Korisnički račun
Povijest MIC-a
1969.
Prva inicijativa Tribine muzičkog stvaralaštva Jugoslavije da se osnuje Muzički informativni centar.
Iz ovog poslovnog karaktera Tribine proizašla je 1969. godine inicijativa da se osnuje i njen Muzički informativni centar (MIC), prvi te vrste u Jugoslaviji, koji se 1971. godine osamostalio i sada uspješno djeluje u okviru Koncertne direkcije Zagreb, surađujući i dalje s Tribinom. Ova publikacija je, također, rezultat te suradnje
Vuljević, Ivo: Predgovor. U: Krpan, Erika, ur.
20 Tribina muzičkog stvaralaštva Jugoslavije. 1963 – 1983.
Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb
– Tribina muzičkog stvaralaštva Jugoslavije, 1983., str. 6.
1971.
Posebno vrijedi zabilježiti da je [1971.] osnovan Muzički informativni centar (MIC), koji će u svom razvoju doseći neprocjenjive zasluge za razvoj hrvatske glazbene kulture. Temeljna je zadaća MIC-a promicanje djela hrvatskih skladatelja. Utemeljitelj i prvi direktor bio je Branimir Sakač.
Kovačević, Krešimir: Društvo skladatelja Hrvatske, 1945 – 1985.
Zagreb: Društvo skladatelja Hrvatske, 1985., str. 20
MIC je još 1971. g. pokrenuo pitanje naknade za upotrebu orkestralnih i drugih izvedbenih materijala. Ova djelatnost koja spada u domenu autorskih prava obavljana je zajednički sa ZAMP-om Zagreb. Ovu djelatnost trebalo bi i u buduće obavljati na jednaki način, to jest u zajednici sa ZAMP-om Zagreb. Da bi zaštitili svoja prava na izvedbenim materijalima, autor, izdavač i vlasnik materijala potpisuju s MIC-om i ZAMP-om zajednički ugovor. Praksa je pokazala da dosadašnjim klauzulama treba dodati, reaktivno (sic!) i u budućim ugovorima, klauzulu o mogućnosti autora da svoje djelo povjeri nekoj drugoj izdavačkoj kući po uzancama te izdavačke kuće. Možda je dovoljno samo proširiti točku 2 ugovora. Popis zaštićenih djela po MIC-u/ZAMP-u može se vidjeti u MIC-u, a dosadašnje obračune po naplati izvedbenih materijala u ZAMP-u.
Sakač, Branimir: Dopis upućen Koncertnoj direkciji Zagreb u prosincu 1972.,
ususret integraciji MIC-a Koncertnoj direkciji Zagreb (rkp.)
1972.
Društvo hrvatskih skladatelja 11. siječnja 1972. donosi ODLUKU o osnivanju ustanove Muzički informativni centar Zagreb kao samostalne i samoupravne radne organizacije.
Privremeni direktor Muzičkog informativnog centra dana piše zamolbu da se u Registar Okružnog privrednog suda izvrši upis Odluke o osnivanju ustanove Muzičkog informativnog centra Zagreb (13. siječnja 1972.) sa sljedećim podatcima:
-
- Ime ustanove je: MUZIČKI INFORMATIVNI CENTAR Zagreb.
- Sjedište ustanove je u Zagrebu, Trnjanska cesta b.b.
- Osnovna djelatnost ustanove je:
– radi i djeluje na afirmaciji i propagandi hrvatskog muzičkog stvaralaštva kao i muzičkog stvaralaštva drugih naroda i narodnosti SFRJ u našoj zemlji i u inozemstvu
– izdaje u tu svrhu stručne publikacije, ploče i drugi dokumentacijski materijal
– organizira ili vrši pojedine usluge u realizaciji trajnih ili povremenih muzičkih manifestacija kao što su festivali i slično, u kojima istaknuto mjesto zauzima domaće muzičko stvaralaštvo, te da angažira domaće i strane umjetnike i umjetničke sastave za ove manifestacije i međufestivalske djelatnosti
– u zajednici sa ZAMP-om Zagreb organizira i vodi brigu oko prava muzičkih stvaralaca kao nosilaca autorskih prava na izvedbenim muzičkim materijalima koji se koriste u svrhu izvođenja njihovih djela – radi i sve druge poslove koji su u vezi s ostvarenjem zadataka osnovne djelatnosti Muzičkog informativnog centra Zagreb. - Privremeni direktor je Branimir Sakač.
- Osnivač ustanove je Društvo hrvatskih skladatelja.
RJEŠENJE OKRUŽNOG PRIVREDNOG SUDA u ZAGREBU
Dopis Branimira Sakača Gradskom fondu za unapređivanje kulturnih djelatnosti Zagreb od 18. siječnja 1972. U prilogu Dopisa pojašnjava djelovanje Muzičkog informativnog centra. Među ostalim ističe i uspostavu korisnih veza
s mnogim sličnim muzičkim informativnim centrima, izdavačkim kućama, umjetničkim izvođačkim ustanovama u svijetu. U toku prošle godine obavljena je opsežna konzultacija sa André Jurresom, predsjednikom međunarodnog udruženja muzičkih informativnih centara u svijetu, a na prošlogodišnjoj Jugoslavenskoj muzičkoj tribini kojoj je on prisustvovao na poziv Muzičkog informativnog centra, dogovoreni su modaliteti daljnje suradnje MIC-a i Međunarodnog udruženja s ostalim muzičkim informativnim centrima u svijetu.
Time je započela dugogodišnja međunarodna suradnja i članstvo u udruzi koja danas nosi ime IAMIC – International Association of Music Information Centres.
Narodne novine objavljuju da je u registar ustanova upisano osnivanje ustanove Muzičkog informativnog centra, 13. ožujka 1972. (Narodne novine br. 10, str. XXV.).
Na temelju člana 92. ustava SFRJ, člana 117. Ustava SR Hrvatske, člana 40. Osnovnog zakona o ustanova / Službeni list SFRJ br. 5/65, 50/68 i 55/69/, člana 14. Zakona o kazalištima i ostalim scensko-umjetničkim ustanovama / Narodne novine broj 31/65, Radna zajednica Muzičkog informativnog centra u Zagrebu, na sjednici od 20. III 1972. godine donosi STATUT Muzičkog informativnog centra Zagreb.
Radna zajednica Muzičkog informativnog centra Zagreb u sastavu Merkez Marija-Željka, predsjednik, Nenad Turkalj, suradnik i Branimir Sakač, privremeni direktor na sastanku održanom 15. rujna 1972., razmatrala je pitanje daljnjih perspektiva rada i razvoja MIC-a i zaključila
da bi se rad MIC-a u financijskom i tehničkom pogledu mnogo bolje odvijao kada bi se MIC Zagreb integrirao s jednom postojećom sličnom većom radnom organizacijom kao što su na pr. Koncertna direkcija Zagreb, Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“ ili s jednim umjetničkim udruženjem tj. s Društvom hrvatskih skladatelja. U ovom času Radna zajednica nalazi da je najpodesnija integracija s Koncertnom direkcijom Zagreb koja zastupa slične interese reproduktivnih muzičkih umjetnika kao što Muzički informativni centar Zagreb zastupa interese muzičkih stvaralaca. (…) Zaključak: Radnoj organizaciji Koncertne direkcije Zagreb predložit će se integracija između Koncertne direkcije Zagreb i Muzičkog informativnog centra Zagreb, a od Društva hrvatskih skladatelja kao osnivača Muzičkog informativnog centra Zagreb zatražit će se suglasnost za navedenu integraciju.
Dopis Branimira Sakača radnoj organizaciji Koncertne direkcije Zagreb od 27. listopada u kojem moli razmatranje ideje integracije MIC-a i ističe potrebu
da u okviru provedene integracije MIC zadrži svoju punu djelatnost na ostvarivanju svojih ciljeva, određenih dosadašnjim statutom MIC-a te da zadrži svoj naziv, memorandum i tome sl. U financijskom pogledu MIC-a djelatnost, materijalni i lični rashodi pokrivat će se dotacijama Gradskog i Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti, Društva hrvatskih skladatelja, dohotkom na osnovu obavljenih poslova i iz drugih izvora.
(MIC, arhivska dokumentacija, 27. listopada 1972.)
Upravni odbor KDZ-a, 7. 12. 1972., donosi zaključak o raspisivanju Referenduma o pripajanju radne organizacije Muzičkog informativnog centra Zagreb radnoj organizaciji Koncertna direkcija Zagreb. Referendum se održao 12. 12. 1972. Komisija za provedbu referenduma imenovana je u sastavu Slavko Kranjčec, Maja Burić i Vladimir Šavorić.
Dana 3. studenoga 1972. Upravni odbor KDZ-a na svojoj sjednici održanoj 25. 10. razmotrio je dopis od 18. 9. i slaže se s predloženim pripajanjem Muzičkog informativnog centra Koncertnoj direkciji Zagreb.
Dopis Branimira Sakača, privremenog direktora MIC-a (ur. br. KDZ 8703/28. 12. 1972.) Koncertnoj direkciji Zagreb u povodu predstojećeg pripajanja Muzičkog informativnog centra s informacijama o dosadašnjem radu i planiranim poslovima MIC-a u 1972. i 1973. godini.
1973.
Do novih ideja i potreba da se one realiziraju dolazili smo u hodu, pa smo tako počeli razvijati i druge producentske funkcije u području glazbe. Od skladatelja Branka Sakača, koji je osnovao Muzički informativni centar ali mu nije osigurao materijalne pretpostavke za rad, preuzeli smo ga u trenutku kada je bio na izdisaju. Što danas MIC predstavlja u našoj glazbenoj kulturi reći će netko drugi. Ja ću samo podsjetiti da je već prve godine MIC u sastavu KDZ izdao prve u povijesti, dije serije LP hrvatskih skladatelja i hrvatskih reproduktivnigh umjetnika. Nikad prežaljeni glazbeno-informativni mjesečnik OD-DO također je naših ruku djelo.
Poljanec, Miroslav: Sjećanja.
U: Koncertna direkcija Zagreb. 50 godina,
ur. Jagoda Martinčević, Zagreb 2002., str. 33.
Od 1. 1. 1973. zbog ekonomičnosti i uspješnosti poslovanja Muzički informativni centar djeluje kao samostalni sektor pri KDZ.
Počinje bogata diskografska aktivnost i dugogodišnja suradnja s diskografskom kućom Jugotonom.
1974.
Za voditelja Muzičkog informativnog centra imenovan je Marko Ruždjak, skladatelj, dotadašnji urednik izdanja Koncertne direkcije Zagreb (1969. – 1973.). Na tom mjestu ostaje do 1976. godine.
Posebno težiše rada MIC-a je na ispitivanju mogućnosti plasmana djela domaćih autora u zemlji i izvan nje, prikupljanju informacija o djelima i autorima, partiturama i izvedbenim materijalima, adresama i uvjetima iznajmljivanja, mogućim izvođačima, postojećim magnetofonskim snimkama i slično. MIC osim što prikuplja svu potrebnu dokumentaciju, vodi stručnu evidenciju i kartoteku. Zajedno sa Zavodom za zaštitu autorskih muzičkih prava (ZAMP) u Zagrebu, MIC organizira posebnu službu iznajmljivanja glazbenih partitura i izvedbenog notnog materijala za djela domaćih autora te intenzivno radi na ispitivanju tržišta u drugim zamljama i pronalaženju poslovnih partnera u tim zemljama koji kao podizdavači (Subverlag) mogu zastupati interese pojedinih djela skladatelja s kojima MIC ima sklopljene ugovore (prema arhivskoj dokumentaciji MIC-a, bez datacije, vjerojatno 1973./74., dokument u kojem se pojašnjava rad MIC-a i daje Informaciju o zaštiti izvedbenih materijala muzičkih djela u Muzičkom informativnom centru).
1975.
Početak suradnje s Jugotonom na objavi prve serije LP-ploča pod nazivom „Suvremeni hrvatski skladatelj“, ali i drugih tematskih diskografskih izdanja.
1976.
Nagrada Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja Muzičkom informativnom centru za neprekidni rad na promicanju hrvatske glazbe.
Voditeljica MIC-a postaje Erika Krpan i na tom mjestu ostaje do imenovanja ravnateljicom Koncertne direkcije Zagreb, 1994. godine. MIC stavlja snažan naglasak na promidžbu hrvatske glazbe kroz nakladničku djelatnost (diskografija i knjižna izdanja o hrvatskoj glazbi i glazbenicima na hrvatskom, ali i drugim jezicima: hrvatski/engleski, hrvatski/njemački). U tom razdoblju intenzivira se i izložbena djelatnost MIC-a u domovini i inozemstvu koju prate prigodne publikacije i katalozi. MIC postaje čvrsta karika u ostvarenju manifestacija Društva skladatelja Hrvatske, napose Muzičkog biennala Zagreb. Koncertna direkcija Zagreb, prvo kao Koncertna poslovnica Hrvatske, a kasnije pod nazivom Koncertna direkcija Zagreb, potpisuje organizaciju Festivala (od 1961. do 1991.), dok je voditeljica MIC-a Erika Krpan i direktorica programa MBZ-a za festivalske godine 1975. i 1977.
1978.
MIC intenzivira djelatnost izdavanja knjiga s osnovnim ciljem promicanja hrvatske glazbe u Hrvatskoj i u svijetu. Objavljen je niz naslova o hrvatskoj glazbi kojima su autori (i urednici) brojni istakni hrvatski muzikolozi i skladatelji.
1979.
U sklopu Muzičkog biennala Zagreb u Centru za kulturu i informacije u Zagrebu MIC priređuje izložbu Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije.
10 godina Dana hrvatske glazbe naziv je izložbe koju je MIC priredio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
U Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu izložbu Život i djelo Josipa Hatzea postavio je Vladimir Straža.
1980.
Izložba Život i djelo Josipa Hatzea prikazana u Muzeju arheoloških spomenika u Splitu. Slijedi niz postava izložbe Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije u Kölnu, Stuttgartu, Beogradu, Opatiji, Prištini i Sarajevu.
Moram odati priznanje Muzičkom informativnom centru, Jugotonu i svima koji u zadnje vrijeme masovno snimaju ploče, i umjetnika izvođača i skladatelja. U današnje vrijeme isključivo štampana propaganda ne znači gotovo ništa. Držim da su za te ploče ipak najzasluženiji (!) ljudi koji to vode. Jer činjenica je da u drugim jugoslavenskim sredinama nema te količine ni te sistematičnosti u proizvodnji takvih ploča.
Gračan, Giga i Jurica Muraj: Više sustavnosti i dogovora,
Od-do, (3) 1980, str. 5.
Što radimo i zašto? Već je godinama krizno mjesto naše glazbene kulture obrada i promicanje, te zaštita notnoga materijala. Ako je to ishodište iz kojega može glazbeno djelo krenuti u svijet, onda iza njega slijede tisak te iste partiture, snimka, ploča, knjiga. Sve ove krupne izdavačke akcije osmišljuju se nizom različitih oblika propagandnih materijala, od pojedinačne informacije do periodike, od kontinuiranog rada na obradi podataka za redovne glazbene sezone do pomoći festivalima, a sve to za razdoblje od prvih početaka glazbenih zapisa u nas do darovitih suvremenih skladatelja. Na tome ogromnom prostoru u kojemu je najveći trud potrebno uložiti u temeljnu sistematizaciju građe, na toj ‘neuzoranoj ledini’ pomalo se stvaraju kriteriji i tzv. standardi onih oblika informacija što su primjereni potrebama naše glazbene kulture.
(ek) Osobna karta: Muzički informativni centar,
Od-do, (10) 1980, str. 7
1981.
Izložbena djelatnost i dalje je dinamična. MIC izlaže u Cannesu gdje predstavlja Hrvatsko glazbeno stvaralaštvo na pločama, dok je Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije tema izložbi u Berlinu, Strugi i Skopju.
1982.
Postavljene dvije izložbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog: Dora Pejačević – život i djelo te Ivan Zajc – život i djelo. Obje izložbe prate i informativni katalozi o skladateljima.
U Beogradu MIC predstavlja Hrvatsku glazbu u tiskanim izdanjima.
1983.
Festivalska aktivnost Muzičkog informativnog centra izražava se na više načina: osim što pomažu u ostvarenju propagandnih materijala festivala i manifestacija u organizaciji Koncernte direkcije Zagreb, u cijelosti tehnički ostvaruje 12. Muzički biennale Zagreb, 1983. godine. Nakon toga na rasporedu bio je i Festival zabavne glazbe Zagreb ’83.
Prateći naš glazbeni život i čitajući OD-DO vjerojatno ste uočili da je Muzički informativni centar KDZ, među ostalim i realizator propagandnih materijala za nekoliko naših festivala koji su i u realizaciji programa više ili manje vezani uz našu kuću. No, sigurno ne znate da festivali postaju djelatnost MIC-a na novi način. Prva procjena njegovih mogućnosti da obavi tehničku realizaciju festivala u cjelini bio je 12. Muzički biennale Zagreb. Slijedi novi zadatak: Festival zabavne glazbe ‘Zagreb ’83.’
Od-do, (6) 1983, str. 7
1984.
U Bukureštu izložba Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije, a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Franjo Ksaver Kuhač – život i djelo u povodu 150. obljetnice rođenja.
1985.
Izložba Ivo Malec – kompozitor u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
1988.
Krsto Odak / 1888. – 1865. – u povodu 100. godišnjice rođenja naziv je izložbe priređene u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
1990.
Počinje intenzivnije bavljenje notnim izdavaštvom djela hrvatskih autora. Velika pozornost posvećena je djelima Dore Pejačević, ali i drugih hrvatskih povijesnih i suvremenih skladatelja.
1992.
MIC priređuje dvije izložbe:
u Muzejsko-galerijskom centru Klovićevi dvori izložbu pod naslovom Hrvatska glazba od početka do sredine 20. stoljeća, a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Jakov Gotovac – u povodu 10. obljetnice smrti.
1994.
Voditeljica MIC-a postaje Jagoda Martinčević gdje ostaje do odlaska na mjesto savjetnice ministra kulture Republike Hrvatske, 1996. godine.
1996.
Voditelj MIC-a postaje Ivan Živanović i na tom mjestu ostaje do 2004. Pod njegovim vodstvom započinje snažan razvoj MIC-a i realizacija više projekata na polju informatizacije, afirmacije hrvatskih skladatelja i nakladništva, među njima:
– izrada Središnjeg informacijskog sustava hrvatskog glazbenog života Quercus
– objava prve internetske stranice posvećene hrvatskoj glazbi i glazbenicima www.mic.hr
– MICnet – usluga glazbenog izvješćivanja (prikupljanje obavijesti i njihova distribucija elektroničkim putem zainteresiranim korisnicima)
– Međunarodni projekt Dora Pejačević u suradnji s Hochschule für Musik und darstellende Kunst iz Beča
– notna serija Répertoire
– glazbena distribucija.
Pokrenuta je i Hereditas musicae, serija reprint-izdanja vrhunskih djela hrvatske glazbene baštine čiji je cilj pretisak prvotnog izdanja određene skladbe za potrebe povijesno obaviještene izvedbe rane glazbe. Ideja je rezultirala izdanjem zbirke Sacrae cantiones singulis, binis, ternis, quaternis, quinisque vocibus concinendae Ivana Lukačića 1996. godine.
1997.
Počinje ostvarenje projekta izrade baze podataka koja dobiva naziv: Quercus, središnji informacijski sustav hrvatskog glazbenog života. On je plod višegodišnjih napora da se svi za hrvatski glazbeni život relevantni podaci pohrane na jednom mjestu. Podaci su stavljeni u odnose koji vjerno prikazuju događanja u stvarnom glazbenom životu. Autori su mu Ivan Živanović (idejni začetnik), Jelena Vuković (voditeljica projekta, izrada cjelokupne strukture) i Maja Šokat-Bikić, projektant programer.
1999.
Priređena izložba u Klovićevim dvorima pod nazivom Glazbeni pabirci zbirke Hruškovec.
Počinje ostvarenje međunarodnog projekta Dora Pejačević u suradnji Hochschule für Musik u darstellende Kunst iz Beča i Muzičkog informativnog centra.
Cilj projekta vrlo je jasan, postići međunarodnu afirmaciju djela Dore Pejačević. To želimo postići ponajprije izdavanjem i distribuiranjem njezinih izabranih djela na nosačima zvuka i u notnim izdanjima, a uz to dolaze glazbene priredbe i slični programi.
Komanov, Dodi: Vječna Dora.
Razgovor: Ivan Živanović, muzikolog,
Vijenac 159, 6. travnja 2000.
Zaživjela internetska stranica www.mic.hr, prva hrvatska stranica s ciljem promicanja hrvatske glazbe. Sadržavala je IMENIK (popis institucija, događanja i glazbenika), KATALOG (hrvatskih glazbenih izdanja), KALENDAR (pregled događanja u Hrvatskoj), GLAZBENA BURZA (glazbala, note knjige, časopisi), NOVOSTI iz hrvatskog glazbenog života, MIC KLUB (prijatelji & linkovi). Cijeli sadržaj bio je dvojezičan.
2000.
Nagrada Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja Muzičkom informativnom centru za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu.
2001.
Obilježena je 50. obljetnica Koncertne direkcije Zagreb i 30. obljetnica Muzičkog informativnog centra. Priređena je svečana sjednica u predvorju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, svečani koncert kao i prigodna izložba koju je ostvario Muzički informativni centar.
Objavljen Katalog hrvatskih glazbenih izdanja s podatcima o izdanjima hrvatske glazbe objavljenima u posljednjih pedeset godina generiran iz Središnjeg informacijskog sustava Quercus.
Svrha je ovoga, kao i budućih izdanja kataloga, učiniti hrvatska glazbena izdanja dostupnima svima kojima su potrebna. S druge strane, svrha je omogućiti svim našim glazbenicima da budu ravnopravnije uključeni u organizam koji nazivamo hrvatskim glazbenim životom te stvoriti još bolju klimu za učenje, izvođenje i stvaranje glazbe.
Živanović, Ivan: Uvodna riječ,
Katalog hrvatskih glazbenih izdanja,
Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 2001.
Na godišnjoj skupštini IAMIC-a, međunarodne udruge muzičkih informativnih centara, održanoj od 13. do 18. rujna u Norveškoj, Jelena Vuković, urednica u MIC-u, izabrana za koordinatoricu projekta IAMIC – Annual List of Works. Projekt s ciljem promidžbe glazbe zemalja članica i međusobnog povezivanja rezultirao je objavom tri godišnja kataloga s po jednim djelom za određeni sastav nastalim u desetogodišnjem razdoblju. Projekt je vodila do 2005.
2002.
U okviru 24. Dana hrvatske glazbe Hrvatskog društva skladatelja, čiji je umjetnički voditelj bio Ivan Živanović, Muzički informativni centar, u suradnji sa Studentskim centrom organizira Prvi hrvatski glazbeni sajam (15. 5. – 18. 5. 2002.). Tehničku realizaciju vodila je Jelena Vuković, urednica u MIC-u. U predvorju kina Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu izlagalo je 26 izlagača iz Hrvatske (glazbene organizacije, udruge, graditelji instrumenata, glazbene škole, festivali, agencije, diskografi, izdavači, trgovci muzikalijama, radio postaje), a u tijeku sajma održano je i niz popratnih priredbi i predstavljanja.
Pokrenuta Serija Répertoire. Zamišljena je kao niz opsegom malih notnih izdanja s uspješnim skladbama hrvatskih autora, vizualno privlačnih naslovnica i s velikom nakladom sa svrhom distribuiranja diljem svijeta. U toj seriji izdano je deset notnih izdanja među kojima je Ples za violinu Miroslava Miletića koji je ugledni srpsko-francuski violinist Nemanja Radulović uvrstio na svoj solistički kompaktni disk Bach-Miletić-Paganini-Ysaÿe u izdanju diskografske kuće Transart Live 2006. godine. Također, zahvaljujući ovoj seriji Paraćev Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i glasovir izvodio se u SAD-u, dok je zbirka Forse vien fuor l’Aurora Franscesca Sponge Uspera zaživjela na koncertnom podiju u Hrvatskoj, a polako se probijala i na europsko tržište.
2003.
Internetska stranica www.mic.hr na “najznačajnijem hrvatskom Internet natječaju VIDI WEB TOP 100” uvrštena u popis stotinu najboljih hrvatskih web stranica za godinu 2003., te u listu deset najboljih hrvatskih web stranica u kategoriji Državne organizacije.
2005.
Voditelj MIC-a postaje Davor Merkaš i na toj dužnosti ostaje do 2017. U tom razdoblju kao voditelj uz postojeće nakladničke aktivnosti (nosači zvuka, knjige i note) pozornost snažno usmjerava na:
– očuvanje hrvatske glazbene baštine kroz projekte:
Noina arka – potraga, zaštita i pravovaljano pohranjivanje autografa hrvatskih skladatelja koji su nulta kategorija hrvatske glazbene i kulturne baštine,
Hrčak – lociranje rukopisa i autografa partitura skladbi hrvatskih skladatelja koji se nalaze po privatnim ostavštinama, u posjedu privatnih osoba i njihov prijenos i pohrana u glazbene knjižnice koje imaju optimalne uvijete za njihovo čuvanje,
Živi skladatelj – skrb za opuse živih skladatelja i njihove ostavštine tako da se pohranjuju na najbolja mjesta za njihovo očuvanje (glazbene knjižnice, arhivi i sl.)
– digitalizaciju glazbene građe;
– promociju hrvatske glazbe u inozemstvu, napose kroz organizaciju Festivala hrvatske glazbe u Beču (2005. – 2018.) i Berlinu (2008.) u suradnji s Društvom za promicanje hrvatske glazbe (Verein zur Förderung der kroatischen Musik). Umjetnički ravnatelj Festivala, ujedno i njegov utemeljitelj je Davor Merkaš;
– ostvarenje međunarodne suradnje s njemačkom nakladničkom kućom cpo sa svrhom izdavanja nosača zvuka s djelima hrvatskih skladatelja Dore Pejačević, Borisa Papandopula i dr.
2008.
Muzički informativni centar uz Festival hrvatske glazbe u Beču organizira i Festival hrvatske glazbe u Berlinu.
2012.
Početak sustavnog prikupljanja građe i njezine digitalizacije: rukopisa hrvatskih skladatelja, s vremenom i programskih knjižica i kataloga vodećih koncertnih organizatora
Hrvatski MIC od 2012. do 2015. sudjelovao je u ostvarenju The Minstrel Project (MusIc Network Supporting Transnational exchange and dissemination of music Resources at European Level) koji je financirala Europska Unija (program Europske komisije za kulturu i obrazovanje Culture 2007 – 2013). U projekt bilo uključeno jedanaest zemalja članica (Grčka, Slovačka, Poljska, Austrija, Cipar, Belgija, Slovenija, Češka, Portugal, Hrvatska i Latvija).
2015.
Višegodišnji međunarodni projekt Minstrel uspješno je zaključen. Jedan od rezultata projekta je i digitalno izdanje Brochure on Croatian Music.
2017.
Odlukom Gradske skupštine o pripajanju Koncertne direkcije Zagreb Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog od 21. ožujka 2017., Muzički informativni centar postaje sastavnim dijelom Dvorane Lisinski:
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog preuzet će svu dokumentaciju i građu Koncertne direkcije Zagreb o hrvatskom glazbenom stvaralaštvu i glazbenoj baštini u zemlji i inozemstvu, s pripadajućim informacijskim sustavima i bazama podataka i osigurati joj odgovarajuću zaštitu i smještaj ovisno o vrsti dokumentacije i građe, odnosno nastavak rada Muzičkog informativnog centra kao posebne ustrojstvene jedinice.
Izvor: http://www1.zagreb.hr/
Pripajanjem Koncertne direkcije Zagreb Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Muzički informativni centar postaje dijelom njezina Multimedijsko-dokumentacijskog odjela kojem je voditeljica Ana Unkić. Osim sustavnog rada na digitalizaciji opusa hrvatskih skladatelja, počinje novi zamah u notnom izdavaštvu i u samo dvije godine (2017. – 2019.) katalog izdanja MIC-a dopunjen je s novih pedeset (50) naslova.
Pokrenuta je serija Tomaso Cecchini Opera omnia s ciljem izdavanja cjelokupnog tiskanog opusa Tomasa Cecchinija. Uz glavne urednike iz Hrvatske, prof. dr. sc. Ennija Stipčevića i tadašnjeg voditelja Muzičkog informativnog centra, muzikologa Ivana Živanovića (do 2020.) odnosno muzikologinju Jelenu Vuković (od 2021), u uređivačkom vijeću serije su ugledni muzikolozi specijalizirani za razdoblje glazbene renesanse i baroka te stručnjaci za glazbenu paleografiju iz Francuske, Italije i Slovenije: Vincent Besson iz Centra za napredne studije renesanse u sklopu Sveučilišta François Rabelais iz Toursa, prof. dr. sc. Metoda Kokole, predstojnica Muzikološkog instituta Znanstvenog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, ugledna glazbena paleografkinja Marina Toffeti, profesorica na Università degli Studi di Padova iz Padove i Marco Di Pasquale (do 2021.), profesor na Conservatorio di musica di Vicenza te Vincent Besson iz Centra za napredne studije renesanse u sklopu Sveučilišta François Rabelais iz Toursa. Serija predviđa osam svezaka.
2018.
Dovršetak višegodišnjeg projekta objave prvog tiskanog izdanja partiture i glasovirskog izvatka opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog, antologijskog djela povijesti hrvatske kulture i glazbe, uoči dvjestote obljetnice skladateljeva rođenja. Riječ je o opsežnom poslu koji je ostvaren 172 godine nakon praizvedbe djela. Priređivač izdanja bio je mo. Mladen Tarbuk.
Nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja Muzičkom informativnom centru Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog za izdanje partiture i glasovirskog izvatka opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog (Zagreb: MIC KDVL, 2018.) za 2018. godinu.
2020.
Godina iznenađenja, godina COVID-a 19… Nakon početnog nesnalaženja Muzički informativni centar počinje projekt izrade nove internetske stranice www.mic.hr kao i tehnološkog usavršavanja Središnjeg informacijskog sustava Quercus. Nova internetska stranica posebno težište stavlja na distribuciju knjižnih i notnih izdanja i nosača zvuka kroz webshop, stvaralaštvo Dore Pejačević i Borisa Papandopula, pretraživanje baze podataka s osnovnim kategorijama (glazbenici, ansambli, institucije, glazbena izdanja, skladbe hrvatskih autora, koncertni život) te na vijesti iz glazbenog života. MIC-ovu timu u ostvarenju ovog projekta pridružuju se Wannabe j.d.o.o. i Cinnamon d.o.o. Novom internetskom stranicom obilježava se i 50. obljetnica djelovanja MIC-a (1971. – 2021.).
2021.
Objava novo izrađene internetske stranice sa suvremenim i funkcionalnim internetskim dućanom koji omogućuje interakciju Muzičkog informativnog centra s profesionalnim glazbenicima ali i ljubiteljima glazbe u virtualnom svijetu.
* * *
ZAPOSLENICI MUZIČKOG INFORMATIVNOG CENTRA 1973. – 2021.
Marija-Željka (Merkez) Potočnik (1973. – 2009.)
Marko Ruždjak (voditelj 1974. – 1976.)
Blanka Šavorić (1974. – 1987.)
Erika Krpan (1976. – 2003.)
Srećko Lipovčan (1979. – 1982., 1990. – 1993.)
Marija Božić (1981. – 1988.)
Franjo Marinković (1982. – 1993.)
Ivan Živanović (1984. – 2020.)
Raul Knežević (1985. – 2000.)
Maja Oršić (1989. – 1996.)
Jagoda Martinčević (1994. – 1996.)
Sonja Radovanić (1996. – 2017.)
Jelena Vuković (1998. – )
Borko Špoljarić (2000. – 2004.)
Davor Merkaš (2005. – )
VODITELJI MUZIČKOG INFORMATIVNOG CENTRA 1973. – 2021.
Branimir Sakač (utemeljitelj i privremeni direktor 1972.)
Marko Ruždjak (1974. – 1976.)
Erika Krpan (1976. – 1994.)
Jagoda Martinčević (1994. – 1996.)
Ivan Živanović (1996. – 2004.)
Davor Merkaš (2005. – 2017.)
Ivan Živanović (2017. – 2020.)
Moram odati priznanje Muzičkom informativnom centru, Jugotonu i svima koji u zadnje vrijeme masovno snimaju ploče, i umjetnika izvođača i skladatelja. U današnje vrijeme isključivo štampana propaganda ne znači gotovo ništa. Držim da su za te ploče ipak najzasluženiji (!) ljudi koji to vode. Jer činjenica je da u drugim jugoslavenskim sredinama nema te količine ni te sistematičnosti u proizvodnji takvih ploča.
Gračan, Giga i Jurica Muraj:
Više sustavnosti i dogovora,
Od-do, (3) 1980, str. 5.
Bilo kako bilo, neosporna je činjenica da hrvatska glazba i njezini stvaraoci, skladatelji, a potom reproduktivni umjetnici, muzikolozi i glazbeni pisci zaslužuju da budu kontinuirano predstavljani domaćoj i inozemnoj javnosti na sve njima sukladne i uobičajene načine.
Već je godinama krizno mjesto naše glazbene kulture obrada i promicanje, te zaštita notnoga materijala. Ako je to ishodište iz kojega može glazbeno djelo krenuti u svijet, onda iza njega slijede tisak te iste partiture, snimka, ploča, knjiga. Sve ove krupne izdavačke akcije osmišljuju se nizom različitih oblika propagandnih materijala, od pojedinačne informacije do periodike, od kontinuiranog rada na obradi podataka za redovne glazbene sezone do pomoći festivalima, a sve to za razdoblje od prvih početaka glazbenih zapisa u nas do darovitih suvremenih skladatelja.
Na tome ogromnom prostoru u kojemu je najveći trud potrebno uložiti u temeljnu sistematizaciju građe, na toj ‘neuzoranoj ledini’ pomalo se stvaraju kriteriji i tzv. standardi onih oblika informacija što su primjereni potrebama naše glazbene kulture.
(ek) Osobna karta: Muzički informativni centar,
od-do, (10) 1980, str. 7
S glazbom postoji jedan veliki problem. To je umjetnost koja uglavnom krasno zvuči, međutim vrlo lako utihne. Ako nema nekoga tko se brine za nju na bilo koji način, da je čuva, da je dijeli…, ona jednostavno nestaje.
Ivan Živanović, 12. 4. 2019.,
predstavljanje novih naslova u katalogu MIC-a
Muzički informativni centar u svojoj pedesetogodišnjoj povijesti priredio je više izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu sa ciljem promicanja hrvatskog glazbenog stvaralaštva…
1979.
Zagreb – Centar za kulturu i informacije, MBZ
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga
10 godina Dana hrvatske glazbe
Zagreb – Povijesni muzej Hrvatske
Život i djelo Josipa Haztea
Postav izložbe: Vladimir Straža
1980.
Split – Muzej arheoloških spomenika
Život i djelo Josipa Hatzea
Köln – Galerija Kulturno-informativnog centra SFRJ
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Postav izložbe: Vladimir Straža
Stuttgart – Dom sindikata
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Beograd – Centar Sava
U povodu 20. generalne konferencije UNESCO-a
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Opatija – Hotel Kvarner
Tribina muzičkog stvaralaštva Jugoslavije
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Priština – Omladinski dom Boro i Ramiz
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
Sarajevo – Muzička akademija
Glazbeno stvaralaštvo Jugoslavije
1981.
Cannes – MIDEM
Hrvatsko glazbeno stvaralaštvo na pločama
Berlin – Galerija Državne knjižnice
Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije
Struga
Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije
Skopje
Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije
Zagreb – Hrvatski glazbeni zavod
Iz ostavštine Božidara Širole (HGZ)
Autor izložbe: Marcel Bačić
1982.
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Dora Pejačević – život i djelo
Autor izložbe: Ladislav Šaban
Postav izložbe: Marcel Bačić
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 19. veljače 1982.
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Ivan Zajc – život i djelo
Autori izložbe: Nada Premerl, Lovro Županović i Hubert Pettan
Stručni suradnik: Zdravko Blažeković
Postav: Franjo Marinković i Josip Radović
Izložba je ostvarena u suradnji s Muzejom grada Zagreba.
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 11. prosinca 1982.
Beograd – 27. međunarodni sajam knjiga
Hrvatska glazba u tiskanim izdanjima
1984.
Bukurešt
Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti na tlu Jugoslavije
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Franjo Ksaver Kuhač – život i djelo u povodu 150. obljetnice rođenja
Autori izložbe: Dubravka Franković, Zdravko Blažeković i Ladislav Šaban
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 20. studenoga 1984.
1985.
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Ivo Malec – kompozitor
Autorica izložbe: Marija Božić
Postav izložbe: Franjo Marinković
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 31. listopada 1985.
1988.
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Krsto Odak / 1888. – 1965. – u povodu 100. godišnjice rođenja
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 23. travnja 1988.
1992.
Zagreb – Muzejsko galerijski centar – Klovićevi dvori
Hrvatska glazba od početka do sredine 20. stoljeća
Autorica izložbe: Maja Oršić
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Jakov Gotovac – u povodu 10. obljetnice smrti
Otvorenje u Predvorju Velike dvorane Lisinski, 30. svibnja 1992.
Autorica izložbe: Jagoda Martinčević
Postav izložbe: Franjo Marinković
* Nakon izložbe uslijedila je praizvedba opere-oratorija Petar Svačić Jakova Gotovca u sklopu Festivala Dani Jakova Gotovca Zagrebačke filharmonije, a povodom proslave Dana hrvatske državnosti.
Samobor
Ferdo Livadić. Samoborski život i djelo
Autori izložbe: Nada Bezić i Ivan Sudnik
1999.
Zagreb – Klovićevi dvori
Glazbeni pabirci zbirke Hruškovec
Autor izložbe: Tomislav Hruškovec
2002.
Zagreb – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
50 godina Koncertne direkcije Zagreb. 30 godina Muzičkog informativnog centra
Autor izložbe: Ivan Živanović
Otvorenje u Predvoju Velike dvorane Lisinski, 22. travnja 2002.
* Nakon izložbe uslijedio je svečani koncert s izvedbom djela Borisa Papandopula.
Festivalska djelatnost u ranijim godinama djelovanja MIC-a bila je u velikom dijelu posvećena izradi programskog i promidžbenog materijala. No, 1983. MIC je tehnički realizirao 12. Muzički biennale Zagreb, a u planu su bila i ostvarenja drugih festivalskih događanja.
Iznimno važno mjesto u festivalskoj djelatnosti zauzima cjelovito programsko i organizacijsko rješenje međunarodnog festivala, prvog takve vrste uopće: Festivala hrvatske glazbe u Beču od 2005. do 2018. (i u Berlinu, 2008).
FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BEČU (2005. – 2018.)
Festival hrvatske glazbe u Beču (Festival der kroatischen Musik in Wien) projekt je Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb kojeg je koncepcijski, programski i sadržajno osmislio i osustavio Davor Merkaš, tadašnji voditelj Muzičkog informativnog centra KDZ. Izvorna ideja Festivala je bila hrvatsku glazbu u svim svojim vrstama, žanrovima i u interpretaciji vrhunskih hrvatskih i stranih glazbenika predstaviti u najreprezentativnijim koncertnim prostorima grada Beča, a samom projektu i njegovim sudionicima osigurati najbolju moguću medijsku promidžbu i prisutnost u bečkim i austrijskim medijima. U okviru Festivala se u Beču, počevši od 2005. godine, u vremenskom rasponu od mjesec dana, svake godine održavalo od 10 do 15 koncerata s ciljem predstavljanja hrvatske glazbe i glazbenike iz više različitih glazbenih područja. Festivalska događanja održana su u brojnim glasovitim bečkim koncertnim prostorima: Musikverein, Konzerthaus, Palais Eschenbach, Gradska vijećnica, Austrijska nacionalna biblioteka, Velika dvorana ORF-a, Palais Lobkowitz, Jazz kluba Porgy & Bess i dr. kao i u poznatim bečkim sakralnim prostorima kao što su primjerice Peterskirche ili Ruprechtskirche. Festival je u trinaest godina predstavio najznačajniji hrvatske interprete, skladatelje, ansamble i orkestre, poput Zagrebačke filharmonije, Zagrebačkih solista, Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, Hrvatskog komornog orkestra, Zagrebačkog kvarteta, Hrvatskog baroknog ansambla, hornista Radovana Vlatkovića, pijanistice Martine Filjak, Vjekoslava Šuteja, Ivana Repušića, jazz glazbenika Tamare Obrovac, Boška Petrovića, Elvisa Stanića, Matije Dedića, Arsena Dedića, Massima Savića i Olivera Dragojevića, te klapâ Cambi, Sinj Kastav i mnogih drugih. Kroz sve vrijeme trajanja festivala u Beču na njemu je nastupilo više od 700 izvođača te je izvedeno preko 100 djela hrvatskih skladatelja, od kojih su neka praizvedena upravo na Festivalu. Festival hrvatske glazbe u Beču bio je svih godina iznimno medijski eksponiran: koncerte su pratili brojni austrijski dnevni listovi, austrijska državna radiotelevizija ORF i radio postaja Stephansdom (danas Radio Klassik), a medijski pokrovitelji projekta nekoliko godina je bio i ugledni i visokotiražni austrijski dnevni list Die Presse. Festival hrvatske glazbe u Beču svoje izvorište ima u djelatnosti Udruženja za promicanje hrvatske glazbe u Beču (Verein zur Förderung der kroatischen Musik in Wien) koji je osnovao Davor Merkaš 1999. godine.
2005.
2006.
2007.
2008.
2008.
FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BERLINU
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
2016.
2017.
2018.
FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BEČU
Vječna Dora
Međunarodni projekt Dora Pejačević započet je 1999. godine kao hrvatsko-austrijski kulturni projekt koji ima za cilj međunarodnu afirmaciju djela skladateljice Dore Pejačević objavljivanjem i distribucijom njezinih djela u notnim izdanjima i na nosačima zvuka. Inicijatori projekta su Universität für Musik und darstellende Kunst iz Beča i Muzički informativni centar, a uključene su i druge institucije vezane uz rad na djelima Dore Pejačević ili uz međunarodnu kulturnu suradnju. Prije svih, tu su Hrvatski glazbeni zavod, Austrijski kulturni institut i Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU. Uz promocije i koncerte održane u Austriji, Hrvatskoj, Brazilu, Njemačkoj, Švicarskoj, Muzički informativni centar do danas je objavio gotovo cijeli opus Dore Pejačević u obliku notnih izdanja te pet nosača zvuka s njezinim djelima u izdanju njemačke diskografske kuće cpo. Zahvaljujući nastojanjima Muzičkog informativnog centra i njegovih partnera, ime Dore Pejačević postalo je sigurno najznačajnije, a njezina djela najizvođenija djela nekog hrvatskog autora u svijetu.
Razgovor: Ivan Živanović, muzikolog
Vječna Dora
Cilj projekta vrlo je jasan, postići međunarodnu afirmaciju djela Dore Pejačević. To želimo postići ponajprije izdavanjem i distribuiranjem njezinih izabranih djela na nosačima zvuka i u notnim izdanjima, a uz to dolaze glazbene priredbe i slični programi
Hrvatsko-austrijski projekt Dora Pejačevićovih je dana i u Zagrebu doživio svoju promociju. U nedjelju, 26. ožujka, u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je koncert Dorin glazbeni vrt na kojemu je austrijska pijanistica Anika Vavić, izvodila djela Dore Pejačević, Johannesa Brahmsa i Franza Schuberta, a u ponedjeljak, 27. ožujka, u Crvenom salonu hotela Esplanade održana je konferencija za novinare na kojoj su govorili Koraljka Kos, koja se već godinama sustavno bavi opusom Dore Pejačević, Elena Ostleitner, predavačica na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču, Walter Maria Stojan u ime Austrijskog kulturnog instituta u Zagrebu, Andreas Zadeyan, vlasnik diskografske tvrtke Re Nova Classics i Ivan Živanović, voditelj Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb.
Lijepa i vrijedna događanja na zagrebačkoj, ali i međunarodnoj, glazbenoj sceni bila su izravni povod za razgovor s Ivanom Živanovićem, muzikologom, voditeljem Muzičkog informativnog centra KDZ.
Muzički informativni centar i Universität für Musik und darstellende Kunst iz Beča nositelji su projekta Dora Pejačević. Molim vas, recite nam nešto o samim počecima vaše suradnje. Tko je ili što izravno iniciralo pokretanje projekta i na koji je način njegova konstrukcija počela dobivati obrise?
Projekt je službeno startao u rujnu prošle godine, a pokretači smo Elena Ostleitner u ime bečkog Universität für Musik und darstellende Kunst i ja u ime Muzičkog informativnog centra KDZ. Mi smo utemeljitelji i nositelji projekta, ali u njega su kao partneri uključene i mnoge druge institucije i pojedinci koji su djelatnošću vezani uz djelo Dore Pejačević i međunarodnu suradnju. To su prije svih Hrvatski glazbeni zavod, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU, diskografska tvrtka Re Nova Classics iz Beča i Austrijski kulturni institut.
Zašto Dora Pejačević, a ne, primjerice Blagoje Bersa ili netko drugi? Koji je razlog prevagnuo pri izboru skladatelja, iako je jedna vrsta pozitivne fascinacije i inače prisutna jer je riječ o ženi koja se doista afirmirala u muškoj profesiji, o njezinu aristokratskom podrijetlu. Naposljetku, Zvonimir Berković snimio je i igrani film o njoj?
Za razliku od većine drugih naših skladatelja Dora Pejačević imala je silnu sreću što je u osobi muzikologinje Koraljke Kos našla svog velikog istraživača i zagovornika. Bez tog primarnog istraživačkog rada, koji je u posljednjih dvadeset i više godina obavila gospođa Kos i o tome objavila nekoliko prekrasnih knjiga, jedva da bismo i sami nešto znali o Dori Pejačević, čiji smo opus tijekom tog vremena i stvarno upoznavali zahvaljujući interpretacijama naše velike pijanistice Pavice Gvozdić. Bez svega toga o projektima kao što je ovaj ne bi moglo biti ni riječi. Nadam da će i mnogi drugi vrijedni hrvatski skladatelji naći isto tako uporne i kvalitetne istraživače i zagovornike.
Što sve projekt obuhvaća i koji su rezultati već sada izvjesni?
Cilj projekta vrlo je jasan, postići međunarodnu afirmaciju djela Dore Pejačević. To želimo postići ponajprije izdavanjem i distribuiranjem njezinih izabranih djela na nosačima zvuka i u notnim izdanjima, a uz to dolaze glazbene priredbe i slični programi. Dio toga je i nedavni koncert odlične mlade pijanistice iz Beča Anike Vavić koja je izvodila program s djelima Pejačevićeve, Brahmsa i Schuberta. Taj će isti program biti izvođen u Austriji i drugim zemljama (Kuba, Meksiko…). Kao što vidite, na programu nisu samo djela Dore Pejačević nego i djela priznatih majstora upravo da bi se vidjelo koliko je i njezina glazba velika i kako može podnijeti, grubo, ali jasno rečeno, konkurenciju. Projekt Dora Pejačevićvelik je i dugoročan. Rekao bih i najveći ikad poduzet u cilju afirmacije naše ozbiljne glazbe. Nitko od nas koji smo uključeni ne pati od megalomanije niti misli kako ćemo preko noći afirmirati tu glazbu u svijetu. Naše je stajalište da ćemo cilj postići mnogo lakše i brže velikim brojem malih i dobro koordiniranih akcija nego s nekoliko sjajnih i skupih gala priredbi. Ono što je do sada u okviru projekta realizirano su CD i notno izdanje Glasovirskog koncerta, op. 33, u g-molu. CD je objavila diskografska kuća Re Nova Classics iz Beča, a note naš Muzički informativni centar. Tu je još nekoliko priredbi s Dorinom glasovirskom i komornom glazbom u Austriji, promocija projekta u studenom prošle godine u našoj ambasadi u Beču te ovaj koncert i konferencija za tisak u Zagrebu. To je tek početak, a u planu su još mnoge druge akcije i izdanja.
Na koji će način projekt uključiti i zahvatiti njegov možda najdalekosežniji razlog, a to je stvarno pozicioniranje, ugrađivanje hrvatske baštine u kulturno nasljeđe Europe, odnosno svijeta?
Cilj projekta bit će postignut onoga časa kada Dorina djela postanu uobičajen dio nastavnih i koncertnih programa glazbenika širom svijeta. Razlog da tako i bude jest taj što je ta glazba sjajna. Morate imati na umu da nitko na svijetu, osim ako nije riječ o trenutnoj modi, ne treba hrvatsku, žensku ili američku glazbu, ali dobru, lijepu i zanimljivu glazbu trebaju svi. Zašto bi inače austrijska diskografska kuća Re Nova Classics ulagala svoj novac da napravi potpuno novu snimku Dorina Glasovirskog koncerta s Nürnberškom filharmonijom, pijanisticom Sigrid Trummer i dirigentom Manfredom Muessauerom. Pokušajte izračunati koliko takva produkcija stoji pa će vam se zavrtjeti u glavi. Naravno, gledajući s naše strane, drago nam je što je riječ o glazbi hrvatske skladateljice i što se događa nešto što bismo mogli nazvati inkorporiranjem hrvatske kulturne baštine u svjetska kulturna zbivanja, ali ciljevi projekta su ponajprije poslovni. Pojednostavnjeno rečeno, promocija je početak projekta, a uključivanje u svjetsku glazbenu industriju završetak. Ono što osim novih izdanja sada slijedi jest lobiranje po cijelom svijetu da bi se postigao što veći broj radijskih emitiranja i živih izvedbi u vremenu koje dolazi.
Koliko je MIC zadovoljan suradnjom sa svojim partnerima u Beču i Zagrebu i koji je vaš specifični dio posla, a potom i kolača?
U projektu Dora Pejačević skladno su povezani vrlo različiti interesi. Naš je interes ponajprije kulturološki, premda ni poslovni dio nije zanemariv, dok je u austrijskih partnera možda malo više naglašen poslovni dio. Najveći dio našega posla odnosi se na izdavanje nota. Odlično surađujemo, a o kolaču je još prerano govoriti jer sada smo u fazi kada su potrebna ulaganja. U svakom slučaju o svim segmentima posla postoje vrlo precizni i jasni dogovori jer mislim da bez čistih računa nema dobre suradnje.
Tko financira projekt?
S hrvatske strane to su Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za kulturu kao redoviti podupiratelji programa Muzičkog informativnog centra. Na austrijskoj strani to je kombinacija ulaganja tvrtke Re Nova Classics, sponzorstva (osiguravajuće društvo Wiener Staedtische i Leopold Stocker Verlag), a nedavno se pridružila i organizacija Kulturkontakt, specijalizirana za financiranje zajedničkih projekata zemalja iz Zapadne i Istočne te Srednje Europe. Tu je još i Austrijski kulturni institut, koji je financirao koncert Anike Vavić. Moram svakako spomenuti i naše sponzore Croatia Airlines, hotel Esplanade i vinariju Katunar, koji su se vrlo spremno odazvali pozivu da podupru projekt.
Iako je MIC osnovan još 1971, djelatnost kuće poznata je relativno malom, uglavnom stručnom krugu. Recite nam nešto o svojim temeljnim zadaćama, o prirodi i načinu rada.
Temeljna zadaća svakog nacionalnog Muzičkog informativnog centra, pa tako i našeg, jest predstavljanje glazbe te zemlje u svijetu. To se čini na razne načine, ponajprije širenjem odgovarajućih informacija, a uz to i izdavanjem i distribucijom glazbenih izdanja (knjige, note, nosači zvuka). Postavlja se pitanje kako to provesti, a da budete pravedni i da ono malo novca što imate potrošite što pametnije.
S obzirom da sam na čelu MIC-a od 1996, ograničit ću se na to razdoblje. Djelatnost te institucijice usmjerena je ponajprije na glazbene profesionalce, ali smatram da ni među njima nije dovoljno poznata. Mi svakodnevno ulažemo napore da se ta situacija popravi i u tome uspijevamo. Želim da svi koji u nas nešto rade u glazbi, bili oni izvođači, muzikolozi, skladatelji, pedagozi itd., shvate da MIC ne postoji zbog sebe nego zbog svih njih. Temelj našega rada veliki je informacijski sustav koji smo nazvali Quercus-središnji informacijski sustav hrvatskog glazbenog života koji prikuplja i obrađuje sve relevantne podatke iz našeg glazbenog života. Podataka je mnogo i neka mi oproste svi oni čije podatke još nemamo u bazi, jer to je samo zbog toga što radimo u iznimno skučenim, da ne kažem bijednim, uvjetima. Sve informacije iz Quercusa javno su dostupne i već sada neke srodne institucije temelje svoje projekte na njima. Mislim da mnogi ljudi na vodećim mjestima u našoj kulturi nisu svjesni koliko je važno znati akumulirati rad i znanje, a sustavi poput Quercusa upravo nam to omogućuju. Dio podataka objavljen je i na Internetu na našoj adresi www.mic.hr što ih čini lako dostupnima našoj i međunarodnoj javnosti. Primjerice, većinu poslovnih sastanaka u Zagrebu gospodin Zadeyan ugovorio je iz Beča zahvaljujući našoj internetskoj stranici, a neki naši skladatelji dobili su izvedbe u inozemstvu. Pozitivni učinak takva informacijskog sustava vrlo je jasan jer ako vrlo tražene podatke učinite lako dostupnima, štedite mnogo vremena i energije ljudima koji ih trebaju pa ih mogu upotrijebiti za kreativnije poslove. Taj dio posla nazivamo rutinskom promocijom, a rezultat toga je bogatiji, kvalitetniji i na međunarodnom planu prodorniji glazbeni život. Iz toga slijede posebni projekti poput Dore Pejačević.
Je li Hrvatska ravnopravno opremljena za proces produkcije i distribucije glazbenih materijala?
Ono čega nam još nedostaje najčešće je znanje, tim više što zbog slabe cijene rada i neplaćanja mnogo kvalitetnih ljudi traži kruh izvan Hrvatske. I dok u proizvodnji kako-tako nešto možemo napraviti, na području distribucije glazbenih izdanja prava je katastrofa. U posljednjih pedeset i više godina distribucija jednostavno ne postoji. Čini se nevjerojanim, ali postoji objašnjenje. Problem je u tome što se izdanja s područja ozbiljne glazbe po svojoj prirodi distribuiraju dugo i polagano, a na tako malom tržištu poput našeg presporo, pa nitko od komercijalnih distributera nije zainteresiran za to. O tom problemu dugo sam razmišljao i nadam se da sam našao rješenje. Za koji tjedan startamo s programom promotivne distribucije svih hrvatskih glazbenih izdanja i nadam se da će se ubrzo pokazati pozitivni rezultati.
Koliko MIC uspijeva u svojim akcijama i planovima, a koliko mislite da biste trebali ili i mogli?
Bez dvojbe mogu reći da bismo mogli učiniti mnogo više kada bismo imali bolje uvjete rada, kako prostorne, tako i financijske. Osim toga MIC formalno i ne postoji kao ustanova, nego tek kao dio Koncertne direkcije Zagreb, što mi se s obzirom na njegovo značenje čini sve manje primjerenim.
Kakvi su vaši kontakti sa srodnim institucijama u svijetu? Postoji li ideja o osnivanju hrvatskoga glazbenog informativnog centra izvan Hrvatske? Poljaci su, primjerice, osnovali Poljski muzički referencijalni centar u SAD, a naglasak je njihova rada promocija njihove suvremene glazbe i izvođača.
Naši kontakti s inozemstvom vrlo su snažni i sve širi. Jedna od zadaća koje sam si posebno postavio nakon što sam došao na vodstvo MIC-a bilo je razviti međunarodnu suradnju, jer mi se to činilo vrlo važnim. Prvi korak bio je učlaniti naš MIC u svjetsku udrugu sličnih organizacija IAMIC (International Association of Music Information Centres), a zatim smo idući za tim tragom uspostavili kontakte s mnogim drugim institucijama u svijetu. To je znatno pojačalo svijest o prisutnosti hrvatske glazbe, ali da bismo zaista afirmirali ono najbolje što imamo, moramo se još jako mnogo potruditi. Mislim da ne bi imalo nikakva smisla osnivati neki naš glazbeni centar u inozemstvu jer se i iz Hrvatske može sasvim dovoljno napraviti. Valja samo imati dobre svjetske kontakte i uz to zdrave poslovne kombinacije.
Može li se značenje i kvaliteta projekta poput Dora Pejačević proširiti i na vaše druge aktivnosti?
Sasvim je sigurno da nam međunarodni projekt Dora Pejačevićpodiže ugled, a time i radni elan. Osim ovoga postoje i drugi međunarodni projekti u koje smo uključeni. To je, primjerice, Europska baza glazbenih podataka u kojem smo zajedno s Austrijom, Slovačkom, Njemačkom, Islandom, Nizozemskom, Italijom i Francuskom. Pridružili smo im se zbog toga što je službena delegacija IAMIC-a, koja nas je posjetila u travnju prošle godine, ocijenila naš informacijski sustav Quercus kao najuspješniji u Srednjoj i Istočnoj Europi.
Na kraju, koji su prvi sljedeći koraci u projektu Dora Pejačević, uz, dakako, čestitke na svemu do sada učinjenome?
Sljedeći su koraci nova izdanja glasovirskih minijatura Dore Pejačević na CD-u i u notnom izdanju te koncerti, a nakon dubrovačkoga nastupa pijanistice Ide Gamulin i glumice Alme Prica (koja će čitati pisma i zapise Dore Pejačević) u Kneževu dvoru 8. kolovoza 2000. pozivamo vas na ponoćni šampanjac.
Razgovarala Dodi Komanov
Izvor: Vijenac
159 – 6. travnja 2000. | Arhiva