Pjesme za glas i orkestar (Verwandlung op. 37 b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52)

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Pjesme za glas i orkestar donosi tri pjesme Verwandlung, op. 37a, Liebeslied, op. 39 i Zwei Schmetterlingslieder, op. 52, koje postoje i u verziji za glas i glasovir. I dok je orkestralna verzija popijevke Verwandlung (na stihove Karla Krausa) skladana za mali sastav tamnog zvuka, skladbe Liebeslied (na stihove R. M. Rilkea) i Zwei Schmetterlingslieder (Karl Henckell) koncipirane su za veliki orkestar u kojem je bogatstvo instrumentalnih boja iznimno važna karakteristika. Orkestralne popijevke Dore Pejačević tipični su izdanci te forme europske glazbe fin de siècla, i iako su nastale 1915. i 1920. u njima sa zrcali duh romantičkih toposa prethodnih razdoblja (vremena) kao što su ugođaji smrti, rastanka, noći ili rafiniranih slika prirode. Orkestralne popijevke Dore Pejačević bitni su prilozi europskoj povijesti ove forme još u vrijeme njene aktualnosti.