hr | en

Salmi vespertini (1627.)

Francesco Sponga Usper

Godina izdanja: 2017

ISMN: 979-0-801350-00-8

Francesco Sponga Usper, Salmi vespertini (1627.): tekst, kontekst, paratekst
 
Kada je Francesco Usper (Sponga, Spongia, Sponza, Sponga detto Usper) (Rovinj?, 1561. – Venecija, 24. 2. 1641.) objavio svoju posljednju tiskanu zbirku Salmi vespertini (1627.), imao je iza sebe više od četrdeset godina života i rada u Veneciji. Tijekom dugotrajne karijere u gradu na lagunama, koji je u to doba upravo vrvio ponajboljim glazbenicima i skladateljima sa svih strana Europe, uspio se izboriti za stanoviti ugled u glazbenome svijetu i primjereni socijalni status. Ovaj Istranin (kršten u Rovinju 23. studenog 1561. u crkvi sv. Eufemije, no kao mjesto rođenja ne treba isključiti niti Poreč) po svoj prilici početkom 1580.-ih godina nastanio se u Veneciji. Prvi tiskani opus, zbirku Ricercari et arie francesi (1595.), potpisao je kao „discepolo di Andrea Gabrieli“ i posvetio je svome zaštitniku, venecijanskom odvjetniku Lodovicu Usperu. Preuzevši, u znak zahvalnosti, njegovo prezime, Francesco Sponga Usper ostao je stalno vezan uz Scuolu di San Giovanni Evangelista, prihvaćajući razne službe: bio je orguljaš (1596. – 1607), kapelan (1607. – 1624.), zborovođa (“capo dei cantori”, 1624. – 1626.), upravitelj (“capo”, 1626. – 1641.) te administrativni službenik (“mansionario”, 1631. – 1641.). Povremeno je službovao i drugdje u Veneciji, tako je bio privremeni orguljaš u crkvi San Salvatore (1614. – 1615.), odnosno pomoćni orguljaš u bazilici San Marco (1622. – 1623.). 
Znakovita je Usperova borba za bolji socijalni status: poglavarima bratovštine San Giovanni Evangelista uporno se godinama žalio na nedostatna primanja, neprimjerene uvjete stanovanja, nerazumijevanje. Primjerice, u pismima iz 1598. i 1599. protestirao je jer mu dodijeljenu staru kuću poplavljuje kiša sa svih strana („…la casa e vecchissima cosi che piove da tutte le bande…“), a 1626. u potresnome pismu moli da mu, kao i njegovu prethodniku, stanovitom orguljašu Patritiu, bude besplatno dodijeljena kuća, te piše: „a ako nisam dostojan toga zbog tridesetgodišnje svoje službe u ovoj časnoj bratovštini, učinite to iz samilosti, znajući kako oskudijevam imetkom“ („...et se non sono degno per la servitu mia di anni trenta in questa Veneranda scola lo faccino per pieta conoscendomi in cosi stretta fortuna“). Iz Usperove razmjerno obilne korespondencije razvidno je da je blještavi sjaj venecijanskih ceremonija imao i svoju drugu stranu, „stretta fortuna“ obilježila je nerijetko životni put onodobnom glazbeniku.
Francesco Sponga Usper objavio je pet samostalnih zbirki, sve u Veneciji. Zbirka madrigala (1604.) u kasnorenesansnom je stilu, svjetovnim madrigalima sudjelovao je u dvjema sjevernoeuropskim antologijama (Nürnberg, 1604.; Kopenhagen, 1606.), a u drugim dvjema venecijanskim antologijama (1624., 1625.) zastupljen je s nekoliko moteta. Nekoliko Usperovih duhovnih skladbi, preuzetih iz njegovih poznatih tiskanih zbirki, u prijepisima je pohrajenino u Dresdenu (Sächsische Landesbibliothek, Staats und Universitätbibliothek). Zbirku Messa e salmi da concertarsi…et insieme sinfonie, et motetti (1614) posvetio je porečkom biskupu Leonardu Tritoniju. Osobito je uspjela misa, u starom polifonom stilu. U opsežnoj zbirci Compositioni armoniche (1619.) objavio je instrumentalne skladbe koje su zamijetili već najraniji povjesničari barokne venecijanske glazbe. Tako je skladbu Sinfonia prima a 8 A. Einstein proglasio pretečom concerta grossa. U toj možda najvažnijoj Usperovoj zbirci česte su vokalno-instrumentalne kombinacije u stilu Giovannija Gabrielija. Naposljetku, treba spomenuti da je za zagubljeni rekvijem u čast Cosima II. Medicija, što ga je skladao s Claudiom Monteverdijem i Giovannijem Battistom Grillom, napisao stavke Gradual i Tractus. Posljednja zbirka Salmi vespertini per tutto l’anno a doi chori (1627.) sadrži psalme od četveroglasnih do dvozbornih, neki su uz sudjelovanje instrumenata, a na naslovnici stoji da su tu skupljeni psalmi „al’uso moderno“, ali i u starijem stilu.  
Podrobnija bilješka o tome kako bi valjalo izvoditi psalme smještena je na kraju sveščića i ustvari potvrđuje specifičnosti vokalno-instrumentalne venecijanske crkvene glazbe. Usperov pokušaj da napiše psalme koji bi bili concertati all’uso moderno ostao je na površinskom zahvaćanju u moderni glazbeni izričaj. Ustvari sva se „modernost“ iscrpljuje u tome što povremeni instrumentalni odsjeci unose stanovitu svježinu u polifono vokalno tkivo. Prepoznatljivi kolorit venecijanske crkvene glazbe, najčešće postizan neobičnim vokalno-instrumentalnim kombinacijama i masivnim zvukom, istaknutim solističkim virtuozitetom ili pak malim komornim sastavima u kojima se svaka dionica mogla razvijati u gipkom i ekspresivnom virtuozitetu – čini se da je Usper prihvaćao s rezervom. Zbirka Salmi vespertini pokazuje se kao svojevrsna summa Usperovih dugogodišnjih skladateljskih istraživanja: već vremešni capo della scuola di San Giovanni Evangelista posljednjim tiskanim opusom potvrdio je da se podjednako uspješno snalazi u kasnorenesansnom dvozbornom slogu i u novom ranobaroknom zvuku all’uso moderna. 
 
Ennio Stipčević
 
 
Bibliografija
 
A. Einstein: Ein Concerto Grosso von 1619, Festschrift Hermann Kretzschmar, Leipzig, 1918, R/New York, 1973, 28-28. 
D. Arnold: Music at a Venetian Confraternity in the Renaissance, Acta Musicologica XXXVII (1965), 65-72. 
E. Selfridge-Field: Venetian Instrumental Music from Gabrieli to Vivaldi, Oxford, 1975, 3/1994. 
E. Stipčević: Francesco Sponga-Usper, compositore veneziano di origine istriana – considerazioni preliminari, Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno XVI (1986-6), 165-231. 
Id: Francesco Sponga-Usper, Zagreb, 2008.
 
Francesco Sponga Usper, Salmi vespertini (1627.): tekst, kontekst, paratekst
 
Kada je Francesco Usper (Sponga, Spongia, Sponza, Sponga detto Usper) (Rovinj?, 1561. – Venecija, 24. 2. 1641.) objavio svoju posljednju tiskanu zbirku Salmi vespertini (1627.), imao je iza sebe više od četrdeset godina života i rada u Veneciji. Tijekom dugotrajne karijere u gradu na lagunama, koji je u to doba upravo vrvio ponajboljim glazbenicima i skladateljima sa svih strana Europe, uspio se izboriti za stanoviti ugled u glazbenome svijetu i primjereni socijalni status. Ovaj Istranin (kršten u Rovinju 23. studenog 1561. u crkvi sv. Eufemije, no kao mjesto rođenja ne treba isključiti niti Poreč) po svoj prilici početkom 1580.-ih godina nastanio se u Veneciji. Prvi tiskani opus, zbirku Ricercari et arie francesi (1595.), potpisao je kao „discepolo di Andrea Gabrieli“ i posvetio je svome zaštitniku, venecijanskom odvjetniku Lodovicu Usperu. Preuzevši, u znak zahvalnosti, njegovo prezime, Francesco Sponga Usper ostao je stalno vezan uz Scuolu di San Giovanni Evangelista, prihvaćajući razne službe: bio je orguljaš (1596. – 1607), kapelan (1607. – 1624.), zborovođa (“capo dei cantori”, 1624. – 1626.), upravitelj (“capo”, 1626. – 1641.) te administrativni službenik (“mansionario”, 1631. – 1641.). Povremeno je službovao i drugdje u Veneciji, tako je bio privremeni orguljaš u crkvi San Salvatore (1614. – 1615.), odnosno pomoćni orguljaš u bazilici San Marco (1622. – 1623.). 
Znakovita je Usperova borba za bolji socijalni status: poglavarima bratovštine San Giovanni Evangelista uporno se godinama žalio na nedostatna primanja, neprimjerene uvjete stanovanja, nerazumijevanje. Primjerice, u pismima iz 1598. i 1599. protestirao je jer mu dodijeljenu staru kuću poplavljuje kiša sa svih strana („…la casa e vecchissima cosi che piove da tutte le bande…“), a 1626. u potresnome pismu moli da mu, kao i njegovu prethodniku, stanovitom orguljašu Patritiu, bude besplatno dodijeljena kuća, te piše: „a ako nisam dostojan toga zbog tridesetgodišnje svoje službe u ovoj časnoj bratovštini, učinite to iz samilosti, znajući kako oskudijevam imetkom“ („...et se non sono degno per la servitu mia di anni trenta in questa Veneranda scola lo faccino per pieta conoscendomi in cosi stretta fortuna“). Iz Usperove razmjerno obilne korespondencije razvidno je da je blještavi sjaj venecijanskih ceremonija imao i svoju drugu stranu, „stretta fortuna“ obilježila je nerijetko životni put onodobnom glazbeniku.
Francesco Sponga Usper objavio je pet samostalnih zbirki, sve u Veneciji. Zbirka madrigala (1604.) u kasnorenesansnom je stilu, svjetovnim madrigalima sudjelovao je u dvjema sjevernoeuropskim antologijama (Nürnberg, 1604.; Kopenhagen, 1606.), a u drugim dvjema venecijanskim antologijama (1624., 1625.) zastupljen je s nekoliko moteta. Nekoliko Usperovih duhovnih skladbi, preuzetih iz njegovih poznatih tiskanih zbirki, u prijepisima je pohrajenino u Dresdenu (Sächsische Landesbibliothek, Staats und Universitätbibliothek). Zbirku Messa e salmi da concertarsi…et insieme sinfonie, et motetti (1614) posvetio je porečkom biskupu Leonardu Tritoniju. Osobito je uspjela misa, u starom polifonom stilu. U opsežnoj zbirci Compositioni armoniche (1619.) objavio je instrumentalne skladbe koje su zamijetili već najraniji povjesničari barokne venecijanske glazbe. Tako je skladbu Sinfonia prima a 8 A. Einstein proglasio pretečom concerta grossa. U toj možda najvažnijoj Usperovoj zbirci česte su vokalno-instrumentalne kombinacije u stilu Giovannija Gabrielija. Naposljetku, treba spomenuti da je za zagubljeni rekvijem u čast Cosima II. Medicija, što ga je skladao s Claudiom Monteverdijem i Giovannijem Battistom Grillom, napisao stavke Gradual i Tractus. Posljednja zbirka Salmi vespertini per tutto l’anno a doi chori (1627.) sadrži psalme od četveroglasnih do dvozbornih, neki su uz sudjelovanje instrumenata, a na naslovnici stoji da su tu skupljeni psalmi „al’uso moderno“, ali i u starijem stilu.  
Podrobnija bilješka o tome kako bi valjalo izvoditi psalme smještena je na kraju sveščića i ustvari potvrđuje specifičnosti vokalno-instrumentalne venecijanske crkvene glazbe. Usperov pokušaj da napiše psalme koji bi bili concertati all’uso moderno ostao je na površinskom zahvaćanju u moderni glazbeni izričaj. Ustvari sva se „modernost“ iscrpljuje u tome što povremeni instrumentalni odsjeci unose stanovitu svježinu u polifono vokalno tkivo. Prepoznatljivi kolorit venecijanske crkvene glazbe, najčešće postizan neobičnim vokalno-instrumentalnim kombinacijama i masivnim zvukom, istaknutim solističkim virtuozitetom ili pak malim komornim sastavima u kojima se svaka dionica mogla razvijati u gipkom i ekspresivnom virtuozitetu – čini se da je Usper prihvaćao s rezervom. Zbirka Salmi vespertini pokazuje se kao svojevrsna summa Usperovih dugogodišnjih skladateljskih istraživanja: već vremešni capo della scuola di San Giovanni Evangelista posljednjim tiskanim opusom potvrdio je da se podjednako uspješno snalazi u kasnorenesansnom dvozbornom slogu i u novom ranobaroknom zvuku all’uso moderna. 
 
Ennio Stipčević
 
 
Bibliografija
 
A. Einstein: Ein Concerto Grosso von 1619, Festschrift Hermann Kretzschmar, Leipzig, 1918, R/New York, 1973, 28-28. 
D. Arnold: Music at a Venetian Confraternity in the Renaissance, Acta Musicologica XXXVII (1965), 65-72. 
E. Selfridge-Field: Venetian Instrumental Music from Gabrieli to Vivaldi, Oxford, 1975, 3/1994. 
E. Stipčević: Francesco Sponga-Usper, compositore veneziano di origine istriana – considerazioni preliminari, Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno XVI (1986-6), 165-231. 
Id: Francesco Sponga-Usper, Zagreb, 2008.
 
 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 230,00 Kn