Život cvijeća, op. 19 (obrada za gitaru: Xhevdet Sahatxhija)

Dora Pejačević (1885. – 1923.) jedna je od najtalentiranijih skladateljica na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a njen maleni ali umjetnički izuzetno vrijedan opus bogat je vrhunskim glazbenim ostvarenjima, koja je svijet počeo otkrivati i diviti im se tek odnedavno. Glasovirski ciklus minijatura Život cvijeća, op. 19 Dore Pejačević jedno je od najpopularnijih djela hrvatske literature za solistički instrument. Minijature su posložene u nizu od osam programnih skladbi u kojima skladateljica glazbom pokušava dočarati osjećaje koje u njoj pobuđuje cvijeće. Prati se njihov cvat od proljeća do jeseni i time simbolizira čovjekov tijek ovozemaljske prisutnosti od mladosti do zrelosti te prolaznost života. Svaka minijatura popraćena je romantičnom lirikom: igrom, plesom, veseljem, dramatikom, ljupkošću, nježnošću, tugom i svime onime čime je bila prožeta skladateljičina duša. U gitarskim obradama koje su pred vama pokušavao sam prenijeti sve te „mirise“ i „boje“ cvjetova u uži zvučni prostor koji nudi „lončanica“ klasične gitare, pazeći pritom da što manje trpe od svoje izvornosti. Nekim minijaturama odgovarala je slojevitost izražajnosti zvuka gitare i njih je bilo lako obraditi: ljubica, potočnice, krizanteme. Za druge, kod kojih je nedostajalo zvučnog prostora da ih se dočara na najvjerodostojniji način, domišljao sam se u traženju kompromisnih rješenja. U tom istraživanju najintrigantnija mi je bila obrada skladbe Crveni karanfil, koja je, u verziji za solo gitaru, pretrpjela mnoge promjene – ponajviše B-dio. Brza tempa također su često određivala količinu i odabir notnog teksta pa sam nastojao ne naškoditi prirodnosti skladbe. Zbog traženja zvučnosti, jednostavnosti i lakoće u interpretaciji, u svakoj sam minijaturi promijenio tonalitet. Na određenim mjestima prilagodio sam glasovirski notni tekst gitarskom načinu zapisivanja. Često sam namjerno uzimao flageoletne tonove kako bih što bolje predočio krhkost i nježnost cvjetnih latica. Svaka minijatura tehnički je zahtjevna i traži dobro formiranog i tehnički spremnog izvođača. Za kraj želim reći da sam sa zadovoljstvom prihvatio ponudu Muzičkog informativnog centra da za solo gitaru obradim cijeli Dorin ciklus, iako sam podosta sumnjao u realizaciju zbog složenosti sadržaja određenih skladbi. Nadam se da će u budućnosti svaka minijatura naći svoj put u prstima i duhu zaljubljenika u glazbu Dore Pejačević. (Xhevdet Sahatxhija)