Sedam simfonija

Luka Sorkočević (Dubrovnik, 1734. – 1789.) hrvatski diplomat i skladatelj, glazbu je najprije učio u Dubrovniku privatno kod Talijana Giuseppea Valentija, a kasnije, vjerojatno u razdoblju između 1757. i 1762. i u Rimu kod čuvenog skladatelja Rinalda di Capue. Uvriježeno je mišljenje da su Sedam simfonija Luke Sorkočevića nastale između 1750. i 1770. godine. Ova mala remek-djela europske pretklasične simfonije uglavnom su naslovljene kao Sinfonie, a neke od njih ne nose nikakve naslove. U prvim stavcima Sorkočevićevih simfonija nazire se druga tema kao „pjevni odsječak“, čime one predstavljaju i prijelaz barokne dvodijelnosti prema trodijelnosti zrele klasike. U srednjem dijelu prvoga stavka simfonija skladatelj često rabi pasaže i mozaički niže motive. Srednji stavci redovito su pisani za gudački sastav, otmjene i galantne melodijske linije, dok su treći stavci izrazito motorički, te često trodijelno koncipirani. Mediteranska vedrina, elegancija i intenzivnost osjećaja srednjih stavaka te neodoljivi šarm i pregnantnost melodija, ove minijaturne orkestralne sinfonie svrstavaju u sam vrh ostvarenja hrvatske glazbe 18. stoljeća, a postale su i jedan od zvučnih emblema kulturnog i arhitektonskog bisera čitavog Mediterana i u svijetu jedinstvenog grada Dubrovnika.