hr | en

Epikurov vrt za simfonijski orkestar

Ivo Josipović

Godina izdanja: 2018

ISMN: 979-080-1350-05-3

Jezik: Hrvatski, engleski

Pravnik i skladatelj Ivo Josipović (Zagreb, 1957.) diplomirao je (1980.) i doktorirao (1994.) pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata (1983.). U pravnim znanostima usavršavao se na uglednim inozemnim institutima i sveučilištima. Autor je oko osamdeset znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenoga i međunarodnoga kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njezinom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Profesor je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gostujući predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima i sudjelovao na više međunarodnih konferencija. Godine 2003. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, a od 2010. do 2015. obnašao je dužnost predsjednika Republike Hrvatske. 
Skladateljski opus od pedesetak djela obuhvaća orkestralna, koncertantna, vokalna i vokalno-instrumentalna, komorna i solistička djela, među kojima se ističu Samba da Camera za 13 gudača (1984.), Epikurov vrt za simfonijski orkestar (1984.), Drmeš za Pendereckog za tamburaški orkestar (1986.), Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače (1988.), Pater Perotinus Milenium Celebrat za simfonijski orkestar (1999.), Quartetto rusticano za gudački kvartet (1982.), Czardasz za puhački kvintet (1988.), Igra staklenih perli (1986.) te Jubilus (1992.) i Diabolezza (2005.) za glasovir, Susreti u snima za mezzosopran i gudače (1979.), Žalobni pjev za violinu i glasovir (1994.), Tuba ludens za tubu i orkestar (2001.), Ars Diaboli za gudački kvartet s udaraljkama, Canzonetta za violinu i klavir te Musicam psalite za instrumentalni ansambl (2003.). Djela su mu izvođena u mnogim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a brojna su snimljena u Hrvatskoj i inozemstvu te izdana na dvadesetak nosača zvuka.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), diskografska nagrada Porin (1999., 2000.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada Boris Papandopulo (2002.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
U glazbenom životu Hrvatske Josipović je obnašao mnoge važne dužnosti: glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja (1987. – 2000.); direktor Muzičkoga biennala Zagreb (1991. – 2007.); direktor ISCM Svjetski dani glazbe 2005. i dr. Član je brojnih domaćih i međunarodnih stručnih, znanstvenih i umjetničkih organizacija, pa tako i World Academy of Art and Science, Europske akademije znanosti i umjetnosti te je nositelj počasnih doktorata sveučilišta u Istanbulu i Kalinjingradu.
Njegovo glazbeno stvaralaštvo – u kojem pokazuje “više afiniteta za tradicionalni pristup glazbi, novom zvuku kroz formu klasičnog koncerta” (I. Josipović) – zaokuplja domaću i inozemnu glazbenu javnost, dok struka prepoznaje brigu za skladateljski zanat po uzoru na njegova učitelja Stanka Horvata, ali i odstupanje od toga učiteljskog uzora, jer uz rubove prepoznatljivoga formalnog obrasca uvijek pronalazi mjesta za dosjetku, radost uz glazbu i zaigranost umjetničkim činom. “Određeni romantizam, ali ne u smislu ranije glazbene tradicije, otkrit će himničku pozadinu njegova zvučnog svijeta, možda nesvjesno duhovno bratimstvo sa simboličnom Lukačićevom ikonom Canite et psalite (Pjevajte i svirajte), koje u proširenom latinskom stihu što ga Josipović koristi u opusu Musicam psalite iz 2003. doslovno upućuje ‘svirajte glazbu i slavite je’” (Sanja Raca).
 
Skladbu Epikurov vrt, za simfonijski orkestar, naručila je tadašnja Jugoslavenska radiotelevizija (JRT) u ime Europske radijske unije (European Brodcasting Union – EBU) u okviru projekta predstavljanja perspektivnih mladih europskih skladatelja. Skladba je napisana 1984. godine tijekom autorova služenja vojnog roka. U isto
vrijeme nastala je i skladba Samba da camera koja je na natjecanju za kompoziciju Međunarodne federacije Muzičke omladine osvojila tri nagrade (nagradu publike, Grand Prix Europske radijske unije i prvu nagradu međunarodnog stručnog žirija). Sigurno je kuriozitet da je Josipović tijekom vojnog roka napisao gotovo istovremeno dvije iznimno uspješne skladbe.
Skladba Epikurov vrt inspirirana je istoimenim djelom njemačkog filozofa Eugena Finka (1905. – 1975). Taj je profinjeni filozof, sljedbenik Martina Heideggera i fenomenološkog idealizma, bio zaokupljen postojanjem čovjeka kao dijela kozmosa. Epikurov vrt, filozofska studija nevelika opsega, govori o epikurejstvu na drukčiji način od onoga koji često čujemo u dnevnoj komunikaciji. Za Finka, epikurejstvo nije tjelesni, već duhovni hedonizam, usmjerenost prema lijepome, prema ljudskom duhu i bogatstvu različitosti promišljanja. Epikurov vrt je šareni vrt prepun različitog, prelijepog cvijeća ljudske duhovnosti. Zapravo, za razliku od epikurejstva kak? se često vulgarno interpretira, Finkovo je epikurejstvo filozofija harmonije, duhovnosti i poimanja čovjeka kao dijela beskrajnog i vječnog svemira.
U komentaru snimke na autorskom albumu Ive Josipovića u izdanju Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb iz 1994. godine muzikologinja Erika Krpan kaže da je Epikurov vrt skladba „ slobodnog izraza ali ukusno raspoređenih brojnih elemenata, oblika određenoga ponajprije rastom i opadanjem napetosti te intenziteta prijelaza (….)“ te da „ravnomjerno iskorištava slobodu i ograničenje, široke tematske blokove oskudno, ali promišljeno zabilježenih prijelaza, gotovo senzualni titraj poneke od zahtjevnog broja
udaraljki, složene nizove repetitivnih formula. [...] Nagle i česte promjene metra podržane slijedom šetajućih akcenata, mijenjaju lik pojedinih repetitivnih uzoraka, okružujući, napokon, taj čudesni vrt u kojem se sve neprestance mijenja bivajući istodobno i nepromjenjivo.“
Skladbu je 1985. godine u Novom Sadu praizveo Budimpeštanski simfonijski orkestar a izvedbom je ravnao, tada mladi i perspektivni, danas slavni finski dirigent Jukka Pekka Saraste u okviru ciklusa koncerata Europske radijske unije. Skladbu Epikurov vrt izvodilo je više domaćih i stranih orkestara te je snimljena na nosač zvuka (Hrvatski skladatelji. Ivo Josipović, Zagreb, HRT, HDS i MIC KDZ, 1994.) kao i za potrebe radija.
 
MIC 2018
Pravnik i skladatelj Ivo Josipović (Zagreb, 1957.) diplomirao je (1980.) i doktorirao (1994.) pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata (1983.). U pravnim znanostima usavršavao se na
uglednim inozemnim institutima i sveučilištima. Autor je oko osamdeset znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenoga i međunarodnoga kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njezinom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Profesor je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gostujući predavač na
domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima i sudjelovao na više međunarodnih konferencija. Godine 2003. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, a od 2010. do 2015. obnašao je dužnost predsjednika Republike Hrvatske. 
Skladateljski opus od pedesetak djela obuhvaća orkestralna, koncertantna, vokalna i vokalno-instrumentalna, komorna i solistička djela, među kojima se ističu Samba da Camera za 13 gudača (1984.), Epikurov vrt za simfonijski orkestar (1984.), Drmeš za Pendereckog za tamburaški orkestar (1986.), Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače
(1988.), Pater Perotinus Milenium Celebrat za simfonijski orkestar (1999.), Quartetto rusticano za gudački kvartet (1982.), Czardasz za puhački kvintet (1988.), Igra staklenih perli (1986.) te Jubilus (1992.) i Diabolezza (2005.) za glasovir, Susreti u snima za mezzosopran i gudače (1979.), Žalobni pjev za violinu i glasovir (1994.), Tuba ludens za tubu i orkestar (2001.), Ars Diaboli za gudački kvartet s udaraljkama, Canzonetta za violinu i klavir te Musicam psalite za instrumentalni ansambl (2003.). Djela su mu izvođena u mnogim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a brojna su snimljena u Hrvatskoj i inozemstvu te izdana na dvadesetak nosača zvuka.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), diskografska nagrada Porin (1999., 2000.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada Boris Papandopulo (2002.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
U glazbenom životu Hrvatske Josipović je obnašao mnoge važne dužnosti: glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja (1987. – 2000.); direktor Muzičkoga biennala Zagreb (1991. – 2007.); direktor ISCM Svjetski dani glazbe 2005. i dr. Član je brojnih domaćih i međunarodnih stručnih, znanstvenih i umjetničkih organizacija, pa tako i World Academy of Art and Science, Europske akademije znanosti i umjetnosti te je nositelj počasnih
doktorata sveučilišta u Istanbulu i Kalinjingradu.
Njegovo glazbeno stvaralaštvo – u kojem pokazuje “više afiniteta za tradicionalni pristup glazbi, novom zvuku kroz formu klasičnog koncerta” (I. Josipović) – zaokuplja domaću i inozemnu glazbenu javnost, dok struka prepoznaje brigu za skladateljski zanat po uzoru na njegova učitelja Stanka Horvata, ali i odstupanje od toga učiteljskog uzora, jer uz rubove prepoznatljivoga formalnog obrasca uvijek pronalazi mjesta za dosjetku, radost uz glazbu i zaigranost umjetničkim činom. “Određeni romantizam, ali ne u smislu ranije glazbene tradicije, otkrit će himničku pozadinu njegova zvučnog svijeta, možda nesvjesno duhovno bratimstvo sa simboličnom Lukačićevom ikonom Canite et psalite (Pjevajte i svirajte), koje u proširenom latinskom stihu što ga Josipović koristi u opusu Musicam psalite iz 2003. doslovno upućuje ‘svirajte glazbu i slavite je’” (Sanja Raca).
MIC 2016 
 
Skladbu Epikurov vrt, za simfonijski orkestar, naručila je tadašnja Jugoslavenska radiotelevizija (JRT) u ime Europske radijske unije (European Brodcasting Union – EBU) u okviru projekta predstavljanja perspektivnih mladih europskih skladatelja. Skladba je napisana 1984. godine tijekom autorova služenja vojnog roka. U isto
vrijeme nastala je i skladba Samba da camera koja je na natjecanju za kompoziciju Međunarodne federacije Muzičke omladine osvojila tri nagrade (nagradu publike, Grand Prix Europske radijske unije i prvu nagradu međunarodnog stručnog žirija). Sigurno je kuriozitet da je Josipović tijekom vojnog roka napisao gotovo istovremeno dvije iznimno uspješne skladbe.
MIC 2018
 
Skladba Epikurov vrt inspirirana je istoimenim djelom njemačkog filozofa Eugena Finka (1905. – 1975). Taj je profinjeni filozof, sljedbenik Martina Heideggera i fenomenološkog idealizma, bio zaokupljen postojanjem čovjeka kao dijela kozmosa. Epikurov vrt, filozofska studija nevelika opsega, govori o epikurejstvu na drukčiji način od onoga koji često čujemo u dnevnoj komunikaciji. Za Finka, epikurejstvo nije tjelesni, već duhovni hedonizam, usmjerenost prema lijepome, prema ljudskom duhu i bogatstvu različitosti promišljanja. Epikurov vrt je šareni vrt prepun različitog, prelijepog cvijeća ljudske duhovnosti. Zapravo, za razliku od epikurejstva kak? se često vulgarno interpretira, Finkovo je epikurejstvo filozofija harmonije, duhovnosti i poimanja čovjeka kao dijela beskrajnog i vječnog svemira.
U komentaru snimke na autorskom albumu Ive Josipovića u izdanju Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb iz 1994. godine muzikologinja Erika Krpan kaže da je Epikurov vrt skladba „ slobodnog izraza ali ukusno raspoređenih brojnih elemenata, oblika određenoga ponajprije rastom i opadanjem napetosti te intenziteta prijelaza (….)“ te da „ravnomjerno iskorištava slobodu i ograničenje, široke tematske blokove oskudno, ali promišljeno zabilježenih prijelaza, gotovo senzualni titraj poneke od zahtjevnog broja
udaraljki, složene nizove repetitivnih formula. [...] Nagle i česte promjene metra podržane slijedom šetajućih akcenata, mijenjaju lik pojedinih repetitivnih uzoraka, okružujući, napokon, taj čudesni vrt u kojem se sve neprestance mijenja bivajući istodobno i nepromjenjivo.“
Skladbu je 1985. godine u Novom Sadu praizveo Budimpeštanski simfonijski orkestar a izvedbom je ravnao, tada mladi i perspektivni, danas slavni finski dirigent Jukka Pekka Saraste u okviru ciklusa koncerata Europske radijske unije. Skladbu Epikurov vrt izvodilo je više domaćih i stranih orkestara te je snimljena na nosač zvuka (Hrvatski skladatelji. Ivo Josipović, Zagreb, HRT, HDS i MIC KDZ, 1994.) kao i za potrebe radija.

»Dodaj u košaricu
Cijena: 180,00 Kn