Uvertira za glasovir dvoručno, op. 49a i četveroručno, op. 49b

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Inačica za glasovir solo: Kao izvor ovom izdanju poslužio je skladateljičin rukopis koji se čuva u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda te je u digitaliziranom obliku dostupan na poveznici https://hgz.eindigo.net/?pr=i&id=13425. Čini se da je riječ o najranijoj inačici djela iz koje je potom izrađena orkestralna partitura i inačica za glasovir četveroručno koja u mnogim detaljima bolje korespondira s tekstom orkestralne partiture. U inačici za glasovir solo susrećemo drugačija čitanja pojedinih taktova (u odnosu na tekst orkestralne partiture i inačice za glasovir četveroručno) koja su ponajprije ritamski oštrija u verziji za glasovir solo. Niz odstupanja od orkestralne partiture očito proizlazi i iz idiomatskog pisanja za glasovir, što je svakako adekvatnije ako se djelo izvodi u glasovirskoj, a ne orkestralnoj inačici. Zato smo odlučili verziju djela za glasovir solo tretirati upravo tako, zadržavši originalni tekst koji se ne podudara s konačnom inačicom djela u orkestralnoj partituri. Nadalje, smatrali smo da se ta, najranija verzija djela (za glasovir solo) može promatrati zasebno te da će se usporedbom s kasnijim, dorađenijim inačicama djela bolje sagledati skladateljičin proces rada na djelu. Time inačica za glasovir solo ima razlog vlastite, samostalne egzistencije, dok inačica za glasovir četveroručno u najvećem broju detalja prati tekst orkestralne partiture i može služiti kao glasovirski izvadak djela. Inačica za glasovir četveroručno: Kao izvor ovom izdanju poslužio je skladateljičin rukopis koji se čuva u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda te je u digitaliziranom obliku dostupan na poveznici https://hgz.eindigo.net/?pr=i&id=13426. Rukopis obuhvaća naslovnu stranicu, 24 stranice notnog teksta te dvije prazne stranice. Na naslovnici po sredini stoji naslov: „Ouverture / für grosses Orchester / componirt von / Dora Pejacsevich / op. 49.“, dok je u podnožju desno zapisano: „(Klavierauszug zu 4 Händen)“. Primo je notiran crnom tintom, a Secondo olovkom; naslovnica je očito pisana skladateljičinim rukopisom, dok je ostatak u neidentificiranom rukopisu. Uz završetak notnog teksta zabilježena je datacija: „Janowitz / 9 Sept. 1919.“ Broj opusa na naslovnici prvotno je tintom zapisan kao 48., a potom korigiran olovkom u 49. Čini se da je riječ o inačici djela nastaloj nakon one za glasovir solo, a koja u mnogim detaljima bolje korespondira s tekstom orkestralne partiture.Niz tek rijetkih odstupanja od orkestralne partiture očito proizlazi iz idiomatskog pisanja za glasovir. (Pavao Mašić)