Trio za violinu, violončelo i glasovir u C-duru, op. 29

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Trio u C-duru za violinu, violončelo i glasovir op. 29 skladan je 1910. i djelo je zrelog, formiranog komornog stila. Karakterizira ga polifonizacija sloga i gustoća zvuka, često opori harmonijski sklopovi i neobični intervalski koraci: ekspresija nadrasta razinu vanjske atraktivnosti i dopadljivosti glazbenog govora. Glasovir se u ovom djelu često tretira kao središnji instrument i ishodište zbivanja, a njegov slog obilježavaju koloristički upotrijebljena kromatika, te protkanost elementima virtuoznosti. Svaki od četiriju stavaka (Allegro con moto, Scherzo-Allegro, Lento i Allegro risoluto) ima vrlo izrazit i individualan karakter, a cjelina se doimlje zasićenošću zvuka i intenzivnošću ekspresije