Koncert za rog i orkestar

Krešimir Baranović (1894. – 1975.) jedan je od najvažnijih hrvatskih skladatelja tzv. „nacionalnog smjera“, a svojim je baletima Licitarsko srce i Imbrek z nosom utemeljio moderni hrvatski balet. Nakon studija dirigiranja i kompozicije u Beču i u Berlinu vraća se u Zagreb u Operu HNK te kao dirigent, a potom kao ravnatelj biva zaslužan za jedno od najsjajnijih razdoblja njena djelovanja. Umjetnički put svraća ga u Bratislavu, a potom u Beograd u kojem živi i djeluje do smrti. U Beogradu je i skladao, a u Zagrebu praizveo, 1973., Koncert za rog i orkestar. Okosnica mu je srednji stavak Elegija, koji je u verziji za glasovir nastao 1950. godine. Za razliku od Elegije u kojoj se Baranović oslanja na folklor, kod druga dva stavka prevladavaju neoklasične značajke. Koncert je jedna od rijetkih skladateljevih koncertantnih skladbi uopće, i zbog svoje atraktivnosti, efektnih tema, i komunikativnog, neoromantičnog jezika, rado je prihvaćena kako kod izvođača tako i kod publike.