Ivan Lukačić

„Ivan Lukačić općenito se smatra jednim od najznačajnijih starijih hrvatskih skladatelja. Pred nama je, međutim, tek prva knjiga o Lukačiću i njegovoj zbirci moteta Sacrae cantiones (1620.). Više je razloga tomu. Moguće da potencijalne istraživače nije osobito privlačio razmjerno neatraktivan Lukačićev životni curriculum, koji se uglavnom odvijao u okvirima franjevačke redovničke zajednice, a obeshrabrujuće je moglo biti i to što je unikatno sačuvana Lukačićeva zbirka moteta, nakon što ju je u Berlinu identificirao sredinom 30.-ih godina 20. stoljeća Dragan Plamenac, tijekom sljedećih pola stoljeća smatrana nepovratno izgubljenom. Prva tri poglavlja u knjizi posvećena su Lukačićevu »životu i djelu«, dok posljednje poglavlje donosi pogled u istraživanja starije hrvatske glazbe koja je 30.-ih godina pokrenuo Plamenac, hrvatsko-američki muzikolog svjetske reputacije, te prati fortunu unikatne tiskovine Sacrae cantiones. Pred kraj knjige u kontekstu polifonije recentnih istraživanja spominjem i svoju skromnu dionicu i tu nisam mogao izbjeći »Ich-formu«. Danas, kad se prisjetim 1983. godine, kad sam još kao student zagrebačke Muzičke akademije imao sreću najprije pronaći zagubljeni primjerak Sacrae cantiones u Krakovu, a ubrzo potom i priliku u Padovi objaviti prvo cjelovito kritičko izdanje, rado spominjem mnoge koji su me zadužili: osoblje Biblioteke Jagiellońske omogućilo mi je uvid u izvornik Lukačićeve zbirke, fra Ludovico Bertazzo bio je urednik padovanskoga izdanja, svećenici iz samostana Sv. Frane na obali u Splitu, iz franjevačkog samostana na Sv. Duhu u Zagrebu i iz Zavoda sv. Jeronima u Rimu omogućili su mi višekratno proučavanje njihovih arhivskih fondova, prijatelji iz Šibenika – Davor Šarić, Krešimir Mrčela, Rudolf Vučić, Milivoj Zenić, Vilijam Lakić - pomagali su mi tijekom proteklih godina u mnogim akcijama vezanima uz Lukačića, pa i u realizaciji DVD-a, priloženoga uz knjigu.“ (Ennio Stipčević)