Vokalne skladbe I., duhovne, moteti u pet i šest glasova

Podaci o životu i djelovanju hrvatskog skladatelja Julija Skjavetića (oko 1520.? - ?) vrlo su oskudni i na osnovu njegovih tiskanih djela razvidno je da je djelovao u drugoj polovici 16. stoljeća. Skladao je svjetovnu (madrigali) i crkvenu glazbu (moteti) i autor je ukupno danas 47 poznatih djela koja su sva tiskana u Veneciji (Girolamo Scott). Skjavetić je stilski pripadao više rimskoj nego venecijanskoj školi vokalne polifonije izrasle na temeljima franko-flamanske kontrapunktike i smatra ga se općenito najboljih hrvatskim renesansnim skladateljem. Skjavetićeva zbirka Vokalnih skladbi (I. svezak) sadrži motete u pet i šest glasova iz 1564. Od 18 moteta iz zbirke, njih 14 u ovoj prilici je objavljeno po prvi put. Skjavetićevi moteti nedvojbeno predstavljaju vrlo značajan skladateljev prinos domaćoj i inozemnoj glazbenoj kulturi i istodobno portretiraju autora kao izvanredno značajnu senzibilnu osobnost razdoblja u kojem je živio i djelovao i glazbenika imponirajuće skladateljske tehnike. Ovom zbirkom Skjavetić se potvrdio kao markantni pripadnik one skupine skladatelja koji su se – stvarajući na načelima „prvog načina skladanja“ („prima pratica“) – probili u sam vrh onodobnog skladateljstva i u njemu traju kao „aequales inter pares“ s primjerice Giovannijem Pierluigijem da Palestrinom i Orlandom Lasusom.