Simfonija br. 8 u G-duru

Luka Sorkočević (Dubrovnik, 1734. – 1789.) hrvatski diplomat i skladatelj, glazbu je najprije učio u Dubrovniku privatno kod Talijana Giuseppea Valentija, a kasnije, vjerojatno u razdoblju između 1757. i 1762. i u Rimu kod čuvenog skladatelja Rinalda di Capue. Osma simfonija Luke Sorkočevića, baš kao i preostalih sedam, po svojoj glazbenoj fakturi i formi srodna je tipu talijanske pretklasične uvertire s tri stavka dispozicije brzi – spori – brzi. Sorkočević je djelo skladao 1754. i označio ga kao uvertiru, iako ono po svojim karakteristikama ni po čemu ne odudara od prethodnih sedam istovrsnih skladbi. U Osmoj simfoniji Sorkočević kreće već stazama skladatelja Mannheimske škole, za razliku od dvije njegove skladbe iz iste godine (Sinfonia terza i četiri studije iz sveska Lezioni di contrapunto) u kojima je još prisutan barokni način mišljenja razvidan iz kretanja basovske dionice koja ima još uvijek ima sva obilježja bassa continua. Kao i ostale simfonije Luke Sorkočević, i ova skladba osvaja otmjenošću i šarmom toplih mediteranskih melodija, poletnom ritmikom, ali i ljupkošću i melankoličnim ugođajem srednjeg stavka.