Trio za violinu, violončelo i glasovir u D-duru, op. 15

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Trio u D-duru za violinu, violončelo i glasovir, op. 15 prvi je pokušaj ovladavanja klasičnom komornom formom sedamnaestogodišnje skladateljice iz godine 1902. Ovo neveliko djelo u znaku je prvog ispitivanja mogućnosti komorne forme, a stilski je na liniji njenih romantičnih uzora. Pisano je jednostavnim slogom i dopadljivim jezikom i sadrži četiri stavka, u kojima se naročito često javljaju plesni ritmovi i atmosfera. Prvi stavak krase dvije dopadljive glazbene misli, drugi stavak je „mala pjesma bez riječi“, treći je ozbiljne, turobne i meditativne prirode, a posljednji stavak Finale stilizirani je ples, pun energije, poletan i vedar, vrlo efektnog završetka.