Prva simfonija za veliki orkestar, sopran i tenor, “Romantična”

Iako su skladbe Josipa Mandića (1883. – 1959.) izvodili neki od najvećih svjetskih dirigenata kao i čuveni ansambli kao što su Češki gudački kvartet, Češki nonet i Praški puhački kvintet, spomen na njega i njegovo stvaralaštvo gotovo zamire nakon njegove smrti. Njegov simfonijski i komorni opus nije velik, ali zbog umjetničke vrijednosti i visokog stupnja umjetničkog artizma zauzima neobično važno i visoko mjesto u povijesti hrvatske, ali i talijanske i češke glazbene umjetnosti. Prva simfonija skladana je 1929. i praizvedena iste godine u praškom Općinskom domu (Obecní dům) u Koncertnoj dvorani Bedřicha Smetane. Tom prigodom Češkom filharmonijom ravnao je glasoviti češki dirigent Václav Talich. Zanatska razina Simfonije iznimno je visoka: Mandić vrlo vješto radi s kompleksnom motivskom mrežom, suvereno vlada orkestrom i polifonom tehnikom. Kao posebno uspjeli stavak treba istaknuti Scherzo kojega komentatori onodobnih izvedbi karakteriziraju kao „bridak i ujedinjen, vatren i osobit“, odnosno da je „u drugom stavku zamjetan silovit naboj eruptivne muzikalnosti“.