hr | en

The Wonderful Monster of Time za orkestar

Dubravko Detoni

Godina izdanja: 2015

ISMN: 979-0-801337-55-9

Jezik: Hrvatski, engleski

Hrvatski skladatelj, pijanist i pisac Dubravko Detoni (Križevci, 1937.) diplomirao je glasovir (Svetislav Stančić) i kompoziciju (Stjepan Šulek) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Sieni (Guido Agosti, Alfred Cortot), Varšavi (Witold Lutosławski, Graźyna Bacewicz, Eksperimentalni studio Poljskog radija), Darmstadtu (György Ligeti, Karlheinz Stockhausen) i Parizu (John Cage). Autor je 140 opusa orkestralne, vokalne, komorne, solističke i elektroničke glazbe, niza multimedijalnih projekata i eksperimenata, jedanaest knjiga poezije, proze, eseja, dnevnika i putopisa, serijâ radijskih i televizijskih emisija, kao i mnogobrojnih komentara za koncertne knjižice te notna i diskografska izdanja. Osnivač je i umjetnički ravnatelj Ansambla Centra za nove tendencije Zagreb (ACEZANTEZ-a) s kojim je od godine 1970. višekratno obišao većinu europskih zemalja te dio Amerike i Azije. Njegova su djela izvođena na  najvažnijim svjetskim festivalima, tiskana u domovini i inozemstvu te objavljena na više od pedeset diskografskih izdanja. Dobitnik je niza nagrada i priznanja u domovini i inozemstvu (Vladimir Nazor, Josip Štolcer Slavenski, Zlatni Orfej, Nagrada zagrebačke glazbene kritike Zvono Lotrščak, Nagrada SKOJ-a, Nagrada Matice hrvatske, dvanaest Nagrada Jugoslavenske radio-televizije za najbolja glazbena djela godine, pet diskografskih Porina, među njima i onaj za životno djelo, Grand Prix 6. pariškog biennala mladih, Premio Italia, UNESCO-Pariz, Bedřich Smetana-Prag itd.). U njegovu skladateljskom opusu može se zapaziti spiralni krug koji kreće od dramatična postbartókovskog neoekspresionizma, napaja se zrelim poljskim zvukom, osvježava se lirsko-poetskom (ponekad i multimedijalnom) nadstvarnošću novolijepoga i jednostavnoga, a zatim se preko dosjetke postmodernističkoga brvna vraća recentnijim oštrinama poslijeavangardnoga neostrukturalizma. Na cijelome tom putu skladatelj uvijek na malo drukčiji način konsonance doživljava disonantno a disonance konsonantno, točke shvaća linijski a crte punktualno, postupno utišava krajnosti i dopire do ekstremne jednoličnosti dessina, nerijetko ulazi u prostranstva gestualne mehaniziranosti ili u fenomen ponavljanja, odviše ili premalo poznato u određenoj konstelaciji zbivanja doživljava kao humorno te mijenja smisao citata. Svaki je sustav za skladatelja potreba koje se valja svaki put drugačije otresti; od naknadnoga bliži mu je istodobni izvještaj, sinkrona kritika upravo trajućeg procesa.

Orkestralna skladba The Wonderful Monster of Time stvarana je u Zagrebu, u razdoblju od 1982. do 1983. godine kao narudžba tadašnje Radio-televizije Zagreb, a 22. travnja 1983., na 12. Muzičkom biennalu Zagreb, praizveli su ju Zagrebački simfoničari RTZ-a pod ravnanjem Uroša Lajovica, i otada je doživjela niz uspjelih izvedba, a međunarodni ocjenjivački sud izabrao ju je i za izvedbu na Svjetskim danima nove glazbe u Seoulu (1997.). Tema djela je vrijeme kao imaginarna posuda za pohranu zvuka. Tražeći neku novu neoadornovsku formulu odnosa prema vremenu u kojemu se ponekad gubi, glazba je već ranije odlučila odbaciti svoju prijašnju ravnodušnost pa se, još dublje sklonjena u vrijeme, više ne ponavlja, već neprestano mijenja. U ovoj je skladbi, pronašavši osebujan kompromis, otišla još korak dalje: upravo zbog toga jer se neumorno ponavlja, ona se gotovo neprimjetno počinje još intenzivnije mijenjati. U takvoj situaciji i brahmsovska totalna provedba dobiva novi smisao i cilj, a podmuklo, neuhvatljivo vrijeme nije više sveta, svemoćna konstanta, već izuzeta, drsko promatrana pojava, možda čak na trenutak i izbačena iz glazbe. Skladba ima višedimenzionalni slog kameleonske fakture i neka je vrsta kolaža sklopljenoga iz ponekad apsurdno jednostavnih čestica, fraza ili prostih glazbenih rečenica, djelića nemušta, užasno ravnodušna i neuništiva, čudovišna vremenskog stroja, prijetećeg mehanizma koji se sastoji od stotinu nerazumljivih naprava, a tajanstveno se mucajući neprestano ponavlja i nezaustavljivo raste. To stvara dojam njihanja i sveopće zatitranosti, kao da je, vrteći se u krugu, vrijeme zalutalo u svetrepereću radionicu majstora Caldera i u njoj izgubilo osjećaj prepoznavanja dana ili noći. U formalnome pogledu djelo predstavlja svojevrsni concerto grosso u kojemu su concertino (serija glazbala s tipkama) i tutti (simfonijski orkestar podijeljen na niz skupina) zamijenili uloge: na podlozi neprekidive nazočnosti concertina javljaju se povremeni bljeskovi orkestralnih grupa. Postupno, s pomoću superpozicije pojedinačnih blokova, nastaje sve gušće taloženje mase, a iz toga izranja neurotični vrhunac u kojemu se svi zvukovni izvori spajaju u ritmički sjedinjujući zajednički krik. Ipak, bijaše to tek neznatna srčana aritmija zamišljena vremena; sve se smiruje i postupno vraća na staro, a čudesna glazbena kutija ponovno otkucava mnoštvom svojih sve odjeljenijih a nenazovivih djelića. Tek pri samome kraju kao da je  primjetno zastala; valja ju samo pažljivo naviti pa krenuti ispočetka.

Dubravko Detoni
Zagreb, 2015.
 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 160,00 Kn