Vier Inventionen für die Camerata za gudački orkestar

Boris Papandopulo (1906. – 1991.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća: Bio je ujedno i dirigent i zborovođa, korepetitor, organizator, a djelovao je i kao glazbeni publicist. Skladateljski opus sadrži mu više od 500 nominalnih opusa koji se odlikuje majstorskim vladanjem métierom, vedrinom, poletom i humorom, virtuoznim tretmanom instrumenata i osebujnom sintezom raznih stilova i skladateljsko-tehničkih postupaka 20. stoljeća. Vier Inventionen für die Camerata skladao je Papandopulo 1985. za komorni orkestar Camerata musica Berlin. Kao i u mnogim drugim svojim djelima novoklasicističkog ili neobaroknog idioma, Papandopulo formalni obrazac invencije, kao instrumentalne vrste preuzete iz razdoblja baroka, ispunjava suvremenim, originalnim harmonijskim izričajem. Pri tom on oblikuje niz od četiri po karakteru i tempu kontrastne cjeline u kojima karakteristične, samosvojne skladateljsko tehničke postupke primjenjuje na teme i motive tipično baroknih ritamskih fizionomija.