Korisnički račun
Muzički informativni centar Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga s ponosom predstavlja nova notna izdanja umjetnički iznimno vrijednih, ali nepravedno zaboravljenih i kulturnoj javnosti gotovo nepoznatih djela hrvatskih skladatelja. Izdanja ostvarena u suradnji s vrhunskim stručnjacima na polju notnog izdavaštva, najširem krugu ljubitelja glazbene umjetnosti otvaraju bogate i uzbudljive zvučne svjetove još donedavno prekrivene arhivskom prašinom. Ova izdanja ne samo da bitno obogaćuju repertoar hrvatske glazbe, već i pružaju priliku novim naraštajima glazbenika da otkriju i ponovno ožive vrijedne i intrigantne skladbe domaće glazbene baštine.
Papandopulo, Pejačević, Mandić, Tkalčić, Lhotka Kalinski…
Otkrivajući tajne dragocjenih rukopisa sa starih tavana, podruma i prašnjavih arhivskih polica, urednici Muzičkog informativnog centra (Jelena Vuković, Davor Merkaš i Ana Unkić) u suvremeno notno ruho zaodjenuli su devetnaest novih naslova s područja operne, simfonijske, komorne i solističke glazbe.
Vjeran ideji izdavanja velikih opernih partitura, što je svojevrsna „kraljevska disciplina“ glazbenog izdavaštva koja namiruje nasušnu potrebu hrvatske kulture za ovim tipom izdanja, Muzički informativni centar predstavlja partituru i glasovirski izvadak komične opere neuobičajenog životnog puta: Amfitrion, Borisa Papandopula. Nakon velikoga uspjeha na praizvedbi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 17. veljače 1940. i još nekoliko izvedbi koje su uslijedile, autograf partiture netragom je nestao! Nakon dugotrajne potrage, hrvatskom „muzikološkom Indiani Jonesu“, Davoru Merkašu uspjelo je pronaći zagubljenu operu, a Muzički informativni centar ju je, u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu, priredio za izvedbu. Papandopulov glazbeni opus u nakladničkom katalogu Muzičkog informativnog centra bogatiji je za još jedno njegovo izdanje, a to je reizdanje Sonate za violinu i glasovir, posvećene pijanistici Idi Gamulin i violinistu Goranu Končaru.
Važan doprinos izdanjima komornih skladbi hrvatskih autora svakako je i Canzonetta u D-duru, op. 8 Dore Pejačević, izvorno pisana za violinu i glasovir, koju je skladateljica kasnije obradila za flautu i gudački orkestar, gudački orkestar i simfonijski orkestar.
Od orkestralnih partitura objavljene su duhovite Varijacije na Mozartovu temu za veliki orkestar Josipa Mandića. Djelo je to koje je Češka filharmonija trebala izvesti 1956., u Mozartovoj godini, no iz nepoznatih razloga do izvedbe djela nikad nije došlo. Osim Varijacija, pažnju privlači i izdanje Mandićeve monumentalne i dramatične Treće simfonije čiji će suvremeni notni zapis po prvi put ugledati svjetlo dana sedam desetljeća od nastanka!
Osim Mandićevih, važan prilog izdanjima orkestralnih skladbi hrvatskih autora svakako je Komendrijaši, suita za mali orkestar s recitatorom, Ive Lhotke-Kalinskog nadahnuta Baladama Petrice Kerempuha, jednoga od najvećih hrvatskih književnika, Miroslava Krleže.
Još jedan nepravedno zaboravljen skladatelj koji je u međunarodnim glazbenim krugovima bio na glasu kao izniman virtuoz na violončelu, a čijem opusu hrvatska muzikologija još ni dan danas nije pridala pozornost koju neprijeporno zaslužuje, je Juro Tkalčić. Od Tkalčićevih djela Muzički informativni centar izdao je Popijevke za glas i glasovir te partituru i glasovirski izvadak Koncerta za violončelo i orkestar u a-molu, op. 10, „kapitalno Tkalčićevo djelo“ i „prvi hrvatski koncert za violončelo i orkestar“ (Milan Nagy).
…Cecchini, Lhotka, Gotovac i Livadić…. Brkanović, Pejačević i Vancaš
Zasluženi revival dobila je i hrvatska sakralna glazba izdanjima veličanstvenih zbirki pod nazivom Il terzo libro delle messe ariose…a tre, quattro, cinque e otto voci te Missae tribus quatuor, quinque, et octo vocibus in organo concinendae, op. 22 ranobaroknog talijanskog skladatelja s „hrvatskom adresom“, Tomasa Cecchinija. Izdanja su objavljena u sklopu nakladničkog niza Opera omnia (kao svesci 7 i 8), što ga ostvaruje Muzički informativni centar u suradnji s uglednim muzikolozima specijaliziranima za razdoblje glazbene renesanse i baroka i stručnjacima za glazbenu paleografiju iz Hrvatske, Francuske, Italije i Slovenije.
Kao važan prilog izdanjima skladbi za gudački kvartet hrvatskih autora svakako se mogu apostrofirati Koncert za gudački kvartet Frana Lhotke, za kojeg je ugledni hrvatski muzikolog Krešimir Kovačević ustvrdio da je riječ o „djelu punom svježine i živosti“ te Poziv, pjesma i igra za gudački kvartet, op. 16 Jakova Gotovca, svojevrstan „glazbeni kolaž“ fragmenata narodnih napjeva i plesova.
Gitaristički repertoar obogaćen je izdanjima dviju Pjesmarica, za tri i za četiri gitare Željka Brkanovića.
Djela za glasovir zastupljena su impozantnom zbirkom Sabrana djela za glasovir, hrvatskog preporoditelja Ferde Wiesnera Livadića te skladbom zanimljive sudbine: Vertige, Boston-valcer Dore Pejačević. Skladbu je profesor Darko Vađić našao pukim slučajem u jednom od zagrebačkih antikvarijata i kupio „za nekoliko kovanih novčića“!
Još jedno od djela za glasovir koje se može izvesti na glasoviru dvoručno, četveroručno ili u orkestralnom ruhu, su Četiri slavenska plesa nastala prema istoimenim glasovitim plesovima Antonína Dvořáka, a iz pera izuzetno nadarenog hrvatskog skladatelja tragične sudbine, Antuna Vancaša.
Zahvala
Muzički informativni centar Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog zahvaljuje svim suradnicima koji su dali dragocjeni doprinos ovim za hrvatsku kulturu vrijednim nakladničkim projektima, a to su: Vincent Besson, Darko Domitrović, Ida Gamulin, Veljko Glodić, Daniel Ille, Sara Jakopović, Goran Končar, Ante Knešaurek, Domagoj Kresnik, Graham McMaster, Maja Oršić Magdić, Felix Spiller, Darko Petrinjak, Dario Poljak, Branimir Pustički, Borivoj Radaković, Ennio Stipčević, Lovro Stipčević, Rosanda Tometić, Pavle Zajcev, te tiskara Intergrafika.
Financijsku potporu dali su Ministarstvo kulture i medija, Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zagrebačka županija te Grad Kastav.
Anamaria Ledinek / Davor Merkaš / Jelena Vuković
