Trois Poèmes de Ch. Baudelaire za glas i glasovir

Dragan Plamenac (1895. – 1983.) jedan je najpoznatijih hrvatskih muzikologa, istraživač koji je objavio niz kapitalnih znanstvenih radova o J. Ockeghemu, C. Ph. Bachu, talijanskom glazbenom Trecentu, a neobično važna su i njegova otkrića glazbenih djela ranobaroknih skladatelji. Godine 1939. emigrirao je u SAD, gdje je djelovao kao profesor na nekoliko uglednih američkih sveučilišta kao što su Urbana, Pittsburgh ili Santa Barbara. Dragan Plamenac se bavio i skladateljstvom: u njegovom malom glazbenom opusu nalazi se i nekoliko umjetnički vrlo vrijednih skladbi. Jedna od tih skladbi je i Trois poèmes de Charles Baudelaire za glas i glasovir iz 1914. godine neposredno nakon boravka u Beču gdje je u godinama 1912. – 13. studirao kompoziciju u klasi kod čuvenog Franza Schreckera. Djelo je plod trajna Plamenčeva kontakta s francuskom kulturom koja će ga kasnije privlačiti prvenstveno kao muzikologa. Sve tri skladbe ovog malog ciklusa (La Musique, Tristesse de la Lune i La Cloche fêlée) kreću se pretežno u slobodnoj atonalitetnosti iz koje povremeno izranjaju oaze tonaliteta. Rafiniranim tretmanom zvukovlja Plamenac ostvaruje dojmove prostornosti i bogatih nijansi volumena. Trois poèmes de Charles Baudelaire jedna je od prvih skladbe iz pera jednog hrvatskog skladatelja u kojoj se koriste stečevine francuskog impresionizma.