Popijevke (za glas i glasovir / za glas, glasovir i violončelo)

Hrvatski violončelist, skladatelj i pedagog Juro Tkalčić jedan je od važnijih hrvatskih glazbenika rođenih sedamdesetih godina 19. stoljeća. Iako je u svojem vremenu i u internacionalnim glazbenim krugovima bio na glasu kao izniman virtuoz na violončelu, hrvatska muzikologija Tkalčiću još ni danas nije pridala pozornost koju neprijeporno zaslužuje. Popijevke za glas i glasovir Jure Tkalčića do sada su hrvatskoj kulturnoj i glazbenoj javnosti bile potpuno nepoznate. Prema danas dostupnim podacima, ni jedna od njih nikad nije objavljena i u ovoj prilici prvi put se izdaju tiskom. Izdanje obuhvaća sve poznate Tkalčićeve solopopijevke osim popijevke Ivanje za bariton i glasovir, koja je izgubljena. Iako brojem nevelik, Tkalčićev opus solopopjevaka zanimljiv je iz više razloga, a jedan od važnijih je da je skladatelj odabirom stihova Paula Verlainea, pjesme Plui (Kiša) koju je uglazbio još 1906., vjerojatno prvi hrvatski skladatelj koji je u 20. stoljeću posegnuo za poezijom nekog francuskog pjesnika, a neprijeporno prvi koji je uglazbio neku pjesmu Verlainea, genija francuskoga pjesništva druge polovice 19. stoljeća. To je svakako važna informacija u kontekstu recepcije francuske kulture i umjetnosti u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća! Solopopijevke Jure Tkalčića nesumnjivo su – iako mali – neobično zanimljiv i vrijedan fragment u mozaiku te glazbene vrste u hrvatskoj povijesti glazbe koji će se tek daljnjim komparativnim studijem, proučavanjem, a posebice izvedbama, dodatno rasvijetliti i dobiti mjesto u povijesnoj perspektivi glazbenoga stvaralaštva, a zbog svojih karakteristika i vrijednosti po svemu sudeći postati i trajni dio izvodilačke prakse na hrvatskim i europskim koncertnim podijima.