoj mašti i čekala da se pretvori u živi zvuk dostupan širokom auditoriju“.
Na poticaj professora emeritusa, Vladimira Krpana, Udruga za proučavanje i promicanje kulturne baštine „Tamar“ odlučila je redakcijom i tiskanjem neizvedenog rukopisa Sonate za klavir, uputiti javnost na ovu sasvim samozatajnu skladateljsku osobnost koja je iza sebe ostavila preko stotinu opusa koji se nalaze u privatnom posjedu kod nasljednika i čekaju predstavljanje i valorizaciju. Samo zahvaljujući tisku, Švarcova djela mogu dospjeti do potencijalnih izvođača te biti predstavljena i upućena na recepciju i procjenu njihove vrijednosti. Želja je da Sonata za klavir op. 11 zahvaljujući tiskanom izdanju napokon doživi svoju praizvedbu i potakne izvođenje i drugih brojnih skladbi ovog vrlo plodnog hrvatskog skladatelja. Na tome putu potrebno je i druga djela Alfreda Švarca, koja se nalaze u privatnoj ostavštini, učiniti dostupnima kako znanstvenicima na analizu i procjenu, tako i izvođačima na izvedbu, jer se tek nakon izvođenja glazba ostvaruje u cijelosti, dobiva svoj smisao.
Sonata za klavir op. 11 nastala je 1951. godine kada se Alfred Švarc u punom zamahu vratio skladanju. Sonata je jednostavačna s jasno prepoznatljivim sonatnim oblikom koji uključuje ekspoziciju, provedbu i reprizu. U ekspoziciji se uočavaju dvije kontrastne tematske cjeline: prva izrazito punktiranog ritma, energičnog karaktera u forte dinamici (Allegro risoluto) i druga (od takta 52), lirskog karaktera, u izrazito sporom tempu (Adagio) i piano dinamici. Nakon harmonijski i melodijski bogatog srednjeg dijela (provedbe) u kojem se razrađuje prvi i drugi tematski materijal s karakterističnim ritamskim obrascima prve teme i lirskim, melodijskim elementima druge teme, slijedi doslovna repriza materijala prve teme (od takta 186) te druga tema koja ovaj put nastupa za tercu niže u odnosu na prvo pojavljivanje u ekspoziciji (f – d). Na harmonijskom planu tonaliteti nisu strogo definirani, ali se ipak uočava tercna struktura akorada (septakordi dur i mol, smanjeni i povećani te nonakordi). Na kraju slijedi koda s karakterističnim početnim ritamskim obrascem prve teme.

Tamara Jurkić Sviben
Zagreb, 2013.
 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 90,00 Kn