hr | en

Dva ciklusa pjesama

Žiga Hirschler

Godina izdanja: 2014

ISMN: 979-0-801337-40-5

Jezik: Hrvatski, engleski

SADRŽAJ / CONTENT


Japansko proljeće, pet pjesama na tekstove iz zbirke Japanischer Frühling
Japanese Spring, Five Songs to Texts from the Collection Japanisher Frühling


1.    Ljubavni jad / Liebeskummer / Lovesickness (Princ Nahrihira / Prince Narihira)
2.    Očekivanje / Die Wartende / Awaiting / (Kraljica Iwa No Hime / Princess Iwa No Hime)
3.    Obmana / Täuschung / Illusion / (Yokirito)
4.    U čeznuću / Immer wieder / Longing /  (Kokinshu)
5.    Prijatelju / An einen Freund / To a Friend / (Mitsune)

Petnaest pjesama za glas i glasovir na tekstove iz japanskog pjesništva
Fifteen Songs for Voice and Piano to Texts from Japanese Poetry

1. Kao boa sam... / Der Boje gleich... / Like a buoy am I (Motoyosi)
2. Moja tuga / Meine Trauer / My Sadness (Midzinobu)
3. Sjećanje / Erinnerung / Remembrance (Kibino)
4. Jesenja bol / Wenn es herbstet / Autumn Pain (Ohoyeno Tsisato)
5. Daleko... / Fern von Dir... / Far Away… (Idzumi Shikibu)
6. Ravnodušje / Gleichgültig / Apathy (Kentokko)
7. Čekaj / Wartet / Wait (Sozo)
8. Ljetna noć / Die Sommernacht / Summer Night (Inno Betto)
9. Sjeta / Trübsinn / Melancholy (Mitsune)
10. U samoći / Einsamkeit / In Loneliness (Muneyaki)
11. Uzalud / Vergeblich / In Vain (Kanemori)
12. Njena misao / Sie sinnt nach / Her Thought (Horikawa)
13. Besanica / Schlaflos / Sleeplessness (Kokinshu)
14. Svagdašnja bol / Allgegenwärtiges Leid / Everyday Pain (Tosinari)
15. Nevolja svijeta / Das Elend der Welt / Woe of the World (Okura)
 

 

Žiga Hirschler (Hiršler, Jelenić, pseudonim Hirski), skladatelj i glazbeni kritičar, rođen je u Velikoj Trnovitici kod Bjelovara 21. ožujka 1894., a tragično preminuo u logoru Jasenovac u jesen 1941. godine. Biografski podaci i podaci o njegovoj glazbenoj ostavštini i skladateljskim dosezima nalaze se u nizu objavljenih napisa,  a ovom su prilikom nadopunjeni nakon osobnog uvida u notnu ostavštinu .
Još kao dijete pokazuje glazbene sklonosti i afinitet za hrvatski narodni melos. Institucionalno glazbeno školovanje započeo je 1910. godine u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu kao redoviti učenik kompozicije i orkestracije u klasi Vjekoslava Rosenberga Ružića. Školske godine 1910./11. Žiga je zabilježen kao timpanist u učeničkom orkestru pod vodstvom istog profesora. Glazbenu teoriju (harmoniju i zborno pjevanje) uči kod Ćirila Juneka, a glasovir u klasi Sidonije Geiger. Od 1912. do 1914. Hirschler je pohađao nastavu iz klarineta na istoj školi u klasi Stanislava Krtičke. U razdoblju od 1914. do 1916. boravio je u Varaždinu, po preporuci prof. Rosenberga-Ružića i prof. Geiger te ondje bio član „Orkestralnog društva“. Kada je Hrvatski glazbeni zavod 1916. godine dobio status konzervatorija, Hirschler se vratio u Zagreb i nastavio studij kompozicije kod Rosenberga-Ružića. Kao dirigent i skladatelj prvi put je nastupio 23. lipnja 1917. na svom diplomskom koncertu, ujedno na završnoj produkciji Konzervatorija. Tom je prigodom ravnao Učeničkim orkestrom izvedbama vlastitih djela: Uvertire u e-molu i Prve suite za orkestar u G-duru.
Skladateljski opus Žige Hirschlera, prema vlastitoj prijavi ZAMP-u (tada Udruženje jugoslavenskih muzičara) od 28. 8. 1937. broji 37 djela, od čega je 19 instrumentalnih te 18 vokalno-instrumentalnih, pretežno scenskih (VUJNOVIĆ-TONKOVIĆ 1995:5). Pintar (2005:580) navodi „44 djela koja nisu sva sačuvana“. Velik dio tih djela, posebice orkestralnih, nestao je u Holokaustu i nepovratno je izgubljen.
O djelima koja nisu sačuvana spoznaje su moguće isključivo na temelju povijesnih zapisa (Goglia i Širola) i novinskih članaka o njihovim praizvedbama i izvedbama.
O značajkama opusa Žige Hirschlera, danas se može zaključiti, između ostalog, na temelju sačuvanih partitura. Uvidom i analizom partitura, dionica i samostalnih skladbi moguće je uočiti „dva stilska smjera koja se vremenski prepleću“ (PINTAR 2005:580). Prvi obilježava utjecaj stranih uzora kasnoromantičkih i impresionističkih stilskih odrednica gdje autor ne izlazi van granica tonalitetnosti (Minijature, Tri bizareske, Erotikon, Pet capriccia, ciklusi Japansko proljeće i Petnaest japanskih pjesama), dok u drugom intenzivno traga za nacionalnim izrazom (Hrvatski plesovi I i II, Sonatina za klavir ,Vjenčić hrvatskih narodnih popjevki za ženski zbor i glasovir , Hrvatska rapsodija za veliki orkestar, Gudači kvartet ili Pet impresija za gudači kvartet i opereta Kaj nam pak moreju).
Pored tehnički zahtjevnijih komornih djela Hirschler je skladao i pedagošku literaturu, među njima Muziku za djecu  za violinu i glasovir, Hrvatske plesove I i II, zbirku Mladi umjetnik (50 obradbi narodnih napjeva) i Minijature koje su do danas sastavni dio repertoara učeničkih koncerata u hrvatskim glazbenim školama, a koje su u svoje vrijeme bile „uvedene obligatno u naučnu osnovu zagrebačke drž. muzičke akademije i osječkog konzervatorija“ . U instruktivnu literaturu mogu se svrstati i dva opusa za glasovir četveroručno: Bisernica (sadržava 10 četveroručnih obradbi narodnih napjeva) i Lotos suita .
Djela za glasovir Tri bizareske , Erotikon (L’érotique), Cinq caprices i Kobold (prema dosadašnjim spoznajama nije sačuvan) „odlikuju se vješto pisanim pijanističkim slogom, proširenim harmonijskim koloriranjem i smislom za karakterizaciju stavaka“ (PINTAR 2005:580). Širola (1922:326) spominje još sljedeća djela za glasovir u rukopisu od kojih niti jedno do danas nije sačuvano: Priče jesenjeg sutona (9 skladbi), Vita nuova (10) i Za lutkicu (10) i fuge .
Većina skladanih djela u kojima koristi elemente narodnih motiva uklapa se u ondašnje odrednice hrvatskog neonacionalnog smjera dok se u samo dva opusa naziru elementi koji ukazuju na njegovo židovsko podrijetlo. Najopsežnija zbirka solo popijevki su Židovske narodne pjesme, u kojoj je autor obradio 60 napjeva s hebrejskim i jidiš tekstovima.
Pored instrumentalnih, vokalnih, komornih i orkestralnih djela, Hirschler je glazbenoj sceni posvetio tri opere i pet opereta.
Operete su se za Hirschlerova života s uspjehom izvodile u kazalištima u Zagrebu, Ljubljani, Osijeku i Plzeňu iako tadašnja hrvatska glazbena kritika nije blagonaklono gledala na popularnost ovakve vrste „zabavne glazbe“. Popularnost opereta potvrđuju i operetni šlageri, tiskani kao reklame, separatno, uoči premijera i nakon izvedbi. Isti su se dugo održali na repertoarima i često izvodili na programima radio stanica i nakon kazališnih izvedbi, posebice Slatke zagrebačke pucice, Ljubavni valcer i Pjesma Zagrebu iz operete Kaj nam pak moreju, Želiš na Cmrok, Ljubav to je tajna, Poći na daleki, Svatko ima svoj i Nogometna koračnica iz operete Napred naši. Brojni navedeni naslovi šlagera i danas postoje u Zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao svjedoci svoga vremena.

Posebnost skladateljskog djelovanja Žige Hirschlera je u tome što „njeguje istodobno dvije grane muzičke umjetnosti: ozbiljnu i vedru “. U vrijeme dok se u kazalištu na pozornicu postavljala opereta Kaj nam pak moreju, 1935., Hirschler je napisao Sonatinu za koju je dobio nagradu zagrebačke Radio stanice ili u drugom slučaju, za vrijeme premijere operete Iz Zagreba u Zagreb, 1937., nagrađen mu je bio Gudači kvartet. Istodobno se autorovi „šlageri iz raznih opereta sviraju po kavanama i drugim javnim lokalima“ .
Periodika bilježi podatak da su 1929. Hirschlerove skladbe izvedene i na Radio Hamburgu, među kojima fragmenti operete Prestolonasljednik Ivan, scenska glazba za dječji igrokaz Kad su priče pošle u svijet na tekst Egona Hillgenberga (Als die Märchen auswanderten), kao i glazba za glasovir. Dojmljiv uspjeh Hirschlera skladatelja je izvedba njegovog glasovirskog trija Lirski intermezzi u okviru Međunarodnog glazbenog festivala u Bruxellesu 1938., na koji je to njegovo djelo, uz skladbe hrvatskih skladatelja K. Odaka, J. Gotovca i A. Dobronića, poslano s nakanom predstaviti suvremeno glazbeno stvaralaštvo tadašnje Jugoslavije.
Na Radio Zagrebu , Radio Ljubljani, Radio Beogradu izvodila su se Hirschlerova djela dok je sam autor priređivao brojne emisije o hrvatskoj i židovskoj glazbi. Katić  navodi kako je Hirschler „kao dugogodišnji suradnik Radiowelta plasirao preko 300 slika naših umjetnika, a da ni jedamput nije uvrstio svoju, prem je u ono vrijeme držao redovita predavanja u zagrebačkoj Radio stanici.“ Navod potvrđuje Hirschlerovo nesebično zalaganje u predstavljanju hrvatske glazbe i hrvatskih umjetnika u medijima i novinskim listovima. Glazbeno-publicističku i novinarsku djelatnost Žige Hirschlera dokazuje veliki broj njegovih napisa o glazbi, koncertnih prikaza i kritika u tadašnjoj dnevnoj periodici u kojima je Hirschler prikupio brojne informacije o glazbi, glazbenicima i glazbenim prilikama svoga vremena u Hrvatskoj.
Danas, o Hirschleru skladatelju svjedoče tek malobrojne sačuvane tiskane skladbe, a o Hirschleru dirigentu moguće je doznati kroz svjedočanstva njegovih suvremenika, iz novinskih napisa, ali i iz zapisanih sjećanja samih glazbenika.
U vrijeme nastanka Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine Hirschler je bio zaposlen u propagandnom odjelu Hrvatskog autorskog društva u Zagrebu. Ubrzo je izgubio namještenje. Iako mu je bilo ponuđeno da ga se skloni iz Zagreba, ostao je uz bolesnog oca u svome stanu u Boškovićevoj ulici 21 u Zagrebu. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u Jasenovac. Mnogi su istaknuti glazbenici tadašnjeg Zagreba i drugi uglednici intervenirali kako bi ga se pustilo iz logora. Napori su bili bezuspješni. Hirschler je stradao, najvjerojatnije, u studenom 1941. godine .

***

Dva ciklusa – 'Japansko proljeće', pet pjesama na tekstove iz zbirke 'Japanischer Frühling' i Petnaest pjesama za glas i glasovir na tekstove iz japanskog pjesništva – nastala su do 1920. godine, kada su i objavljena: Japansko proljeće objavila je Edicija Rirop dok je Petnaest pjesama na tekstove iz japanskog pjesništva izdala Edition Slave u Beču.  Ovo izdanje temelji se na rijetkim sačuvanim primjercima tiskanih nota oba ciklusa jer autografi do danas nisu pronađeni.
Japansko proljeće Žiga Hirschler skladao je na njemačke tekstove iz zbirke Japanischer Frühling Hansa Bethgea , koje je vjerojatno sam preveo na hrvatski jezik s obzirom da prevoditelj u izdanju Rirop nije naznačen. Ciklus obuhvaća pet po sadržaju različitih impresija: Ljubavni jad, Iščekivanje, Obmana, Čeznuće, Prijateljska ljubav. Riječ je o tekstovima impresionističkog karaktera; kratke minijature usporedive s japanskim likovnim minijaturama u tušu, koje izražavaju trenutni dojam, impresiju o ljubavi i prirodi (voda, cvijeće, mirisi, emocija). Datiraju od 9. (princ Narihira, Mitsune, Kokinshu) do 19. stoljeća (Yorikito). U cilju ostvarivanja ugođaja, Hirschler koristi impresionističko zvučno koloriranje (cjelotonska ljestvica, pentatonika, povećani akordi) kao što je to činio i u glasovirskim minijaturama Tri bizareske (1918./19.).  Kratki stihovi, izrazito refleksivnog karaktera, skladno su podržani glasovirskom dionicom koja harmonijskim slogom i melodijskom linijom pojačava misaoni dojam stiha kao i emociju koju želi izraziti. Ovaj izrazito lirski ciklus solo pjesama dočarava Žigu Hirschlera kao majstora impresionističke glazbene minijature.
Zbirka Petnaest pjesama za glas i glasovir na tekstove iz japanskog pjesništva objedinjava petnaest solo pjesama više japanskih pjesnika. Prema bilješkama navedenima u izdanju Edition Slave, dio odabranih pjesama je iz Japanische Novellen und Gedichte, Reklam Universal-Bibliothek  br. 4747, a tri su naslova iz zbirke Japanischer Frühling Hansa Bethgea (Besanica / Schlaflos, Nevolja svijeta / Das Elend der Welt i Sjeta / Trübsinn). Edition Slave ne navodi godinu izdanja, no indikativna je rukom pisana posveta Žige Hirschlera  prevoditelju teksta Stjepanu Široli  koja je datirana u svibnju 1920. godine. Stoga se pretpostavlja da je zbirka i izdana iste te godine.
Za razliku od Hirschlerovog ciklusa Japansko proljeće u kojem se impresionističkim zvukovnim koloritom oslikavaju pjesničke slike japanske poezije, skladatelj, u ovoj zbirci, uglazbljuje japansku liriku romantičkim harmonijama koja se kreće u okviru tonaliteta. Glasovirski slog, nerijetko u gornjoj dionici prati melodiju vokalne dionice. Pojedine pjesme asociraju na Hirschlerovu skladateljsku djelatnost na području zabavne glazbe (mjuzikl i šlager). Samo se u nekim pjesmama prepoznaje Hirschlerova sklonost impresionističkom izražavanju što nerijetko Hirschler kombinira sa slušno prepoznatljivim međimurskim folklorom sa sjevera Hrvatske (pentatonika).  Zbirka obiluje detaljnim uputama za interpretaciju te diferenciranim oznakama za dinamiku (od pppp do ffff) što govori o skladateljevoj brizi za nijanse zvukovnih vizija. Sve oznake iz izdanja Edition Slave zadržane su i u ovom izdanju kao vid glazbenog mišljenja samoga skladatelja.
Nit koja povezuje dva ciklusa pjesama u ovo suvremeno izdanje Hirschlerova je inspiriranost japanskim pjesništvom.  S tim u vezi treba spomenuti, da su prepjevi stare kineske, japanske i arapske poezije njemačkog pjesnika Hansa Bethgea bili vrlo popularni početkom 20. stoljeća.  Mnogi su skladatelji, pod utjecajem pomodne euforije za osobitostima istočnjačke umjetnosti na prijelomu 19. u 20. stoljeće, posezali za Bethgeovim tekstovima u kojima su nalazili svjež, ritmičan jezik i slobodan stih, kako bi ih uglazbili (Richard Strauss, Karol Szymanowski, Arnold Schönberg, Anton Webern, Hanns Eisler, Viktor Ullmann, Gottfried von Einem, Ernst Krenek, Alexander Zemlinsky i mnogi drugi). Uglazbljivanje stihova Hansa Bethgea, međutim, nije česta pojava u hrvatskoj glazbi. Činjenica da su upravo Žiga Hirschler i Rikard Schwarz  oko 1920. posegnuli za stihovima koji su bili popularni u razdoblju secesije u bečkom kulturnom krugu u prvom desetljeću 20. stoljeća (Ž. Hirschler u Zagrebu, a R. Schwarz u Beču) upućuje na zakašnjeli kulturni transfer bečke secesije na prostor sjeverne Hrvatske.
U današnje se vrijeme Žiga Hirchler možda najviše spominje kao glazbeni kritičar i svjedok svoga vremena. Udruga za proučavanje i promicanje kulturne baštine „Tamar“ želi tiskanjem različitih skladbi Hirschlerova opusa  potaknuti izvođenje njegovih djela i omogućiti ponovno poimanje Žige Hirschlera kao vrlo zanimljivog i osebujnog hrvatskog skladatelja prve polovice 20. stoljeća.
Želja izdavača je tiskanjem ovog djela ukazati na postojanje zanimljive i vrijedne literature hrvatske glazbe prve polovice 20. stoljeća te omogućiti njezinu dostupnost kako hrvatskim umjetnicima tako i umjetnicima u inozemstvu. Tiskanje i izvođenje djela hrvatske glazbene baštine kojoj i ovo djelo pripada, jedini je način da se skladatelji poput Žige Hirschlera, očuvaju od zaborava.

Tamara Jurkić Sviben
Zagreb, 2014.

 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 120,00 Kn