Nonet

Iako su skladbe Josipa Mandića (1883. – 1959.) izvodili neki od najvećih svjetskih dirigenata kao i čuveni ansambli kao što su Češki gudački kvartet, Češki nonet i Praški puhački kvintet, spomen na njega i njegovo stvaralaštvo gotovo zamire nakon njegove smrti. Njegov simfonijski i komorni opus nije velik, ali zbog umjetničke vrijednosti i visokog stupnja umjetničkog artizma zauzima neobično važno i visoko mjesto u povijesti hrvatske, ali i talijanske i češke glazbene umjetnosti. Nonet je Josip Mandić skladao za vrhunski praški ansambl – Češki nonet, koji je skladbu izvodio u Pragu, Tallinnu i Rimu. Glazbeni jezik skladbe obilježava skladateljev „povratak“ tonalitetu i iako je harmonijski još uvijek apartan, u njemu su zamjetni i impresionistički elementi, pentatonika i uporaba cjelostepenske, a ponegdje i istarske ljestvice. Drugi stavak djela je atmosferičan, stilski kompaktan, i bogat zanimljivim harmonijskim preljevima, a treći odlikuje polet, skercozni ugođaj i nepretencioznost izraza te vedrina i plesni karakter blizak karakteru divertimenta.