Simfonije

Simfonijsko stvaralaštvo Josipa Mihovila Stratika (1728. – 1782.) tipično je za razdoblje rane klasike. Sastoji se od 35 djela, nastalih najvjerojatnije do 1750. godine i namijenjenih gudačkom orkestru sa ili bez viola. Sve simfonije imaju po tri stavka, poredana po principu: brzi – polagani – brzi, a većina je napisana u duru, najčešće bez ili sa dva do tri predznaka. Ranoklasična obilježja Stratikovih simfonija ogledaju se, među ostalim, i u formalnoj strukturi. Glazbeni slog simfonija vrlo je jednostavan. Melodijske linije nisu posebno razvijene, osobito u odnosu na njegove skladbe namijenjene solističkom muziciranju, metar je najčešće dvodjelan, a ritam pregnantan, uz iznimnu upotrebu sinkopa. Harmonijski plan simfonija također je prilično jednostavan – kreće se pretežno u okvirima temeljnih harmonijskih odnosa i bliskih tonaliteta, a prozračna orkestracija i način tretiranja pojedinih dionica ne postavljaju osobito teške zadatke izvođačima.