Životopis

Josip Štolcer Slavenski rodio se 11. svibnja 1896. u Čakovcu kao najstarije dijete u obitelji Josipa Štolcera, rođenog u Zlataru, kamo se njegov pradjed doselio iz Frakfurta na Majni te od majke Julije rođene Novak. Od oca, seoskog citraša i „ishitrioca“ naslijedio je izraziti glazbenički dar, a od majke „živog muzikalnog arhiva“ kako piše Janko Barlé, duboku vezu s međimurskim i hrvatskim pučkim melosom. Građansku školu i ispit za pekarskog kalfu završio je u rodnom gradu, a prvi glazbeni nauk stječe 1912./13. u Varaždinu kod Antuna Stöhra i Dragutina Simona. Nakon neuspjela pokušaja upisa u Muzičku školu Hrvatskoga glazbenog zavoda odlazi na daljnje školovanje u Budimpeštu (1913. – 16.). Tamo mu je uz Viktora Herzfelda nastavnik i Zoltan Kodály, koji upravo u to vrijeme zajedno s Bélom Bartókom započinje intenzivna istraživanja glazbenog folklora, što (dakako posredno) ostavlja trag i u načinu kojim mladi skladatelj počinje umjetnički oblikovati svoju iskonsku vezanost uz nacionalni glazbeni idiom. Nakon dvogodišnjeg vojevanja na rumunjskim i mađarskim frontama (1916. – 18.), te nakon prvih skladateljskih uspjeha (praizvedba Nocturna za orkestar 10. 5. 1920. u Zagrebu) Štolcer Slavenski se 16. studenog iste godine upisuje na Konzervatorij u Pragu, gdje nakon tri godine stječe diplomu iz kompozicije kao učenik Vítězslava Nováka i Josefa Suka. Prvo značajno međunarodno priznanje postiže Prvim gudačkim kvartetom na izvedbama u Pragu 1923., a osobito sljedeće godine na Danima suvremene komorne muzike u Donaueschingenu. U školskoj godini 1923./24. predaje na Srednjoj školi Kraljevske muzičke akademije u Zagrebu, a od 10. 9. 1924. djeluje kao nastavnik na Muzičkoj školi u Beogradu (današnja škola „Mokranjac“). Od jeseni 1925. do proljeća iduće godine nalazi se na studijskom boravku u Parizu i potpisuje ugovor s izdavačkom kućom „B. Schott’s Söhne“ u Mainzu, koja od 1926. do 1932. tiska njegovih 12 instrumentalnih opusa i 21 zborsku skladbu. Po povratku u Beograd preuzima uz dotadašnju još i službu učitelja vještina na Drugoj muškoj gimnaziji. Godine 1930. ozakonjuje prezime „Slavenski“, koje već od vremena studija u Pragu sve češće nalazimo kao dio skladateljeva potpisa. U novom boravištu šire se i rasponi njegove vezanosti uz nacionalni glazbeni idiom, a glazba što tako nastaje iznenađuje i domovinu i svijet (Balkanofonija, Beograd 1928., Berlin 1929.; Drugi gudački kvartet, Frankfurt 1929.; Religiofonija, Beograd 1934.; Muzika 36, Baden-Baden 1936.; Muzika 38, Venecija 1938.; itd.). Od osnutka Muzičke akademije u Beogradu 1937. Slavenski djeluje prvo kao nastavnik na njezinoj Srednjoj školi (današnja škola „Josip Slavenski“), potom od 1935. kao izvanredni, a četiri godine kasnije kao redovni profesor kompozicije).

Umro je 30. studenog 1955. u Beogradu.