Popijevke za glas i glasovir, sv. 2

Popijevke za glas i glasovir u dva sveska hrvatskog skladatelja i pijanista Božidara Kunca (1903. – 1964.) većinom su okupljene u cikluse od po dvije, tri, pet ili sedam minijatura. Vokalna lirika konstantno je prisutna u Kuncovom stvaralaštvu počam od mladenačkih prvijenaca sve do skladbi iz posljednje faze stvaralaštva u kojoj je stvorio neke od svojih najdojmljivijih solo pjesama. U prvoj stvaralačkoj fazi Kunc je uglazbljivao tekstove uglavnom hrvatskih pjesnika visoke umjetničke vrijednosti, a nakon odlaska u Sjedinjene Američke Države 1951. okreće se američkim pjesnicima, ali i poetičnim i profinjenim tekstovima supruge DeElde Kunc. Kuncova je estetika stvaralaštva, onako kako se ona iskazuje u njegovim popijevkama u suštini romantička s utjecajima impresionizma ali i u njima su prisutni i snažni tragovi njegovog vlastitog sasvim originalnog izraza. Kao briljantan pijanist, Kunc svoje popijevke gradi na raskošnom glasovirskom slogu bogatom ornamentima, maštovitim akordskim figuracijama i gotovo orkestralnoj zvučnosti koja s nadahnutom i osebujnom melodikom vokalne dionice čini snažnu i dojmljivu tonsku sintezu.