Vertige, Boston-valcer za glasovir

Nakladnik: Muzički informativni centar Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog
Godina objavljivanja: 2023

Tip izdanja: partitura

Cijena: 14,60  (110,00 kn)

Na zalihi

Medij
tiskano izdanje
Kataloška vrsta:
solistička glazba
Instrumentarij:
glasovir
ISMN:
9790801350640
Broj stranica:
24
Visina knjige:
32
Jezik publikacije:
hrvatski, engleski
O notnom izdanju:
Neobična sudbina zadesila je autograf skladbe za glasovir Vertige, Boston-valcer (u izvorniku francuski naslov Vertige, Valse-Boston) Dore Pejačević. Skladbe nema ni na jednom popisu skladateljičinih djela, a nije sačuvana ni u njezinoj ostavštini u Hrvatskome glazbenom zavodu, gdje su pohranjeni svi rukopisi skladateljičinih djela. Prema svjedočenju profesora Darka Vađića autoru ovoga napisa, on je izvorni rukopis skladbe pronašao u jednome od zagrebačkih antikvarijata, a kupio ga je, prema vlastitim riječima, „za nekoliko kovanih novčića“. Riječ je o nepretencioznoj skladbi koja se izdvaja od ostatka skladateljičina opusa. Prema svemu sudeći, Vertige, Boston-valcer (riječ je o društvenom plesu u trodobnoj mjeri koji se pojavio početkom 20. stoljeća, a plesao se nešto sporije od uobičajenoga [bečkog] valcera) nema umjetničkih aspiracija i Dora Pejačević ga je pisala kao komad koji je trebao poslužiti za zabavu ili možda čak i za neku prigodu u kojoj se plesalo, kao 'pravu' pratnju živome plesu. O samom djelu, nažalost, nemamo baš nikakvih podataka iz prve ruke, od same skladateljice, a zasad nam nije poznat nijedan drugi izvor u kojem se to djelo spominje. Vertige, Boston-valcer skladala je Dora Pejačević, prema vlastoručnom zapisu na naslovnici autografa skladbe, u Zagrebu 24. svibnja 1906., dakle kao dvadesetogodišnja djevojka. Iako Vertige, Boston-valcer ne pretendira na visoke umjetničke standarde koje ostale glasovirske skladbe Dore Pejačević neosporno imaju, djelo je podjednako 'svjedočanstvo' glazbene kao i plesne kulture vremena u kojem je skladateljica živjela, baš kao i dokument društvenoga staleža iz kojega dolazi – aristokracije – u čijim se salonima diljem svijeta njegovala istovjetna tradicija. Skladba tako postaje ne samo dio (dosad premalo poznate) glazbene i plesne tradicije kojom se i Zagreb i Hrvatska upisuju na kartu Europe i svijeta kao dio istoga kulturnog milieua, nego je možemo sagledati kao svojevrsni sociološki fenomen i fragment vlastite, (neosporno) premalo istražene bogate kulturne povijesti.