Četiri preludija za glasovir

Boris Papandopulo (1906. – 1991.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Bio je ujedno i dirigent i zborovođa, korepetitor, organizator, a djelovao je i kao glazbeni publicist. Skladateljski opus sadrži mu više od 500 nominalnih opusa koji se odlikuje majstorskim vladanjem métierom, vedrinom, poletom i humorom, virtuoznim tretmanom instrumenata i osebujnom sintezom raznih stilova i skladateljsko-tehničkih postupaka 20. stoljeća. Četiri preludija za glasovir nastali su u u rasponu od 14 godina (1934 – 1948) i svaki od njih zrcali karakteristike skladateljeva glazbenog izraza i dosegnuti stupanj umjetničke zrelosti vremena u kojem su nastali. Unatoč tome zajednički im je visok stupanj pijanističkog umijeća potrebnog za izvedbu, skladateljev već formiran sasvim individualan i originalan stil i istančan osjećaj za zvukovnost, tonske boje, specifičnost i tehničke mogućnosti glasovira kao instrumenta. Svi preludiji imaju novoklasicistička obilježja i, osim trećeg po redu, neobaroknu motoričnost. Prvi preludij, Požar, poznat je i već ranije objavljen pod nazivom Plesna studija, iako se verzija tog preludija objavljena u ovom izdanju u nekim detaljima razlikuje od one već ranije izdane.