Mala barokna studija za gudače

Ivo Malec (Zagreb, 1925. – Pariz, 2019.), jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja druge polovice 20. stoljeća. Karijeru je izgradio u Parizu, gdje živi od 1959. godine. Skladajući, neprestano putuje od elektroakustičke glazbe prema instrumentalnoj, s čestim zaustavljanjima na mješovitim djelima, gdje se oba ta izvora međusobno nadopunjavaju i spajaju na jedan organički način.Za svoje je stvaralaštvo jednom izjavio: „Temperament skladatelja uvijek me tjerao prema krajnostima, prema graničnim situacijama. Čini mi se da komponiranje znači uvijek biti na rubu.“ Među antologijskim su mu djelima balet Makete (1956.), Sigma za orkestar (1963.), Miniatures pour Lewis Carroll za flautu, violinu, harfu i udaraljke (1964.), Cantate pour elle za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu (1966.), Oral za glumca i veliki orkestar (1967.), Lied za 39 gudača i 18 glasova (1969.), Dodecameron za 12 solističkih glasova (1970.), Vox, vocis, feminium za tri ženska glasa i devet instrumenata (1979.) te Arco–I za violončelo (1987.). „Mala barokna studija nastala je 1958. godine na sjecištu više povijesnih ravnina: u doba prijelaza i sudbonosnih prijeloma, oslobađajuće i plodonosne ali i uznemiravajuće finalne krize naslijeđenog sustava, revolucionirajućih primjena tehnoloških otkrića, osobnih prosvijetljenja, sinteza i filozofija, te stvaranja novih žarišta glazbene misli i središta suvremene prakse od Darmstadta, Donaueschingena, Kölna, Gravesana, do Domaine musical u Parizu. Poput međaša ili spomen kamena, jednostavna i tajnovita kao stećak, trodijelna Mala barokna studija / Exercice de style (baroque) sabire iskustvo dobrog klasičnog školovanja istovremeno ga nadilazeći dramatično sapetim energetskim nabojem, visokim stupnjem koherentnosti muzičke cjeline i aluzijom na raspravu o stilu. Te stilske vježbe odvijaju se u području tonalitetne stabilnosti i tek s naznakom prekoračenja ruba sustava stvara se dojam njegova sjenčanja koje se čuje više kao trenje zvučne materije nego kao napetost zbog rasapa unutarnjih hijerarhijskih vrijednosti. „Kada se igra s harmonijom problem je znati manipulirati je tako da se ne predstavlja kao vježba pisanja nego više kao izlaganje različitih materija“, rekao je Malec u razgovoru s Brunom Ginerom 1996. godine, gotovo četiri desetljeća nakon što je napisana.“ (Seadeta Midžić)