Koncertantna fantazija za glasovir i orkestar u d-molu, op. 48

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Koncertantna fantazija u d-molu op. 48, skladana je 1919. i drugo je skladateljičino djelo za glasovir i orkestar. Zbog svoje izvornosti i smionosti izraza ova skladba se može uvrstiti u red njenih najuspjelijih skladbi. U mnogo čemu Fantazija predstavlja netipizirano i originalno rješenje u kojem je ostvaren visok stupanj integracije forme i tematske građe, budući da je po svojoj općoj koncepciji – težnji da tri stavka poveže u jednostavačnu cjelinu – novum u njenom dotadašnjem opusu. Formalno majstorski oblikovana, Fantazija tek pomnijim uvidom u kompleksnu fakturu otkriva sve bogatstvo i mnogostruke veze pojedinih mikro- i makroelemenata. Impresivna je i emocijama bogata i vrlo dinamična skala djela u kojoj se proplamsaji strasti smjenjuju s mirnijim odsjecima kojima ipak ne nedostaje tonskih prikaza intenzivnih psiholoških stanja, što cijeloj skladbi daje sasvim poseban i jedinstven psihogram.