Sinfonia in G[1], Sinfonia in G[2], Sinfonia in A [Grave-Staccato], Overtura

Luka Sorkočević (Dubrovnik, 1734. – 1789.) hrvatski diplomat i skladatelj, glazbu je najprije učio u Dubrovniku privatno kod Talijana Giuseppea Valentija, a kasnije, vjerojatno u razdoblju između 1757. i 1762. i u Rimu kod čuvenog skladatelja Rinalda di Capue. Skladbe Sinfonia in G [1], Sinfonia in G [2], Sinfonia in A, [Grave staccato] i Overtura kratke su skladbe za nespecificirane komorne sastave (osim u skladbi Sinfonia in G [2], koja je namijenjena poprečnoj flauti (traverso) i violini) uz continuo, čiji autografi su sačuvani u Glazbenom arhivu Samostana Male braće u Dubrovniku. Sve skladbe (osim jednostavačne skladbe [Grave staccato]) su trostavačne i po tipu su srodne talijanskim uvertirama. Ove male skladbe kratkih stavačnih cjelina (dispozicije brzi – spori – brzi) osvajaju svojim pretklasičnim šarmom često nepravilne glazbene strukture, jednostavnošću i vedrinom tipičnom za mediteranski temperament i glazbeni izraz talijanske glazbe prve polovice 18. stoljeća. Uz osam simfonija Luke Sorkočevića (koje je isto tako izdao MIC KDVL), ove skladbe čine cjelinu instrumentalne glazbe ovog iznimnog nadarenog skladatelja kojem je glazba, u sklopu datih povijesnih i kulturoloških okolnosti, bila nažalost tek usputna djelatnost kojoj se nikada nije profesionalno i u potpunosti posvetio.