Danas sam veoma zadovoljna, jer sam dobila potvrdu da će se ostvariti jedan od velikih snova moga života. Ravnatelj Tonkünstler-orkestra u Beču, Oskar Nedbal, prihvatio je moju simfoniju. (…) Bit će to, dakle, 25. siječnja kada će se moje najveće djelo (do sada) svirati u Beču.

Riječi su to Dore Pejačević iz pisma slikaru Maksimilijanu Vanki (9. 11. 1917.) kojem s ponosom najavljuje (necjelovitu) izvedbu Simfonije u fis-molu, op. 41 koja se održala 1918. godine. Dvije godine kasnije, 10. veljače 1920. integralnu izvedbu upriličila je Drezdenska filharmonija pod ravnanjem Edwina Lindnera u nekadašnjoj dvorani Gewerbehaus u Dresdenu. Glazbena kritika s oduševljenjem je ispratila izvedbu Dorine Simfonije.  Tim više što je skladateljica na plakatu i programskom letku bila najavljena tek inicijalom imena i prezimenom, kako se ne bi moglo razaznati da se radi o ženi.

Veliki uspjeh otvorio je vrata sljedećoj velikoj izvedbi Simfonije koja se trebala ostvariti ovaj put u Leipzigu i to u interpretaciji vrhunskog Gewandhaus orkestra pod ravnanjem glasovitog Arthura Nikischa. No ta se izvedba, nažalost, nije ostvarila zbog iznenadne Nikischove smrti. Trebalo je punih stotinu godina (1922. – 2022.) da Gewandhaus orkestar ispuni svoj “dug” prema Dori!

Dana 3. i 4. veljače 2022. Gewandhaus orkestar iz Leipziga pod ravnanjem Andrisa Nelsonsa svira Simfoniju Dore Pejačević… Zainteresirani slušatelji mogu pratiti izravni prijenos izvedbe Srednjonjemačkog radija (Der Mitteldeutsche Rundfunk) u petak, 4. veljače u 20 sati.

Ne treba zaboraviti napomenuti da Gewandhaus orkestar svira iz notnog materijala koji je izradio Muzički informativni centar. (MIC)