Sonata za violinu i glasovir

Boris Papandopulo (1906. – 1991.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća: Bio je ujedno i dirigent i zborovođa, korepetitor, organizator, a djelovao je i kao glazbeni publicist. Skladateljski opus sadrži mu više od 500 nominalnih opusa koji se odlikuje majstorskim vladanjem métierom, vedrinom, poletom i humorom, virtuoznim tretmanom instrumenata i osebujnom sintezom raznih stilova i skladateljsko-tehničkih postupaka 20. stoljeća. Četverostavačnu Sonatu za violinu i glasovir skladao je Papandopulo 1988. na poticaj violinista Gorana Končara i pijanistice Ide Gamulin. Skladba se sastoji od četiri stavka vrlo oprečnih karaktera i stilskih odrednica: prvi stavak je dramatičan i pred interprete, posebice violinista, postavlja iznimno visoke tehničke zahtjeve. Drugi stavak svojim nepravilnim ritmovima (2+2+3) odaje inspiraciju u makedonskoj tradicijskoj glazbi. Glavna tema trećeg stavka silno je ekspresivna i njeni melodijski intervalski skokovi i nagle promjene registara zvuka violine mjestimično doživljavamo gotovo fizički, kao strmoglave padove u tonske bezdane... Posljednji četvrti stavak Papandopulova je proširena obrada vlastitog aranžmana narodne pjesme Grana od bora pala kraj mora za glasi i klavir iz 1950. godine.