Varijacije za orkestar

Dirigent, skladatelj i glazbeni pedagog Pavle Dešpalj (1934.) jedan je najistaknutijih hrvatskih dirigenata 20. stoljeća. Dešpaljev skladateljski opus brojem skladbi je nevelik, ali je umjetnički izuzetno vrijedan. Dešpalj, kao punokrvni glazbenik, razvio je svoj individualni skladateljski stil i glazbeni jezik koji je, poput glazbenog idioma njegova učitelja Stjepana Šuleka, obilježen tradicijom i neoklasičnim kompozicijsko-tehničkim postupcima, no komunikativan i atraktivan. Dešpalj je ujedno i majstor orkestracije. Varijacije za orkestar nastale se 1957. a sastoje se od lirske teme i desetak njenih dramatsko-lirskih preobrazbi. Posebno dojmljive su ritamske metamorfozne teme, budući da skladatelj upotrebljava i u varijacijskom nizu izmjenjuje odsjeke u neuobičajenim mjerama kao što su 7/4 ili 7/16. Svaka od varijacija ima svoju zasebnu atmosferu i specifičnu instrumentalnu boju koju često određuju i solistički odlomci. Djelo, iznimno bogato lijepim glazbenim mislima i nadahnutim melodijama, prema svojem koncu uvire u završni koral tijekom kojeg glavna misao doživljava presudnu katarzu: njeni melodijski obrisi poprimaju gotovo transcendentalnu ljepotu, orkestralne boje doimaju se nadnaravno osvijetljene, a skladba završava u smirenoj meditaciji.