Canzonetta za gudački ansambl, op. 8b, za flautu i gudački ansambl, op. 8c, za simfonijski orkestar, op. 8d

Canzonetta u D-duru op. 8 izvorno je pisana za violinu i glasovir, a Dora Pejačević ju je skladala 1899. i posvetila svojoj prijateljici, poznatoj mađarskoj violinistici Stefi Geyer. Skladbu je već 1902. izdala budimpeštanska nakladnička kuća Harmonia; uz zbirku Šest komada za glasovir, koja obuhvaća opuse 4, 5, 6, 7, 9 i 10, to je ujedno i prva njezina tiskana skladba i prva javno izvedena skladba: 25. listopada 1901. u Samoboru izvele su je Stefi Geyer i pijanistica Valéria Ipolyi. Mlada skladateljica je Canzonettu poslije obradila i za flautu i gudački orkestar, gudački orkestar i simfonijski orkestar, no podaci o točnom vremenu nastanka pojedinih obrada danas nam nisu poznati. Po svemu sudeći, djelo je skladateljica obradila kao svojevrsnu vježbu instrumentacije i obrađivanja skladbi za veće ansamble. Iako je Dora Pejačević skladala Canzonettu kao četrnaestogodišnjakinja, to djelo otkriva veliku muzikalnost i skladateljski dar mlade umjetnice, ponajprije u dojmljivoj, prelijepoj melodijskoj liniji. Skladba je po formi vrlo jednostavna (uvod – A – B – A' i coda). Coda skladbe ujedno je i dojmljivo svjedočanstvo bogate skladateljičine zvukovne imaginacije: flažoleti upotrijebljeni u visokoj lagi violine, osim što su potvrda njezina izvrsnog poznavanja izvedbenih i tehničkih mogućnosti violine (Dora Pejačević bila je i izvrsna violinistica!), skladbi daju posebnu zvučnu boju i upravo eteričnu prozračnost zvuka. Taj zvučni efekt premještanja zvukovnog težišta na kraju skladbe u vrlo visoki zvučni registar, skladateljica zadržava i u transpozicijama za ostale ansamble, no postiže ih drugačijim sviračkim tehnikama, tj. instrumentacijom. Ovo izdanje obrada skladbe za flautu i gudački orkestar, gudački i simfonijski orkestar temelji se na skladateljičinim autografima koji se čuvaju u Knjižnici i arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Skladana unutar uzusa tadašnjega salonskog muziciranja, Canzonetta je nepretenciozno djelo mlade umjetnice u kojem još ne možemo naslutiti njezin budući impresivni razvoj kao skladateljice i iznimne umjetničke dosege njezinih kasnijih opusa. No ljupkost, gracilnost i svježina izraza, nadahnutost melodijske linije i zanimljiva zvukovnost, odlike su ovoga simpatičnog i dojmljivog glazbenog djela.