Tri kompozicije za glasovir

Boris Papandopulo (1906. – 1991.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća: Bio je ujedno i dirigent i zborovođa, korepetitor, organizator, a djelovao je i kao glazbeni publicist. Skladateljski opus sadrži mu više od 500 nominalnih opusa koji se odlikuje majstorskim vladanjem métierom, vedrinom, poletom i humorom, virtuoznim tretmanom instrumenata i osebujnom sintezom raznih stilova i skladateljsko-tehničkih postupaka 20. stoljeća. Tri kompozicije za glasovir skladao je Papandopulo u Tribunju i Opatiji u kolovozu 1986. godine za pijanisticu Ljerku Pleslić Bjelinski. Kao što i naslov sugerira, skladba se sastoji od tri kraće zasebne cjeline: Quasi una fantasia, Nokturno i Tarantela. Unatoč divergentnosti triju cjelina i heterogenosti glazbene građe riječ je o skladbi bogate invencije i maštovitih rješenja. Posebnost djelu daje duboko poniranje u glazbenu supstanciju izrazite emotivnosti i finoće te senzibilnost u gradnji filigranskih melodijskih linija metafizičke ljepote prvih dviju skladbi, te zanosni, gotovo orgijastični plesni pokret i opori harmonijski jezik treće skladbe.